Vikend na Tari (odmor sa djecom)

Cica
Vikend na Tari (odmor sa djecom)

Kod planine Tare najviše volimo što je čovjek prisutan mnogo vijekova, a priroda je ipak očuvana u cjelosti. Vikend na Tari je idealan za odmor sa djecom.

Staro domaćinstvo na Tari

Idealna je destinacija za istinske ljubitelje prirode. Možete uživati u turističko – istorijskim atrakcijama, etno selu, pričama o mističnim prorocima, gostoljubivosti dobrih domaćina i neprikosnovenoj domaćoj hrani.

Pročitajte šta raditi na Tari, šta smo mi vidjeli, koje su aktivnosti na Tari, gdje smo se smjestili, šta i gdje smo jeli, te po kojim cijenama pri odmoru sa djecom.

Sta vidjeti na Tari

Samo da vam skrenemo pažnju da ukoliko dolazite iz pravca BiH, odmah nakon prelaska granice platićete 200 din takse po putničkom vozilu (1,7 evra) za ulazak u Park prirode “Mokra Gora”. Istu cijenu plaćate i pri povratku.

Vidikovac Banjska stena – najposjećenija atrakcija Tare

Najčešće ćete prilikom prikazivanja planine Tare imati priliku da vidite fotografiju sa vidikovca Banjska stena. Vjerujte da je sa razlogom prikazuju.

Na visini od 1065 mnv uživaćete u pogledu na vještačko jezero Perućac, kanjon rijeke Drine i okolne obronke planina.

Tu je i niz rasutih klupa, da ugođaj bude potpun.

Vidikovac Banjska stena

Zanimljivo je da je do prelijepog vidikovca veoma lako doći. Put je prohodan, dobro obilježen i dostupan već nakon 1 km šetnje kroz šumu i to ravnom stazom.

Nevjerovatno je da je uživanje u netaknutoj prirodi na dohvat ruke.

Upijte boje prirode, dišite punim plućima, osjetite povjetarac na licu, napunite se pozitivnom energijom baš na vidikovcu Banjska stena.

U neposrednoj blizini se nalaze još dva vidikovca. Tu je i teleskop, kako biste se bolje upoznali sa okolinom, kao i nevjerovatan pogled na HE Bajina Bašta.

Ne postoji razlog da propustite ovu avanturu.

Šta sve možete očekivati na vidikovcu Banjska stena, kako do njega doći i mnogo drugih korisnih savjeta pročitajte u našoj priči o Vidikovcu Banjska stena – nevjerovatnom pogledu na NP Tara.

Tepih livada (impresivna priroda)

U blizini vidikovca Banjska stena se nalazi Tepih livada, lokalitet koji morate posjetiti.

Iz samog centra Mitrovca na Tari počinje staza kroz prirodni rezervat Crveni potok.

Ulaz privlačan, zanimljiv, prepun edukativnih tabli. Djeci interesantan, a i nama.

Prirodni rezervat Crveni potok

Ulazimo u šumu smreče, jele, jove i Pančićeve omorike.

Staza široka, lagana. Šuma divna, tiha, mirišljava. Brzo se isključite od zvukova civilizacije.

Zašto naziv Crveni potok?

Kroz njega prolazi potok koji se za vrijeme velikih kiša razliva po crvenoj ilovači i od nje poprima boju.

Mnogo je poleglih stabala. Predio nije trpio eksploataciju, zato je očuvana šuma prašumskog tipa.

Zemljište se na stazi na pojedinim mjestima ugiba. Upoznajemo se sa tresetom. Odličan uvod za Tepih livada.

Nepropusna je geološka podloga. Usled manjka kiseonika, zadržavanja površinske vode Crvenog potoka, kisele sredine i niske temperature talože se neraspadnuti biljni ostaci.

Čudna šuma je to.

Nakon 500 m šetnje dolazimo do zaštićene dionice Tepih livada.

Impresivna priroda.

Tepih livada

Usled hladne i vlažne klime pretežno uspijeva bijela mahovina i čini predivni tepih. Nevjerovatna podloga.

Na lokalitetu je mnogo edukativnih tabli.

Naučismo da je tresetište počelo da se akumulira u postglacijalnom dobu, završetkom Ledenog doba.

