Vodimo vas u specifičan grad Bosne i Hercegovine, kako Trebinjci vole reći “u grad sa mirisom mora, ali bez mora.” Trebinje je grad u koji se zaljubite na prvi pogled i ta ljubav vječno traje. Toliko vas obuzme njegova ljepota i ležernost da mu se iz godine u godinu iznova i iznova vraćate. Otkrivamo vam šta posjetiti u Trebinju, hercegovačkom gradiću ušuškanom pod planinom Leotar uz rijeku Trebišnjicu, gradu na jugu BiH.
Šta posjetiti u Trebinju
Trebinje je grad koji privlači svojom prirodnom ljepotom, tradicijom, istorijom, kulturom, znamenitostima i gostoljubivošću domaćeg stanovništva. Ne smijemo zaboraviti neprikosnovenu gastronomsku ponudu hercegovačkog kraja. U novije vrijeme je Trebinje prepoznatljivo i po zabavnim ljetnim avanturama u turističko-sportskom kompleksu.
A kakve staze za planinarenje i prekrasne poglede na Trebinje pruža Leotar, i o tome vam pišemo. Ma čarobno je Trebinje.
Ne morate brinuti šta ćete raditi u mediteranskom gradiću Republike Srpske, pred vama je izobilje raznolikog sadržaja za vidjeti.
Pročitajte šta posjetiti u Trebinju. Teško je govoriti koja su mjesta za obići u Trebinju najljepša, najvažnija, najzanimljivija da biste ih prema rangiranom spisku posjetili. Mi vam pišemo destinacije prema teritorijalnoj blizini radi lakšeg planiranja itinerera. Ne brinite, sva spektakularna mjesta su navedena, a vi odlučite koja su vama favoriti.
Hercegovačka Gračanica (ispunjena želja Jovana Dučića)
Obilazak Trebinja započinjemo Hercegovačkom Gračanicom. Dična iznad grada, na brdu Crkvina, Hercegovačka Gračanica naprosto sija. Prvi pogled na Trebinje je upravo upućen ka njegovom zaštitnom znaku. Dočekuje svakog putnika namjernika i izaziva divljenje.
Izgrađena 2000. godine na mjestu nekadašnje crkve, kao ostvarenje želje Jovana Dučića, predstavlja obaveznu znamenitost na spisku „šta posjetiti u Trebinju“.
Jovan Dučić je umro 1943. godine u SAD-u i tamo je sahranjen u crkvi Svetog Save uz sve počasti diplomatskog predstavnika jedne zemlje.
U svom testamentu je kao poslednju želju naveo da se sahrani na brdu iznad Trebinja, u crkvi kao što je Gračanica na Kosovu. Ostavio je nešto novca za ispunjenje svojih snova, ali nažalost nedovoljno.
Grad Trebinje i mnogi drugi ktitori su riješili da usliše njegovu želju, da ga sahrane u njegovom milom Trebinju, na brdu Crkvina, u crkvi koja će izgledati kao Gračanica.
Tako je nikla crkva posvećena Blagoveštenju Presvete Bogorodice.
Pri dolasku na plato na Crkvini će vam se Hercegovačka Gračanica već svidjeti. Crkva, uređeni okoliš, konak, zvonik, teatar na otvorenom, suvenirnica, mini zoo vrt, a tek pogled na grad Trebinje.
Najljepši je dolazak pred zalazak sunca. Vrlo romantično djeluje. Sunce je blago, a imate mogućnost uživanja u pogledu na svaki kutak grada. Prekrasno.
Crkva ima neke svoje posebne čari. Privlači da se upozna.
Uđite u crkvu. Osim što joj je unutrašnjost prekrasna, krije i mnoge zanimljivosti.
Karakteristike koje važe za Gračanicu na Kosovu uočićete i u Gračanici u Trebinju. Između ostalog i „prizrenki pod“, jednu od odlika bogomolja sa Kosova.
Primjetićete da su svi stubovi četvrtasti, samo je jedan okrugli. Okruglo postolje okruglog stuba je prenijeto iz manastira Gračanica sa Kosova, kako bi crkva na Crkvini bila što autentičnija, kako bi bio prenijet duh kosovske crkve. Takav je običaj.
I konačno, sa desne strane opazite grob Jovana Dučića. Ime, prezime i ispis „pjesnik“. Nije volio da odaje godine.
Uživajte još malo u divnom okruženju crkve.
Nećete imati želju da napustite idilični vidikovac. Smjestite se u baštu sa najljepšim panoramskim pogledom, naručite piće po vašoj mjeri i prepustite se ljepoti mediteranskih večeri.
