Minhen – šta vidjeti u srcu Bavarske

Cica
Neues Rathaus Minhen

Svrbe nas tabani, ide nam se negdje. Teško je pronaći mjesto koje će ispuniti sve naše zahtjeve. Šta bismo voljeli vidjeti u jednom gradu? Želimo grad kraljeva, vitezova, bogate istorije, velelepnih građevina, zanimljivih muzeja, izvrsne gastronomije, prepun legendi, zanimljivih likova i priča iz prošlosti, a uz sve to pomalo romantičan i bezbjedan. Nemojte da zaboravimo da je jedan od uslova i da ima zoo vrt.

Hm, hm… šta mislite da odustanemo od putovanja 😊.

Sva sreća pa postoji Minhen.

Marijin trg Minhen

Šetnja pješačkom stazom (Neuhauser strasse)

Čim smo stigli, trčimo do glavne pješačke zone. Želimo odmah da udahnemo ovaj grad i poprimimo njegove mirise i boje.

Male glave zujalice odmah kreću sa milion zašto, kako, od koga, ko, šta…

Pa da krenemo.

Riječ Minhen (Münich) je nastala od riječi “mönch” koja u prevodu znači monah. Prvi put se spominje u 6. vijeku nove ere, a 10. i 11. vijek su periodi kada se spominje i samo ime grada. Apud Munihen je ime manastira koji su tada benediktanski monasi oformili.

Na ulazu u Neuhauser strasse, kada krenemo u pravcu Marienplatz-a, dočekuje nas impresivna kapija – Karlstor. Karlstor na Karls trgu je kapija većeg zida Minhena izgrađenog u okviru proširenja Minhena od strane cara Ludviga IV 1302. godine.

Lijepa dobrodošlica. Primjerak građevine starog Minhena samo još jednom podsjeća gdje smo došli i šta možemo da očekujemo.

Karlstor

Pješačka zona je priča za sebe. Pruža nam zadovoljstvo građevina i spomenika još iz doba renesanse i baroka, vremena kada Minhen bilježi svoj procvat.

Sa druge strane, svoja nepca možete da obradujete ukusima ekskluzivnih restorana ili da pazarite u nekom od butika najekskluzivnijih svjetskih modnih kuća poput Barberija, Luj Vitona, Gučija i sl. Nama manje zanimljivo, ali vrijedno pomena.

Neuhauser strasse

Negdje na sredini Neuhauser strasse se nalazi jezuitska crkva Sv. Arhangela Mihaila (St. Michael Kirche), najveća renesansna crkva izvan Italije. Njen ktitor je bavarski vojvoda Vilijam V. Crkva je sagrađena u 16. vijeku. Za njenu izgradnju je prethodno morao da poruši čak 87 kuća. Nastali su masovni protesti građana koji nisu urodili plodom. 

Samoživost i tvrdoglavost mu nisu donijeli dobro. Srušila se kupola koja je u to vrijeme bila druga po veličini na svijetu. Nakon ovog urušavanja, projekat je preinačen te je akcenat stavljen na fasadu. I zaista je fasada zadivljujuća.

Između dva ulazna portala nalazi se skulptura Sv. arhangela Mihaila kako ubija đavola u ljudskom obliku.

crkva Sv. Arhangela Mihaila

Krećući se dalje niz ulicu, ispred Nacionalnog muzeja lova i ribolova, postavljena je statua divlje svinje – Porcellino.

Napravljen je po uzoru na Kalidonskog vepra koji je iz Rima prenijet u Firencu. Kalidonski vepar je inače lik iz grčke mitologije. Njega je boginja Artemida slala da opustoši područje gradova Kalidona i Etolije, jer joj tamošnji kralj nije prinosio žrtvu.

Porcellinu je njuška malo izlizana. Nije ni čudo. I mi smo je trljali. To je ritualni običaj i garantuje da ćete se vratiti na isto mjesto 😉.

Porcellino

Pred kraj ulice, kroz Augustinerstrasse ili Liebfrauenstrasse ulicu, dolazimo do jednog od simbola grada – Frauenkirche-a ili Bogorodičine crkve. Njena dva tornja se nalaze gotovo na svakoj slici Minhena.

Frauenkirche je izgrađena u 15. vijeku kao župna crkva, da bi u 19. vijeku postala katedrala. Godine 1240. na istom mjestu je postojala crkva koju je izgradila porodica Wittelsbach, najpoznatija bavarska plemićka kuća. Iz ove porodice potiču brojni kraljevi i carevi Svetog Rimskog carstva. Sa širenjem grada pojavila se potreba za većom crkvom, tako je u 15. vijeku izgrađen glavni gradski simbol – Frauenkirche.

Spoljašnost građevine je dosta jednostavna i slabo ukrašena, dok unutrašnjost obiluje svjetlom, suprotno većini gotičkih katedrala. Cjelokupna gradnja trajala je svega 20 godina (od 1468. do 1488.), a vodio ju je Jörg von Halsbach.

Marijin trg Minhen

Dvije zanimljivosti su vezane za ovu katedralu.

Za izgradnju katedrale veže se tamna legenda o dogovoru sa đavolom. Von Halsbach je sa đavolom sklopio nagodbu. Đavo će mu pomoći da brže završi katedralu, a Halsbach će mu zauzvrat dati svoju dušu. Građevina je zaista brzo završena.