Tepih livada je star više hiljada godina.

Podloga i dalje raste oko 1mm godišnje.

Sreća pa je područje zaštićeno. Nemoguće je hodati po mahovini. Šteta bi bilo uništiti divni prirodni fenomen.

Tepih livada je popularna destinacija. Nije čudno ako na stazi sretnete mnogo ljubitelja prirode.

Sovina šumska učionica

Sovina šumska učionica je edukativna staza u Mitrovcu na Tari na kojoj nećete ostati ravnodušni.

Mislimo da činjenica da smo je 2 puta posjetili u 2 dana, govori mnogo toga.

Prvenstveno je namijena osobama sa invaliditetom, ali je vrlo zanimljiva i svim drugim posjetiocima.

Pri prvoj informaciji da je duga samo 400 m, mislili smo da se nećemo dugo zadržavati na stazi. Ali, stvari su se odvijale malo drugačijom dinamikom.

Edukativno-informativne table su djecu toliko zainteresovale da smo se na neke vraćali više puta.

Upoznali smo se sa sovinim bontonom kako se ponaša i uživa u šumi, tragovima životinja, plodovima drveća, karakterističnim biljkama i pticama koje nastanjuju NP Tara, Pančićevom omorikom, kartom NP Tara i šta vidjeti u NP Tara.

I što nas posebno oduševljava su stolovi i klupe raštrkani duž cijele staze koji pružaju odmor u hladovini smrče i jele sa pogledom na table o prirodnim vrijednostima NP Tara.

Edukativne table u NP Tara

Mnogo toga smo naučili na zanimljiv način.

Sovina šumska učionica ima više ulaza, a jedan je sa parkinga u centru Mitrovca na Tari. Svi ulazi su lako uočljivi.

Jezero Zaovine (Zaovinsko ili Zaovljansko jezero)

U blizini Mitrovca na Tari, na samo 4 km od njega nalazi se jezero Zaovine, jedno od onih mjesta koje vas ne ostavi ravnodušnim.

U pitanju je vještačko jezero. Nastalo je izgradnjom brane Lazići na rijeci Beli Rzav. Nalazi se na visini od 892 m i u njega se upumpava voda iz rijeke Drine (jezero Perućac). Pri tome se obistinilo jedno od Kremanskih proročanstava da će Drina poteći uz planinu Taru, ali o tome više u nastavku priče.

Usled nastanka jezera, mnoge kuće i crkva su ostali na njegovom dnu. Smatra se da dubina jezera dostiže čak 80 m. S obzirom da je akumulaciono jezero, njegov nivo vode se znatno mijenja, tako da ga možete ugledati i skoro potpuno isušenog. Ali ne brinite, to je sve normalno i prolazno.

Jezero Zaovine

Jezero je prelijepo, mora se priznati. Privlačiće vas njegova boja, priroda koja ga okružuje, njegov zanimljiv oblik. Gdje god vam se na putu ukaže između drveća čini će vam se sve ljepšim i ljepšim.

Moguće je autom napraviti puni krug oko jezera, ali velikim dijelom nećete moći uživati u njegovim čarima. Po nama najljepši pogled na jezero Zaovine je sa brane Lazići.

U ljetnim mjesecima se ljudi iskupljaju na neuređenoj plaži kako bi se kupali u jezeru. Pridružite im se. Voda je toliko čista da se uz minimalnu preradu koristi za piće. Samo imajte u vidu da je u pitanju planinska voda, pa je malo hladnija.

Uz branu se nalazi prelijep vidikovac i baš na njemu je Josif Pančić otkrio novu vrstu omorike – Pančićevu omoriku.

Jezero Spajić sa brane Lazić

Kada bi me neko pitao kojim jednim pogledom bih željela prikazati Taru, to bi bio baš ovaj pogled sa vidikovca na jezero Spajići. Za vrijeme lijepog vremena, pogled doseže čak do Stoca u BiH.

Iskoristite priliku i svratite do samog jezera Spajići, čarobno je.