Arslanagića most (najelegantniji most BiH)
Šta mislite kakav je most koji je Ivo Andrić prozvao najelegantnijim u Bosni i Hercegovini?
Elegantan i ponosan još od 1574. godine, otkako ga je izgradio Mehmed paša Sokolović u čast gubitka svog sina u borbi sa Mlečanima, uživa u privlačenju pažnje u svom okruženju.
Nakon same izgradnje, bio je od strateškog značaja za Turke. Jedini most koji je povezivao dvije strane kopna. Jedini koji je obezbjeđivao kontinuirane tokove prenosa dobara unutar Osmanlijskog carstva, između centralne Bosne i Herceg Novog.
I tada je iz Novog stigao čovjek od povjerenja, Arslan aga, da naplaćuje mostarinu. Cijelo naselje po njemu dobi naziv Arslanagići. Tako se i most prozva Arslanagića most.
Arslanagića most još zovu i Perovića most, jer su se Arslanagići prije preuzimanja islama prezivali Perović.
Iako potopljen za vrijeme izgradnje hidrocentrale, izborio se da se 1970. godine uzdigne, da se prenese kamen po kamen nekoliko kilometara dalje, na sadašnje mjesto.
Sada pomalo izdvojen od gradske vreve, ogleda se u rijeci Trebišnjici i priziva zaljubljenike u istoriju, romantične duše i radoznale male glavice.
Obavezno prošetajte uređenom popločanom stazicom uz Trebišnjicu od centra grada do Arslanagića mosta. Prijaće vam šetnja od 10-ak minuta uz rashladnu rječicu.
Za malo nestrpljivije je obezbijeđen prilaz autom. Ne postoji organizovan parking samo za posjetitelje mosta, ali ćete naći besplatnog prostora za vašeg motornog ljubimca.
Kafa pod platanima
Ne računa se da ste bili u Trebinju ako niste popili kafu pod platanima. Najbolje mjesto da osjetite ležernost Trebinjaca i da udahnete energiju hercegovačke svakodnevice.
Debela hladovina krošnji 16 platana predstavlja najbolji spas od ljetnih vrelina i idealno mjesto za planiranje posjete centra grada Trebinja.
Uživajući u bogatim krošnjama drveća, sigurno ćete se zapitati otkud platani stari više od 120 godina u centru Trebinja.
Prema legendi je sa Austrougarskom došao i baron Babić, komadant grada. Imao je bolesnu kćerku koja je i pored sve njihove borbe preminula sa samo 16 godina. Kako bi uspomenu na nju učinio što dugovječnijom, u centru grada je posadio 16 platana.
Prema istorijskim činjenicama su Austrougari sa svojim dolaskom u centru grada zatekli tursko groblje. Smatrali su da mu nije mjesto na ulazu u stari dio grada, te su ga izmjestili. Na njegovo mjesto su posadili platane.
Srednjovjekovna pijaca u srcu Trebinja
Pijaca u centru Trebinja je najčudnija tržnica u BiH. Na njoj nećete pronaći tezge, već samo drvene stolove koji se poslije jutarnjih sati sklapaju i pijaca postaje trg.
Radi svaki dan, ali je vikendom posebna, kada dođu proizvođači iz okolnih sela i nude svoje domaće proizvode.
Naši favoriti su smokve, sir škripavac (istinski škripi pod zubima), sir iz mješine, suhomesnati proizvodi, med, vino i čajevi.
U šarenilu boja i preplavljeni različitim mirisa možete još izabrati domaće sokove, voće, povrće, pa čak i domaće kolače.
Najbolje mjesto za kupovinu suvenira. Za nas je pijaca obavezno mjesto na spisku šta posjetiti u Trebinju.
Stari grad
Sve vrijeme dok prolazite kroz Trebinje, posmatrate ga sa Crkvine, pažnju će vam privući Stari grad izgrađen od strane Turaka u XVIII vijeku. Opasali ga bedemi i ljubomorno ga čuvaju od znatiželjnih pogleda.
Riječ je o jednom od najposjećenijih dijelova grada, pa se i mi provlačimo kroz jednu od nekadašnje tri kapije i ulazimo u neku drugu dimenziju grada Trebinja.
Uske krivudave ulice i kamene kuće karakterističnog izgleda daju mu prepoznatljivu notu.
Planirajte dugo lutanje po Starom gradu, jer on nudi mnoge lokacije i avanture koje morate posjetiti i isprobati u Trebinju. Neizostavni su Osman pašina džamija, vožnja barkom po Trebišnjici, muzej Hercegovine, Anđelkina kapija i stanica poštonoše.
Pažnju svakako privlače i mnogobrojni ugostiteljski objekti sa ponudom hercegovačkih tradicionalnih jela.