Katedrala je predstavljala robu sa greškom. Halsbah je odbio ispoštovati dogovor, jer crkva nije imala prozore. I tačno sa mjesta gdje su oni stajali nije se vidio nijedan prozor. Đavo se naljutio i brzo napustio crkvu. Na mjestu gdje je on stajao, ostali su njegovi tragovi – Đavolje stope. Pod ljutnjom je obećao da će oko crkve stalno duvati vjetar kao podsjetnik na neispoštovani dogovor.

I zaista, na samom ulasku u katedralu postoje Đavolje stope, a oko katedrale stalno puše vjetrić.

Zvuči pomalo jezivo, a zamislite tek dječije oči na šta liče poslije ove priče. Sva sreća pa je katedrala dovoljno osvijetljena, prostrana i lijepo ukrašena iznutra pa su se malo opustili. Htjeli su nas na početku  srušiti, koliko su se pribili uz nas.

Druga zanimljivost je da je ovo najviša zgrada u Minhenu, a izgleda da će to dugo i ostati. 2004. godine je donijeta odluka da se ne smije graditi građevina viša od 99 metara (što ujedno predstavlja i visinu tornjeva katedrale).

Marienplatz – glavni trg u Minhenu

Neuhauser strasse izlazi na Marienplatz – Marijin trg. Kakva ljepota graditeljstva?!

A mi srećni… zar se ne vidi?!

Sta vidjeti u Minhenu

Marienplatz datira još od 1158. godine. Nekada se zvao Schrannenmarkt i predstavljao je pijačno mjesto. Seljaci i trgovci su se ovdje sastajali radi razmjene dobara – vina, jaja, ribe, brašna. Henry, zvan Lav, je pretvorio Marienplatz u središte Münchena koje je sve do danas s punim pravom ostalo kao srce grada.

Trgom dominiraju tri građevine – dvije gradske vijećnice (stara i nova) i Marijin stub. Moramo spomenuti da trg krasi i fontana Fischbrunen, djeci možda i najzanimljivija.

Neues Rathaus (Nova gradska kuća) najviše privlači svojim izgledom. Uz katedralu Frauenkirche predstavlja najpoznatije simbole grada Minhena. Sagrađena je u 19. vijeku u neo-gotičkom stilu. Pored privlačne arhitekture, Neues Rathaus je poznata i po Glokenšpilu.

Minhenski Glokenšpil se, zajedno sa Astronomskim satom u Pragu, Big Ben-om u Londonu i Zeitglockenturm-om u Bernu, svrstava u red najznačajnijih javnih satova na svijetu.

Minhenski Glokenšpil

Glokenšpil je veliki sat koji tri puta dnevno (11:00, 12:00 i 17:00 h) sa svoja 43 zvona i 32 mehaničke marionete u prirodnoj veličini izvodi predstavu. Predstava podsjeća na dva velika događaja bitna za grad Minhen:

Vjenčanje vojvode Vilhelma V i Renate od Lorene. Bijeli i plavi vitezovi su predstavnici Bavarske, a crveni i bijeli Lotrigen.

Schäfflertanz (ples kopera) – proslavu nakon završetka epidemije kuge 1517. godine, koja se odigrala na minhenskim ulicama.

Stara gradska kuća (Altes Rathaus) sagrađena je još početkom 14. vijeka, ali je 150 godina kasnije izgorjela u požaru i ponovo napravljena u današnjem obliku.

Altes Rathaus

Marijin stub je treća značajna građevina na Marijinom trgu. Ova monumentalna kompozicija podignuta je 1638. godine u znak proslave pobjede i kraja švedske okupacije tokom Tridesetogodišnjeg rata. Na stubu su prikazana četiri simbola: glad (zmaj)kuga (zmija otrovnica), rat (lav) i jeres (zmija).

Tada je trg nosio naziv Markt, ali je u 19. vijeku, zahvaljujući ovom stubu, promijenio naziv u Marijin trg.

Marijin stub

Minhen ima 1200 fontana, a najstarija fontana se nalazi na Marijinom trgu – Fischbrunnen. Prema legendi,  svako ko opere svoj  novac ili novčanik u ovoj fontani, neće imati finansijskih problema. Oprali smo sve što smo našli… sad samo čekamo.

Fontana Fischbrunnen

Kada smo sve izučili, ču se najpoznatija rečenica naše družine: “Ja sam gladan!”

Idemo u Hofbräuhaus.

Hofbräuhaus – najstarija minhenska pivara

Minhen je prepun zanimljivih i lijepih trgova koji imaju svoje specifičnosti. Jedan od njih je i trg Platzl na kom se nalazi najpoznatija minhenska pivara – Hofbräuhaus.

Hofbräuhaus je nastala nakon nezadovoljstva Wilhelma V i njegovog dvorca pivima iz Münchena. 1589. godine su došli na ideju da bi mogli pokrenuti vlastitu pivaru, koja je otvorena tri godine kasnije. Bio je to početak rada “Braunes Hofbräuhausa” (“Smeđa dvorska pivara”), pri čemu boja odgovara vrsti piva koje se u njoj proizvodilo.