Pošto ćete se na jezerima Zaovine i Spajići sigurno zadržati više nego što ste planirali, kod brane Lazići svratite u restoran „Tarsko jezero“. Ambijent, pogled, hrana, osoblje, cijene, sve pohvale. „Osjećajte se Tarski.“

Šarganska osmica – spoj ljepote prirode, čuda graditeljstva i interesantnih priča

Šarganska osmica je zaista spoj ljepote prirode, graditeljskog umijeća i mnogih interesantnih priča vezanih za samo njeno nastajanje, kao i za svaku stanicu posebno.

Najatraktivnija je turističko – muzejska željeznica u Evropi među uskotračnim prugama.

Sarganska osmica

Nemoguće je doći na Taru, a ne voziti se Šarganskom osmicu. Spada u obavezne avanture.

Ako volite vožnju vozovima, onda je pravi izbor za vas.

Ukoliko se divite graditeljskom umijeću, divićete se kako su inženjeri uspjeli da na kratkom rastojanju savladaju visinsku razliku od 300 m i postave uskotračnu prugu.

Stali biste na “ludi kamen”, a ne znate kako. Ne brinite, na pravom ste mjestu.

Voljeli biste vidjeti mjesto gdje su snimani filmovi, pa Šarganska osmica vam nudi i tu privilegiju.

Uživali biste u ljepoti prirode, gustim netaknutim šumama, prelijepim vidikovcima, visokim vodopadima. To je još jedan razlog za posjetu Šarganske osmice.

Sve o Šarganskoj osmici, kao i savjete kako da je doživite na najbolji mogući način, pročitajte u našoj priči o Šarganskoj osmici – jednoj od najljepših željezničkih trasa na svijetu.

Drvengrad (Mećavnik) – srednjovjekovno utvrđenje

Na Tari ste, onda morate posjetiti Drvengrad. Baš kako mu i ime kaže “drveni grad”.

Prošetajte se drvenim ulicama između malih unikatnih, autentičnih drvenih kućica kojima je Emir Kusturica ponovo udahnuo život.

Crkva Svetog Save u Drvengradu

Drvengrad je etno selo koje je izgrađeno na brdu Mećavnik.

Stvoreno za potrebe snimanja filma „Život je čudo“. I tako, umjetnički nadahnuto, nastavilo je da živi svoju priču.

Grad koji ima sve što jedno savremeno naselje treba da ima. Predstavlja glavno odredište umjetničkih duša i radoznalih putnika.

U njega je utkano mnogo umjetnosti, simbolike, zanimljivosti, jednostavnosti, prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti.

Boravite u restoranu, pogledajte film, djecu smjestite u obdanište, neposlušne u zatvor, kupajte se u bazenu, uživajte u pogledu, počastite se u poslastičarnici, ma sve što zaželite možete u malom drvenom gradiću.

Sve o neobičnom etno selu pročitajte u našoj priči Drvengrad (Mećavnik) – utočište za ljubitelje prirode i kulture.

Kremna – rodno mjesto proroka Tarabića

Da li ste znali da na Tari postoji mjesto koje se ne može snimiti putem satelita, niti iz aviona?

Misterija se već da naslutiti?!

Na visini od 800 m, između Tare, Zlatibora i Šargana postoji najčudnovatije selo u Srbiji – Kremna.

Po mnogo čemu se selo izdvaja od ostalih. Opkoljeno borovom šumom, na idealnoj visini, bez mogućnosti formiranja magle, predstavlja vazdušnu banju. O dobrim i gostoljubivim domaćinima, ne treba posebno pisati.

Nemogućnost snimanja iz velikih visina je zbog kamena na kome leži selo. Uvijek se na snimku oslikava samo mrlja, bez ikakvog prikaza područja.

U zaseoku Tarabići su živjeli proroci Mitar i Miloš Tarabić koji su proricali budućnost. U njihovu čast je napravljen Spomen dom kremanskih proroka u kome možete čuti sve o njihovom životu i proricanju.

U Spomen domu se nalaze i ostaci “Kosmičke kugle” koja je prema predanjima nekada davno iz svemira pala na zemlju. U požaru se kugla prečnika jedan metar raspala na više komada. Tvrde da sada njeni komadi imaju iste moći kao što je imala kao potpuna.

Jedan od najvećih dijelova je izložen. Možete držati malo duže ruku na njemu, kažu zbog zdravlja, ili zamislite neku želju. Obavezno javite šta vam se ispunilo.