Na početku je pivara bila smještena kod samog dvorca. S vremenom je potražnja postala prevelika i upravo je na Platzlu sagrađena nova, nazvana “Weißes Hofbräuhaus”, odnosno “Bijela dvorska pivara”, takođe po boji piva koje se ondje pravilo. Stara pivara radila je sve do početka 19. vijeka, kada je konačno i ona preseljena na Platzl.

Godine 1828. Hofbräuhaus je odlukom kralja Ludwiga I konačno otvorena za sve slojeve društva i time je postala jedinstveno ugostiteljsko mjesto u gradu.

Godine 1829. je uočeno da je zgrada premala za oboje i pivara je preseljena na drugu lokaciju. Već godinu kasnije objekat na Platzlu je rekonstruiran u današnji oblik.

Pivara Hofbräuhaus

Budite spremni na gužvu. Ovdje se uvijek traži jedno mjesto više, a kako i ne bi. Autentično pivo, odlična bavarska hrana, muzika uživo, tradicija, karakterističan stil gradnje, mnogo je razloga za veliku zainteresovanost stranih posjetilaca, kao i lokalaca.

Jedan od razloga zašto je u velikom broju posjećuju strani turisti je i to što je predstavljala središte predratnih političkih djelovanja Adolfa Hitlera.

Unutrasnjost pivare Hofbräuhaus

U prizemlju se nalazi “Schwemme”, najpopularniji dio Hofbräuhausa koga karakterišu dugi drveni stolovi, om-pah orkestar (njihova muzika govori o pivu i ispijanju piva), konobarice u “dirndlu” (ženskoj bavarskoj tradicionalnoj odjeći), na stolovima puno piva i dobre hrane. Ovdje je atmosfera uvijek vesela i živahna.

Lojalni gosti imaju posebne povlastice. Sjede za posebnim stolom “Stammtisch”. Takvih stolova ima samo 59. Teško je steći ovu prestižnu titulu. Mjesto za stalnim stolom dobiju samo oni koji su stalno u isto vrijeme u pivnici i koje konobari prepoznaju, a konobara ima oko 70. Morate priznati da nije ni malo lako.

Svako društvo ima svoje tačno vrijeme okupljanja. Jedni piju svaki dan, drugi svaki ponedjeljak, neki svaki drugi četvrtak … Većinom se za istim stolom okupljaju društva iz istog socijalnog miljea, kao što su pjesnici, ribolovci, muzičari…

Pivara ima 424 pretinca u kojima se drže lične krigle lojalnih gostiju. Neka društva imaju svoje podmetače, himnu… Super fora, morate priznati.

Om pah bend u pivari Hofbräuhaus

Konobari su tu da vas posluže hranom i pićem. Pored njih, djevojke u bavarskoj narodnoj nošnji sa korpama obješenim oko vrata obilaze stolove i nude perece, majice, kape, ruže, slatka srca… Morali smo isprobati perece, jeste da su 3,7 eura. Ruku na srce, baš su ukusni.

Djevojka u dirndlu pivara Hofbräuhaus

Perece, kobasice i svinjetina na hiljadu načina sa krompirom su jela koja se najčešće naručuju. Ne služe šarolik izbor specijaliteta kako bi privukli veći broj gastronoma.

Probali smo hranu. Ukusna je. Slika govori više od riječi 😉.

Hrana u Hofbräuhaus

Nekada nisu služili ni sokove, ali zbog velikog broja turista su ih ipak uveli. Sva sreća zbog malaca.

Pivnica ima i dvije suvenirnice u kojima možete kupiti nešto za uspomenu na ovo neobično mjesto.

Viktualienmarkt – epicentar mirisa i ukusa Bavarske

Volimo da posmatramo neki grad iz ugla lokalca. Viktualienmarkt je idealno mjesto da udahnemo sve mirise i boje Bavarske, obradujemo svoje nepce domaćim specijalitetima.

Viktualienmarkt se nalazi u samom centru gradu, 200 m od trga Marienplatz. Okružuju ga dvije lijepe crkve Sv. Petra i Sv. Duha. To mu daje posebnu čar, da se ne zaboravite gdje ste.

Predstavlja i najstariju pijacu u gradu. Minhen se početkom 19. vijeka počeo naglo razvijati. Pijaca na Marienplatzu je postala premala. Kralj Maximilian I je 1807. godine izdao naredbu za otvaranje nove tržnice – Viktualienmarkta.

Na početku su samo stanovnici iz okolnih sela nudili svoje proizvode, da bi se vremenom razvila u idealno mjesto za gurmane. Nudi širok spektar proizvoda, od onih domaćih, jednostavnih, do začina iz cijelog svijeta. Smatra se najboljom pijacom u gradu.

Dali smo sebi u zadatak da isprobamo bijele kobasice (weisswurst) i perece (brezel) baš u Viktualienmarktu. Živimo kao Bavarci, bar dva dana.

Priznajemo da je ukusno. Djeca više vole peretke. Živjeli su od peretaka tih dana. Mi više volimo konkretnije stvari – kobasice i pivo 😉.

Viktualienmarkt Minhen

Slika nam je mnogo simpatična, kao da predstavlja klasne razlike u društvu 😊. Uvijek nam izmami osmijeh. Nadrljali smo kad porastu.

Viktualienmarkt krasi i majsko plavo-bijelo drvo (Maypole). Prema tradiciji, postavlja se svake godine za Prvi maj uz puno pjesme, folklora… ono baš svečano. Na njemu su prikazani zanati i industrija kojom se narod bavi u okolini. Još jedan fenomenalan izvor informacija o ovom kraju.

Maypole na Viktualienmarktu

Minhenska rezidencija (Münchner Residenz) – stvarni svijet kraljeva

Minhenska rezidencija je mjesto koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Pored svih muzeja i dvoraca koje smo vidjeli, Minhenska rezidencija nas je najviše oduševila. Posjeduje 130 prostorija sa blagom, namještajem, umjetničkim djelima, amfiteatrom i 10 dvorišta. Lako je ovdje i dane izgubiti, a ne sate.

Minhenska rezidencija

Izgrađena je u svrhu kraljevske palate vladarske dinastije Vitelsbah (Wittelsbach) koja je Bavarskom vladala punih 738 godina, počev od 1180. pa do 1918. godine. Evoluirala je u vladino sjedište i rezidenciju bavarske kraljevske porodice od 1508. do 1918. godine. Bila je teško oštećena tokom Drugog svjetskog rata, ali srećom, mnoga remek-djela i blaga su se sigurno premjestila na drugu destinaciju.

Danas je Minhenska rezidencija jedan od najvećih muzejskih kompleksa u Bavarskoj. Nalazi se u centru grada i vrlo lako je dostupna.

Svaka karta muzeja dobija besplatan audio vodič. Pored svakog eksponata se nalaze brojevi, tako da se može vrlo lako uživati u samostalnoj turi.

Minhenska rezidencija se sastoji iz tri dijela: Trezora, Muzeja rezidencije i Teatra Cuvilliés.

Prvo smo se uputili u Trezor. Ipak je u našem timu većinom slabiji pol. 😉

Trezor u Minhenskoj rezidenciji
Sat u Trezoru

U deset soba je prikazano zastrašujuće bogatstvo koje je sakupila njemačka monarhija. Sobe su preplavljene krunama, draguljima, kristalima, viteškim oružjem, skupocjenim escajgom, kraljevskim nakitom.

Krune i mac u Trezoru

Na opšte zadovoljstvo nekih od nas izložena je kraljičina oprema za uljepšavanje koja sama po sebi izgleda vrlo raskošno.

Set za uljepsavaljanje

Bilo je vrlo rijetkih i lijepih eksponata, kao što su krune. Izgledale su vrlo masivno. Zamislili smo se kako je izgledala njihova svakodnevica. Da li su ove teške krune morali da nose svaki dan?!

Kruna u Trezoru

Da li su stvarno jeli iz ovih tanjira svaki dan?! Kako da ih ubjeđujemo u nešto što ni nama ne izgleda realno.

Set za caj u Trezoru

Najkarakterističniji eksponat u Trezoru je statua Sv. Đorđa. U njoj su se čuvale relikvije Sv. Đorđa. Nevjerovatna je. Iako manjih dimenzija, prepuna je sitnica i vrlo raskošna.

Statua Svetog Djordja u Minhenskoj rezidenciji

Poslije Trezora uslijedio je Muzej rezidencije. Smatra se jednim od najboljih u Evropi.

Rekonstruisali su i renovirali mnoge prostorije. Umjetnički radovi i namještaj vraćeni su na izvorne lokacije što je više moguće, pokazujući bogatstvo kraljevske porodice.

Prva prostorija u koju se ulazi u Muzeju rezidencije je pećina potpuno ukrašena školjkama. Veoma neobično i odudarajuće od svih stilova koje smo vidjeli u kraljevskim dvorcima. Sa mnoštvom detalja, privlači pažnju i budi radoznalost u svima nama.

soba pecina u Minhenskoj rezidenciji
Ukrasi na pecini u Minhesnkoj rezidenciji

Nekima su ipak djevojčice u prolazu interesantnije.

Stilovi, namještaj, način gradnje, umjetnička zbirka se razlikovala od prostorije do prostorije. Svaki od kraljeva je ostavio svoj trag, zbog toga je i nastala ovako bogata zbirka Muzeja.

soba u Minhenskoj rezidenciji

Niz duge hodnike su se nizale prostorije jedna za drugom. Za svaku je dat i detaljan opis kada, ko i u koju svrhu je koristio prostoriju. Usklađenost namještaja, umjetničkih djela i tapiserije pruža taj osjećaj veličine kraljevskih porodica i luksuznog života.

Znate ono “vau”, e to vam se otme kada uđete u Antiquarium. Najstarija soba u rezidenciji u Minhenu. Duga je 66 m. Najveća je i najomiljenija renesansna sala sjeverno od Alpa. Duke Albrecht V je sagradio od 1568. do 1571. godine za svoju kolekciju antičkih skulptura. Tako je i dobila naziv “Antiquarium”.

Antiquarium

Krajem XVI vijeka sala je pretvorena u prostoriju za zabave i banket. Zamislite je samo prepunu plemića u svojim svečanim odorama kako se lagano smjehulje, pozdravljaju jedni druge blagim naklonom glave, te krišom ispod oka analiziraju pojedine persone. Uh, kao da nas je neko ubacio u neki film.