Znam da se nekima od nas već ispunila želja, dobili su LOL lutkicu za rođendan od nekog od prisutnih. Isprobajte i vi, možda budete iste sreće.

Kosmička kugla u Kremni

U drvenoj kućici izgrađenoj u etno stilu ćete vidjeti isječke iz novina, ekponate iz sela Kremna, te imati mogućnost da kupite neki suvenir u vidu knjiga ili kamenčića iz Kremne.

Ram za slikanje u Kremni

Braća Tarabić su bili nepismeni seljaci koji su živjeli u 19. vijeku te proricali budućnost. Neki od najčešće spominjanih njihovih proročanstava su:

da će ljudi izmisliti razna “sokoćala” koja će im biti preča od njihovih najbližih (tehnologija);

čovjek će napraviti sanduk i u njemu će biti neko “sokoćalo” sa prikazama, Moći će iz Kremana da vidi šta se tamo iza sedam gora i sedam mora čini (televizor);

doćiće ljudi sa istoka – žuti ljudi i zavladaće svetom i piće vodu s rijeke Morave (dolazak Kineza);

bušiće ljudi bunare u zemlji i iz njih vaditi zlato koje će sve okretati te im davati svjetlost, hitrinu i snagu, a zemlje će tugom proplakati, jer će na njoj samoj biti mnogo više zlata i svjetlosti, no u utrobi njenoj. Boljeće je rane od tih rupetina. Tek poslije mnogo ljeta, ljudi će se sjetiti ove sile prave, pa će vidjeti kakvu su ludost činili sa tim svojim rupetinama. Biće te sile i u samim ljudima, ali će proći dosta vremena da je oni doznaju i upotrijebe;

nećeš moći da razlikuješ koje je muško, a koje je žensko čeljade. Svi će iste aljine nositi;

svijet će biti razdvojen na dva dijela ko ova posrijedi presječena jabuka… Ta voćka više nikada ne može da bude cijela;

udariće najveći i najbješnji protiv najvećeg i najbješnjeg. Mi u tom ratu nećemo vojevati, ali će se drugi biti preko naših glava. U vazduhu iznad Požege s neba će užareni ljudi padati na zemlju (Svjetski rat);

Drina će poteći uz planinu Taru (jezero Zaovine);

proći će dosta godina pa će se ljudi opet sjetiti gvozdenoga puta te će ispotekare obnoviti ovaj put. Samo, njime do Višegrada neće putovati putnici radi potrebe i posla, već ljudi od zabave, serbez odmora i uživancije (Šarganska osmica).

Vjerovali ili ne u proročanstva, morate priznati da je priča veoma zanimljiva.

Skulpture u Spomen domu kremanskih proroka

U dvorištu Spomen doma se nalazi više drvenih skulptura. Pripremite sitan novac, jer pored svake stoji molba da u slučaju fotografisanja, priložite novac.

Nama je nainteresantniji bio „Kralj u buretu“. Predstavlja podsjetnik na još jedno od Tarabićevih proročanstava.

Mitar Tarabić je nagovijestio proti Zahariju da ko se bude krio u buretu, biće budući vladar Srbije. Petar Karađorđević se nakon ugašenog Hercegovačkog ustanka krio na Šarganu bježeći od Obrenovićevih žandara. Prota, koji je bio poštovalac Karađorđevića, pregradio je bure i budućeg kralja sakrio u njega.

Kralj u buretu

Žandarmi su pregledali podrum i još se napili rakije iz kraljevog bureta, ali budućeg kralja nisu našli.

Ulazak u Spomen dom je besplatan, tako da ne postoji razlog da ga preskočite. Zanimljiv je, drugačiji.

Manastir Rača

Na samoj ivici NP Tara, na 6 km od Bajine Bašte nalazi se manastir Rača.

Ušuškan u divnom prirodnom okruženju, uz istoimenu rijeku, pruža mir i spokoj, kao da ga nije pratila veoma burna prošlost, stalna uništenja i ponovna gradnja iz temelja.

Manastir Rača je imao veliki značaj u srpskoj istoriji. Za vrijeme Turaka je predstavljao jedan od najznačajnijih kulturnih centara srpskog naroda. Njegova istorija je protkana imenima velikana. Mnogo je razloga za posjetu manastira. Iznijećemo vam neke od njih i vjerujemo da će vas naša priča zaintrigirati.