Na lunetama i oko prozora su slike 120 gradova, tržnica i palata koje su tada pripadale vojvodstvu Bavarske.

Još bismo vam izdvojili i poslednju prostoriju Muzeja, a to je Galerija predaka (Ahnengalerie). U njoj je prikazano preko 100 portreta članova porodice Wittelsbach.

Galerija predaka

Portreti u pozlaćenim okvirima na zidovima i plafonu zaprepašćuju. Ne znate gdje biste prvo pogledali.

Minhenska rezidencija nas je doslovno zaprepastila. Sve je vrlo autentično. Ne morate puno maštati i stvarati sliku kako je bilo dok su kraljevi boravili u ovim prostorijama. Svaka prostorija je u potpunosti opremljena do najsitnijih detalja iz tog perioda.

U našem slučaju smo je podcijenili. Nismo joj ostavili dovoljno vremena. Tri sata za njen obilazak je malo. Sadržaja ima za cijeli dan i to da ne osjetite kada je vrijeme prošlo.

Odeonsplatz

Minhen je prepun malih trgova koji oduševljavaju. U blizini Minhenske rezidencije se nalazi Odeonsplatz. Ukoliko od rezidencije idete ka Sea life-u, odnosno Olimpijskom parku i uz sve to koristite podzemnu željeznicu, onda ne brinite, sigurno ćete proći kroz Odeonsplatz.

Predstavlja jednu od važnijih znamenitosti u gradu. Trg je dobio ime po koncertnoj dvorani koja i danas privlači sjajne umjetnike iz cijelog svijeta – Odeon.

Odeonesplatz

Ludwig I je započeo izgradnju reprezentativnog trga kako bi pokazao ostalim vladajućim kućama važnost glavnog grada države – Minhena. U ime Ludwiga I, dovršio ga je Friedrich von Gärtner 1844. godine i sagradio u čast bavarske vojske. Na rešetkama stoje dva velika lava od mramora od Lase. Unutar dvorane nalaze se bronzani kipovi grofa Tillyja i princa Wredea, kao i Memorijal bavarske vojske.

Odeonsplatzom svojom arhitekturom u duhu visokog baroka dominira Theatinerkirche St. Kajetan (Crkva Sveti Kajaten). Njena žuta boja je vremenom postala simbol grada.

Olimpijski park Minhen

Olimpijski park je kompleks koji se nalazi u sjevernom dijelu grada i napravljen je za potrebe Olimpijskih igara koje su se ovdje održale 1972. godine. Sadržaja za jednu porodicu je zaista mnogo. U parku je vještačko jezero, Sea life, Olimpijski stadion, dvorane sa bazenima, olimpijske dvorane, Olimpijski toranj, uređena brda, a u neposrednoj blizini i BMW muzej.

Olimpijski park Minhen
BMW muzej

Olimpijski toranj sa 290 m visine smo morali posjetiti. Željeli smo da vidimo grad i iz ptičije perspektive. Vožnja liftom je nešto što se mora isprobati. Vozeći se 200 m za 30 sekundi mislili smo da će nas dovesti u bestežinsko stanje. Gotovo smo letjeli.

Olimpijski stadion Minhen

Na vrhu vas čeka drugo iznenađenje. Zadivljujući pogled na grad od 360. Naravno da je najinteresantnija građevina Olimpijski stadion. Prepoznatljiv je po svom akrilnom prozirnom pokretnom krovu koji podsjeća na brežuljke. Smatra se remek djelom savremene arhitekture. Kišnica koja se sa njega skuplja puni vještačko jezero u blizini.

Moguće je voziti se zip linom  preko cijelog stadiona. Probajte, pa nam javite utiske.

Sa tornja se pruža pogled i na Olimpijsko selo, koje je sada pretvoreno u studentski dom. Bacite pogled i na gradske vrtove, kompletna naselja, okolna brda, BMW-ov muzej… ma sve se vidi.

Poslije svega nam je trebao mali predah da saberemo utiske. Šetnja oko jezera je zaista ugodna, pomalo i romantična 😉.

Dječija glad ne trpi mnogo romantike.

Pauza… Na štandovima ispred Olimpijskog tornja počastite se pićem, kobasicama, pomfritom, sladoledom ili nekim drugim fast food proizvodima. Poput lokalca, sjediti na travicu i opustite se. Odmor nam svima treba. Mnogo je još stvari za vidjeti.

Olimpijski park

Sea life – pratimo kap vode od Izara do Sredozemnog mora

Podvodni svijet je zabava za cijelu porodicu. Spada u obavezna mjesta šta vidjeti sa djecom u Minhenu.

Sea life Minhen

Sea life Minhen se nalazi u okviru Olimpijskog parka, tako da je idealan u kombinaciji sa Olimpijskim tornjem i BMW muzejom. Sa svojih 400.000 litara vode pokazuje kretanje kapljice vode od Izara putem Dunava do Crnog i Sredozemnog mora.

Na ulazu djeca preuzimaju interaktivne knjižice, naočare sa ronjenje i malu stolicu za lakši samostalni pregled akvarijuma. Vjerujte mi da sami nose svu svoju opremu i trčkaraju od jednog do drugog akvarijuma kao male zujalice. Dobro im dođu pomoćna pomagala.

Sea life Minhen
Sea life Minhen

Interaktivne knjižice prate tematsku šetnjicu Sea life-om. Na prilagođen način približavaju djeci prikaz ekosistema. U određenim prostorijama postoje stanice koje kriju pečate za ovjeravanje u knjižicama. Vrlo zabavno.

Akvarijum u Sea life

Prateći putiće kroz Sea life-ovu dvospratnicu nailazite i na tematska predavanja. Dnevne interaktivne informacije i predavanja se održavaju svakih 20-25 minuta. I mi smo zastajkivali iako su na njemačkom. Nema veze, bitno je odati utisak da si u toku 😊.

Pored svakog akvarijuma je postavljen kratki opis, tako da i sami možete steći bitne informacije o prisutnim ribama.

Neke sobe se nalaze potpuno okružene vodom. Ne znate gdje biste se prije okrenuli dok oko vas kruže ribe sa svih strana. Plavičasta boja vode samo doprinosi ovom pomalo mističnom mjestu.

Glavna atrakcija Sea life je svakako desetak metara dug tunel. Pruža malo i zastrašujuć osjećaj, jer oko vas su na sve strane ajkule. Uživajte prateći ih, tražite ih skrivene iza potonulih brodova, kamenja. Posmatrajte velika jata riba kako slobodno kruže u gigantskim bazenima bez osjećaja prisustva čovjeka.

Tunel u Sea lifeu

Nekima je od svega najbitnije bilo da uhvate ribice i pronađu Nema.

Želje ne bi bile tako slatke, ako neke ne bi ostale i neostvarene.

Odvojite tri sata i napunite baterije u vodama Sea life. Ukoliko ste u mogućnosti uskladite vrijeme posjete vremenu hranjenja ribica ili posmatrajte aktivnosti ronilaca u akvarijumima. Ronioci čiste prozore tropskog okeana i hrane morsku kornjaču, te razne vrste ajkula. Zvuči privlačno, ali mi nažalost našu organizaciju nismo mogli uskladiti njihovim terminima.

Garantujemo vam avanturu za pamćenje. Izvor zabave u Sea life-u je ogroman, a uz sve to i veoma edukativan.

FK Bayern Munich i Allianz Arena

Minhen je prije svega i grad sporta.

Ponosan je na svoj fudbalski klub Bayern Munich. Osnovan je 1900. godine Danas je Bajern ubedljivo najznačajniji klub Njemačke i apsolutni rekorder po broju šampionskih titula. On je treći na FIFA listi najboljih klubova 20. vijeka.

Stadion na kome igra Bajern Minhen se nalazi na sjevernom dijelu grada i naziva se Allianz arena. Može da primi 70 000 gledalaca.

Allianz Arena

Na stadionu igra još jedan klub, 1860 Minhen. Zanimljivo je da se u zavisnosti boje na fasadi može odrediti koji klub igra. Crvena boja označava Bajern, plava 1860 Minhen, a bijela da je riječ o reprezentaciji.

Zoološki vrt „Hellabrunn“ – „must see“ za svu djecu i ljubitelje prirode

Zoološki vrt Hellabrunn je jedan od najstarijih zoo vrtova na svijetu. U njemu živi preko 5000 životinja iz svih dijelova svijeta.

Svako dijete i svaki ljubitelj prirode je u obavezi da ga posjeti. Nalazi se u južnom dijelu grada, odmah uz rijeku Izar, i lako je dostupan automobilom, podzemnom ili autobusom.

Majmuni u Hellabrunn

Preuzmite kartu na ulazu zoo vrta, pa da krenemo. Evo i naše.

Karta Hellabrunna

Prvo mjesto zadržavanja nam je bio mini zoo vrt. Prepun je kozica koje su se dale maziti. Malo smo se razniježili, pa nastavili dalje.

Koze u Hellabrunn

Zanimljivo za Hellabrunn je što je svaka životinja smještena u okruženje nalik na svoju prirodnu okolinu. Prvi je zoo vrt ovakve vrste, odnosno “geozoo”. Životinje nisu redane po vrstama, nego prema geografskoj pripadnosti na planeti.

Poseban doživljaj je da prilikom šetnje kroz zoo nemate osjećaj da su životinje prilagođene našim potrebama, već da smo mi njihovi gosti. To je ono najljepše. Svaka životinja ima svoj veliki prostor za kretanje koji u potpunosti podsjeća na prirodno okruženje. Od posjetilaca su najčešće odvojeni prirodnim pregradama… drvećem, vodom, kamenjem, kanalima… Na nekim mjestima su tu i staklo i željezo.

Žirafa u Hellabrunnu

Svuda su postavljena obavještenja da se ne kuca u staklo, ne gazi po određenim područjima, ne hrane životinje… jednostavno ne uznemiravaju.

Životinje su toliko opuštene da smo na jednom mjestu uočili i ljenjivca na drvetu tik iznad naših glava.

Lenjivac u Hellabrunnu

Ako se umorite, napravite pauzu. I mi smo morali predahnuti više puta. Zoološki vrt pruža usluge restorana, kafića, slastičarni, klupica za odmor… Cijene su kao i u ostalim dijelovima grada.