Manastir Raca - vikend na Tari

Prema predanju, izgradio ga je srpski kralj Dragutin u XIII vijeku. Opasan velikim zidinama, pružao je dom za čak 300 monaha – prepisivača, koje je opsluživalo 400 čobana, kovača, ekonoma i druge posluge. Smatra se da ga je čuvalo 200 stražara.

Rača je bila centar prepisivačke književnosti, zborno mjesto umnih glava i duhovno središte ovog kraja.

Sve do 1690. godine i Velike seobe pod patrijarhom Arsenijem Čarnojevićem. Monasi su se povukli, manastir uništen.

Račanska prepisivačka škola se nalazila na 40 minuta hoda od manastira niz rijeku, blizu izvora rijeke Lađevac. I sada od manastira postoji obilježena staza kojom se lako dolazi do izvora rijeke i ostataka crkve i ćelija monaha.

Stotinjak godina nakon Velike seobe, monasi iz manastira Tronoša, na čelu sa Hadži-Melentijem Stefanovićem obnavljaju manastir.

Šetnjom kroz dvorište, kraj velikog zvonika, riznice, konaka, suvenirnice, na zidu crkve pronaći ćete ploču od bijelog mermera, sa prikazom Hadžije u njegovoj prirodnoj veličini. Iguman Hadži-Melentije se ujedno smatra i najzaslužnijom osobom za opstanak manastira.

Ploča je postavljena u znak zahvalnosti za sve što je učinio za manastir, iznad mjesta gdje je pokopan.

Iguman Hadži Milentije je bio jedan od vođa u Prvom srpskom ustanku i imao je veliki značaj u oslobađanju Užica. Njegov barjak iz 1807. godine se i danas nalazi u manastiru.

Manastir je opet uništen i opustošen za vrijeme Prvog srpskog ustanak, da bi svoj današnji izgled dobio 1836. godine.

Poseban značaj manastira je i što je za vrijeme Drugog svjetskog rata, u Rači sačuvano Miroslavljevo jevanđelje, najveći i najvažniji dokument srpske književnosti iz 12. vijeka. Predstavlja rukopisnu knjigu čiji tekst sadrži elemente narodnog govora. Upotpunjena je mnogim inicijalima i minijaturama i ima neprocjenjivu književno – istorijsku i umjetničku vrijednost.

Unutrašnjost manastira Rača

Iguman Platon Milojević ga je sačuvao ispod kamenih ploča u oltaru crkve i tako je 1943. godine spašen od bugarske kaznene ekpedicije koja je spalila sve manastirske objekte.

Danas se Miroslavljevo jevanđelje čuva u Narodnom muzeju u Beogradu.

Mnogi velikani su baš u manastiru pronašli svoj mir, svoje skrovište.

Patrijarh srpski Pavle je bio monah u manastiru Rača i smatra se zaslužnim što se dio moštiju od osnivača manastira, kralja Dragutina, sada nalaze u manastiru.

Priča se da je kralj Petar II Karađorđević prenoćio u njemu prilikom povlačenja iz Beograda 1941. godine.

Manastir Rača odaje neku posebnu energiju, zaslužuje specijalno poštovanje i pruža jedinstven mir. Moć istorijskog i kulturnog značaja, ljepotu građevina, spokoj kojim odiše unutrašnjost crkve morate sami osjetiti. To se pomoću riječi ne može u potpunosti dočarati.

Svakako je neizostavna znamenitost za posjetiti tokom boravka na Tari.

Kućica na Drini (stijeni) – plod dječije mašte

Biti na Tari, a ne posjetiti Kućicu na Drini u Bajinoj Bašti je neoprostivo.

Najljepše od svega je što je kućica nastala kao plod dječije mašte i igre.

Razigrani dječaci iz Bajine Bašte su 1968. godine od dasaka sa obližnje srušene šupe napravili svoje mjesto za odmor.

Ni manje ni više, nego na sred Drine.

Osnovu im je prema legendi postavio Marko Kraljević. Nije želio Marko da njegov čuveni Šarac pokvasi noge prelazeći Drinu. Sa vidikovca Crvena stijena je bacio kamen sa ramena na sred rijeke. Šarac je u dva skoka, preko stijene, prešao na drugu stranu suvih kopita.