Polarni medvjed u Hellabrunn

Posebno nam je drago kada su na svim mjestima postavljene info table sa informacijama o životinjama. Pregršt je i interaktivnih igara za djecu i odrasle. Učimo kroz igru – omiljena aktivnost.

Informišite se o vremenu hranjenja životinja, ispratite raspored održavanja treninga ili edukativnih predavanja  za pojedine životinje, može biti vrlo zabavno.

Interaktivna igra u Hellabrunn

Ushićenost nas je držala sve vrijeme, ali kad smo ušli u „Jungle world“, oboreni smo s nogu. Odmah pri ulasku nas zapljusnu velika vlažnost vazduha i temperatura od 30-ak stepeni. Napolju je bilo dosta hladnije.

Bujna vegetacija, jaki mirisi koji agresivno nadražuju čula, zvukovi životinja… vjerodostajan prikaz džungle.

Jungle world

Mali prolazi vas provode kroz cijelu džunglu. Bojali smo se da se ne izgubimo, jer svako gleda na svoju stranu i zaviruje u neki žbun.

Dzungla u Hellabrunnu

Ali stvarno, gdje god da provirite, nalazi se po neka skrivena životinja ili prelijepi cvijet jakog mirisa. Savršeno mjesto.

Uživali smo i u čarima polarnog svijeta, majmunskom glupiranju, džinovskim kornjačama, vodenom svijetu i mnogim drugim čarobnim oazama.

Pingvini u Hellabrunnu
Majmuni u Hellabrunnu
Kornjace u Hellabrunnu

Prođe nam pet sati u zoo vrtu kao dlanom o dlan, a mogli smo još biti.

Upoznajte živi svijet naše planete, naučimo se da nismo sami i da Zemlja nije ljudsko vlasništvo. Hellabrunn vam pruža divnu priliku za to. Nemojte je propustiti.

Palata Nymphenburg – dvorac “nimfa” i mjesto rođenja Ludviga Drugog

Zadali smo sebi za zadatak da ćemo na svom putovanju obići dvorce Ludviga Drugog. Mnogo ih je, a mi smo ograničeni vremenom. Izabrali smo da posjetimo Nymphenburg (palatu rođenja), Hohenschwanstein (mjesto djetinjstva) i Neuschwanstein (palatu ostvarenja snova).

Palata Nymphenburg je najveća barokna palata u Njemačkoj. Nalazi se na samo 8 kilometara od centra grada i jednostavan joj je prilaz autom ili autobusom u kombinaciji sa podzemnom željeznicom. Sagrađena je 1662. godine u šumi kao ljetnikovac tadašnjih vladara Bavarske.

Dvorac Nymphenburg

Ferdinand Maria i njegova supruga Henrietta Adelaide od Savoye su naručili izgradnju ljetnikovca u čast rođenja njihovog sina. Na svojoj ljepoti i veličini je najviše dobila za vrijeme vladavine njihovog nasljednika Maksimilijana II Emanuela.

Spoljasnji izgled dvorca Nymphenburg

Prva prostorija u koju kročite u palati će vas na adekvatan način uvesti u priču raskoši ljetnikovca vladara Bavarske. Veliki hol je zadržao svoj prvobitni oblik još iz 1758. godine. Iscrtani zidovi i plafoni u rokoko stilu, slike nimfi, pozlaćene gravure, visoki stropovi i skupocjeni lusteri nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Veliki hol

Kroz cijeli dvorac se nižu prostorije opremljene originalnim skupocjenim namještajem, portretima, unikatnim ukrasima vladara.

Najpoznatija soba u dvorcu je definitivno Odaja ljepotica. U dvorcu je živio kralj Ludvig Prvi koji je bio slab na ženski pol. Imao je toliko pratilja da je jednu od najvećih prostorija ukrasio portretima svojih ljepotica. Među njima se izdvaja portret Lole Montez zbog koje je i napustio presto. Zbog toga ovaj dvorac i zovu “Dvorac nimfi”.

Odaja ljepotica dvorac Nymphenburg

Muka je bila objasniti djeci da su ovo slike žena u koje se kralj zaljubio pored kraljice.

“Kako se može zaljubiti u nekoga pored kraljice?”

“Volio nekoga osim kraljice?!”

Priznajemo, nije nam išlo…

Uz palatu se nalazi fabrika porculana, Dvorana kočija, te prelijepi vrtovi izgrađeni po uzoru na vrtove engleskih palata. Poslije palate uputili smo se u Dvoranu kočija.

Muzej kocija dvorac Nymphenburg

Prostorno je mnogo manja, ali je fascinantna. Mnogo slabije je posjećena u odnosu na palatu, ali neopravdano. Toliko su kočije i kompletna oprema raskošne, impozantne, zasljepljujuće, da izgleda nevjerovatno da je to ikada moglo biti u stvarnosti korišteno.

Ukrasi kocija

Konji toliko djeluju vjerodostojno da je malac stalno postavljao pitanja “Je li on umrijeo, je li i on umrijeo?”

Oprema za konje

Na sve strane raznovrsne kočije: za bebu, ljetne i zimske kočije, one svakodnevne i za određene ceremonije. Nevjerovatno blještavilo.