Kažu da i sada na stijeni postoje otisci Šarčevih kopita.

Dobro došla stijena momcima.

Kucica na Drini (steni)

Drina kao Drina, plahovita i neobuzdana, odmah je odnijela dječiju kućicu.

Već sljedeće godine je mještani ponovo prave, sada već u vidu prave kućice. Prevožen je materijal čamcima, kajacima, puštan Drinom nizvodno od kućice. I tako je sve počelo.

Drina je ponovo rušila, ljudi je ponovo gradili. Drina rušila, ljudi gradili. I tako mnogo puta.

I sada Kućica na stijeni prkosno stoji kao prepoznatljiv simbol Bajine Bašte.

Mnoge generacije su vezane za nju.

Mnoge uspomene se vežu za jedinstvenu kućicu na stijeni.

Mnogi su naučili plivati i zavoljeli kajak baš uz pomoć kućice.

Lokalna je, ali i svjetska atrakcija. Privlači turiste iz cijelog svijeta.

Nije čudo što joj je časopis Nacionalne geografije posvetio broj, niti što ju je “Biznisinsajder” svrstao u prvih 16 najčudnijih kuća na svijetu.

Gdje se smjestiti na Tari

Na Tari postoji više mjesta u kojima možete potražiti smještaj: Mitrovac, Kaluđerske Bare, Zaovine, Račanska Šljivovica, Sokolina i Osluša.

Mi uvijek izaberemo Kaluđerske Bare. Za nas se ovdje može pronaći sve što nama treba.

Izbor smještaja je veliki. Dostupni su vam smještajni kapaciteti Vojne ustanove „Tara“ u čijem sastavu su hoteli „Omorika“ i „Beli bor“, depadans „Javor“ i Nacionalna kuća „Jeremičak“, te veliki broj moderno opremljenih privatnih vikendica.

Šta vidjeti u Kaluđerskim Barama

Kaluđerske bare se nalaze na visini od 1000 mnv. Kraj je veoma pitom. Nalaze se na jugoistočnoj strani Tare.

Ono što nas najviše privlači je i što je na raskrsnici puteva između Bajine Bašte, Mitrovca, Kremne i Mokre Gore, tako da su sve lokacije lako dostupne.

Veliki je broj planinarskih i biciklističkih staza, šetna staza Jarevac, te vidikovac Crnjeskovo. Sve staze su odlično obilježene, pa se možete i sami organizovati.

Za djecu je zabavna i ergela konja na kojoj se možete isprobati u jahanju.

Mi smo se prošetali trim stazom „Omorika“ koja počinje i završava kod istoimenog hotela. Duga je samo 1800 m. Odlična za jutarnje razbuđivanje. Staza uopšte nije zahtjevna. Na njoj prelazite preko par mostića „Most ljubavi“, „Most prijateljstva“, „Most romantike“ itd. Svako se u nekom nazivu pronađe.

Trim staza "Omorika" u Kaluđerskim barama

Ono što je takođe zanimljivo je da završava dječijim igralištem.

U centru Kaluđerskih Bara je veliki broj tezgi na kojima po povoljnim cijenama možete naći mnogo domaćih proizvoda. Sve vrste mesnih i mliječnih prerađevina mame da ih kupiti. Mi smo čvarke mezetili i dok šetamo, kao grickalice smo ih koristili. Priznajemo da smo bili česti gosti ovog dijela mjesta. Ljubitelji smo lokalnih proizvoda.

Domaći proizvodi sa Tare
Suhomesnati proizvodi Tare

Sve vrijeme boravka na Tari smo stalno imali bar jednu flašicu domaćeg voćnog likera u torbi. Nismo mi zavisnici od alkohola, ali je liker najljepši koji smo do sada probali, sigurno.

Na tezgama ćete pronaći i grnčariju iz Zlakusa koja je nedavno stavljena pod zaštitu UNESCO-a.

Bogate tezge proizvoda pristupačnih cijena su još jedan od razloga zašto baš Kaluđerske bare.