Naš utisak je da Ludvig Drugi nije bio lud, on je samo znao da uživa.

Ludvigu Drugom je pošlo je za rukom da osam vijekova sticano državno i porodično bogatstvo dinastije Vitelsbah potroši podižući dvorce. Državu je doveo do bankrotstva. On je proglašen neuračunljivim i nesposobnim da vlada. Njemački statističari izračunali su da danas dvorce obiđe oko milion turista godišnje! Dvorci koje je svrgnuti kralj sagradio odavno su povratili i uveliko otplatili državni dug. Izgleda da je on bio samo ispred svog vremena 😉.

Kocija u Muzeju kocija

Dvorana je ispunjena i umjetničkim djelima koje prikazuju povorku kočija. Postoje i makete kojima je dočaran način rasporeda konja i osoblja koje prati kraljevsku kočiju.

Uz samu Dvoranu kočija je i Muzej Nymphenburg porculana. U više prostorija je izloženo porculansko posuđe i ukrasi za palatu, dok su neke sobe u potpunosti opremljene kao da banket upravo počinje.

Muzej Nymphenburg porcelana

Ono što Nymphenburg palatu posebno obogaćuje jeste ogroman vrt koji se duž kanala prostire na 21 hektar zemljišta.

Mapa Nymphenburg parka

U 300 godina vrt je konstantno proširivan te njegov današnji izgled obuhvata barokni vrt, sistem kanala i male paviljone po cijelom parku.

Minhenska botanička bašta je jedna od najpoznatijih na svijetu. Posjeduje 16 hiljada biljaka. U 15 staklenih bašti se uzgajaju tropske biljke, orhideje, kaktusi, pustinjske biljke, vodene biljke, biljke mesožderke itd.

Mi smo već bili isuviše izmoreni pa nismo bili u mogućnosti obići cijeli vrt. Popravićemo se drugi put.

Deutsches museum Flugwerft Schleissheim

Dugo smo razmišljali koji od tri Deutsches muzeja Minhena da obiđemo. Svi su nudili pregršt zanimljivih eksponata i sve teme su nam se sviđale. Prema našoj organizaciji izabrali smo Deutsches museum Flugwerft Schleissheim – muzej avio-saobraćaja.

Deutsches museum Flugwerft Schleissheim

Ne znam kakvi su ostali, ali sa ovim nismo pogriješili.

Muzej se nalazi na sjevernom dijelu grada i do njega je moguće doći javnim prevozom.

Prva hala je prepuna manjih letjelica. Sve su izložbenog karaktera i samo za posmatranje. Postoji mogućnost šetanja po terasi na prvom spratu te pogledu na avione iz drugog ugla.

Druga prostorija je prepuna maketa koje objašnjavaju istoriju avio-saobraćaja.

Muzej je opremljen info tablama koje objašnjavaju svaki prikazani ekponat.

Istorija letjelica

Treća sala nam je bila najinteresantnija. U njoj su se nalazili primjerci većih letjelica.

Vece letjelice u Deutsches museum Flugwerft Schleissheim

Među izložbenim primjercima su se nalazile i letjelice policije, vojske, hitne pomoći, vatrogasaca… U nekima od njih su postojale lutke obučene u prilagođenu uniformu, što je davalo utisak potpune vjerodostojnosti.

Hala je prepuna interaktivnih igara za djecu. Postojao je avion, odnosno vrtuljak u obliku aviona koji se pokretao pedalama. Svi su morali isprobati. Bilo je baš zabavno.

Vrtuljak u obliku aviona

Par aviona je nudilo mogućnost ulaska u njihovu samu unutrašnjost. Oduševili smo se svi gledajući kontrolne table pilota ili pri prolasku kroz teretni dio aviona. Jedinstveno iskustvo.

Kabina pilota
Unutrasnjost teretnog aviona

Kad smo sve sagledali, mogli smo i sami sjesti u letjelicu i pokušati je pokrenuti.

Avion za djecu
Mala letjelica za djecu

Sve smo ispritiskali, ali nešto nije htjelo da poleti 😉. Nema veze, opet smo bili srećni.

Vrhunac je bio podići i upravljati maketom aviona u hali. E tu smo i mi odrasli došli do izražaja. Nastala je borba kojim redom ćemo se isprobati. Svi smo uspjeli podići svoj avion, a samo najmlađi su dobili diplomu.

April 2019. godine ćemo pamtiti po Bavarskoj i divnim uspomenama koje nosimo iz ovog dijela Njemačke. Iskustvo neprocjenjivo. Uspjeli smo ispuniti sve zahtjeve koje smo sami sebi postavili, a dobili smo i mnogo toga više.

Naš prijedlog je da iskombinujete svoje putovanje i u par dana obiđete Klagenfurt – Minhen – Neuschwanstein.

Za jednostavnu organizaciju pogledajte naše prijedloge.

Ako se ispuni ono Porcellinovo obećanje, eto nas opet. Moramo vidjeti Engleski park, Hauftbrahaus uveče, BMW-ov muzej, popeti se na toranj crkve Sv. Petra i posjetiti preostala dva Deutsches muzeja Minhena.

Da li imamo još nešto staviti na spisak za drugi put?

0 komentar

obavezno pogledajte

Ostavite komentar