Šta jesti na Tari

Još nismo upoznali osobu koja se vratila sa Tare, a da nije prokomentarisala kako sada, nakon svega, mora smanjiti sa unosom hrane. Na Tari se mnogo jelo. Hrana je vrlo ukusna, ko bi odolio.

Treba li još nešto dodati na ovakav komentar.

Šta jesti na Tari

Dan smo započinjali sa laganim doručkom: komplet lepinjom, domaćim pitama, pršutom, kačamakom, domaćim sirom i kajmakom, a uz sve to obavezno domaći jogurt. Naravno, tu je i omlet sa šunkom. Prije svega jedan lagan doručak.

Komplet lepinja je specijalitet ovih krajeva. Predstavlja lepinju umočenu u pretop od telećeg pečenja, pohovana je u jajetu sa kajmakom i pršutom. Baš „light“ doručak. Njena cijena je od 160-250 dinara (1,4-2,1 eura).

Probali smo je u „Kurti“ i „Jeremičku“ i dobra je na oba mjesta.

Doručkovati na bazi švedskog stola možete u hotelu „Omorika“, iako niste njihovi gosti. Trpeza je zaista bogata i nudi širok izbor jela. Cijena je 500 dinara za odrasle (4,25 eura). Za djecu su kombinovali više djece za cijenu jednog odraslog, a sve u zavisnosti od uzrasta djeteta. Za mlađe je doručak besplatan.

Ukoliko ste ranoranioci, provjerite od koliko sati služe doručak. U nekima je praksa od 9 dok je u drugim od 10 časova.

A za ručak su u ponudi razne vrste čorbi, jela ispod sača, sarma, gulaš, gravče na tavče, roštilj i druga jela iz drugih dijelova zemlje. Cijene su od 400 dinara (3,4 eura) pa naviše. Sve u zavisnosti od izabranog jela.

Nemojte zaboraviti kao aperitiv probati šljivovicu, travaricu, dunjevaču, viljamovku, voćni liker ili neko drugo preporučeno domaće piće. Ovo zadovoljstvo će vas koštati u prosjeku oko 180 dinara (1,5 euro).

Sad možete razumjeti zašto se poslije Tare prelazi na lakši oblik ishrane. Gastronomija na Tari je nevjerovatna.

Nije nikakvo čudo što postoji legenda da joj je bog Tar, oduševljen njenom ljepotom, darovao svoje ime.

Prema nekima naziv Tara je nastao prema starom ilirskom plemenu Autarijati koji je naseljavao ove dijelove Balkana. Vi usvojite priču koja vam se više sviđa, ali je definitivno poruka da su svi uživali na njenim obroncima.

Taru sa razlogom nazivaju “Fabrikom krvnih zrnaca”. Kada ste prisutni u ovim predjelima, ne trebaju vam dodatni dokazi za to. Vi ćete čistotu i snagu i sami osjetiti.

O jedinstvenosti Tare govori i podataka da je ona stanište Pančićeve omorike, endemskog relikta ledenog doba.

Tara je mjesto na koje možete otići na dan ili dva, ali vjerujte da ćete onda dobiti želju da dođete opet. Mnogo je sadržaja, prirodne ljepote, domaće ukusne hrane i gostoljubivih domaćina.

Poslije svake posjete će vam ostati još mnogo stvari koje želite da vidite. Tako je i nama.

Uskoro se sigurno opet javimo sa Tare. Obećavamo. Do tada nam pišite šta nam vi preporučujete, da ne bismo opet nešto preskočili.

Kada ste već u blizini, preporučujemo vam posjetu Višegradu – impozantnom gradu velikana ili ako nastavljate putovanje sa djecom po Srbiji, obavezno posjetite Đerdapsku klisura, a sve što trebate znati pročitajte u Đerdapska klisura – mjesto gdje Dunav najsjajnije sija.

obavezno pogledajte

2 komentara

Dajana 03/09/2022 - 23:48

Jako lep i iscrpan izveštaj. Planiramo barem pola od mesta posetiti, za sad nam se Tara jako dopada

Odgovorite
Cica 04/09/2022 - 20:24

Hvala puno Dajana. Cilj nam je da u našim pričama pronađete sve potrebne informacije za organizaciju nekog puta. Drago nam je da smo u tome uspjeli.

Odgovorite

Ostavite komentar