Preporučujemo vam restorane „Ras“, „Kolo“ i „Humsko“. Neizostavni dio je sladoled kod „Grka“.
Osman pašina džamija
U Starom gradu Osman paša Resulbegović gradi najprostraniju džamiju u Hercegovini. To je isti onaj paša koji je najzaslužniji za razvoj grada kao tvrđave.
Gradili je najbolji dubrovački zidari, pa je primijetan mediteranski stil gradnje. Uz džamiju je izgrađena medresa i mekdeb, pa je bila i prva prosvjetna ustanova u Trebinju.
Svi su se oduševljavali, ali ne i sultan Ahmed III. Nije prihvatao da je pašina džamija ljepša od careve. Naredio je da se pogube Osman paša i njegovih 9 sinova. Molio je paša u Istanbulu za pomilovanje, ali bezuspješno.
Lađa (barka) na Trebišnjici
Kada govorite o nekom gradu, uvijek izdvajate specijalne avanture za „must do“. Vožnja lađom, odnosno barkom po Trebišnjici je u Trebinju definitivno jedna od njih.
Nije riječ samo o pogledu na Trebinje iz nekog drugog ugla. Udahnućete miris Trebinja, stil života. Spoznaćete njegovu srž. Saznaćete i kako žive lokalci, koje su im navike i užitci.
Divan kormilar će vam kao vrsan vodič i zaljubljenik u svoj grad, opisati istoriju Trebinja na tako zanimljiv, sažet i vrlo prefinjen način. Saznaćete mnoge interesantne činjenice o Trebinju za koje bi vam kao pojedincu trebalo vremena i vremena da spoznate.
Avanturu plovidbe lađom započesmo iz restorana Humsko (stari dio grada).
Na vama je da izaberete da li želite sami da veslate ili biste radije da vas neko provoza i upozna sa Trebinjem.
Možete da budete usluženi sa vinom i večericom na lađi ili ćete dogovoriti samo vožnju i prepustiti se drugim čulima.
Zaplovismo lađom, istom onakvom kakva je plovila prije sto godina. Otisnusmo se na Trebišnjicu, najveću ponornicu u Evropi. Mami da se dodiruje, da se u njoj ogledate, da spoznate njen vrlo bogat biljni i životinjski svijet.
Prolazimo kraj stanice pismonoša, Muzeja Hercegovine. Provukosmo se ispod Kamenog mosta, jednog od velelepnih zdanja iz 1953. godine. Obasipa nas Obrad zanimljivim informacijama.
Plovimo kraj zanimljive građevine trebinjskog umjetnika, ostataka nekadašnje kule, gradske plaže, zatvorenih bazena.
Stižemo i do čuvenih dolapa. Toliko toga zanimljivog i karakterističnog za Trebinje se vidi sa rijeke.
Kao kruna vožnje, ukaza se Arslanagića most.
Vraćamo se nazad, želimo da upoznamo i drugu stranu grada.
Stižemo do prepoznatljivih bedema Starog grada.
Pred nama mali preostali djelić nekadašnjeg kanala koji je opasivao grad i još parkiranih lađa.
Provukosmo se ispod mosta Ive Andrića i stižemo pred same Bregovačke bazene. Besplatno kupalište na Trebišnjici izgleda primamljivo i veoma živo sa ležaljkama, barom i veselim kupačima. Ako se uputite na kupanje u Bregovačke bazene, imajte u vidu da je Trebišnjica hladnija rijeka.
Sve vrijeme nas Obrad uveseljava lokalnim dogodovštinama kojima vješto upotpunjuje svoju interpretaciju života u Trebinju.
Ako vam se sviđa naš vodič za Trebinje, vjerujte da veseli Trebinjac ima mnogo zasluga u tome.
Brzo nam prođe sat vremena vožnje.
Cijena od 10 KM za vožnju po osobi je opravdana. Ukoliko sami upravljate lađom, cijena je jeftinija. Za višečlane porodice možete ostvariti popust. Ponekad stičem utisak da je Trebinjcima gostoljubivost važnija od profita.
Anđelkina kapija (zakoračite u film Zdravka Šotre)
Jedna od novijih turističkih atrakcija grada Trebinja je i Anđelkina kapija.
Ispred popularne kapije u starom dijelu grada su snimane scene serije Zdravka Šotre, „Ranjeni orao“. Lako ćete je uočiti.
Zanimljivo mjesto za fotografisanje, mora se priznati.
Kroz kapiju je prolaz onemogućen, ali vam i nije od značaja, jer su scene dvorišta koje slijede prolaskom kroz kapiju snimane u Beogradu.
Trebinjci imaju kapiju i znaju vješto da je iskoriste.
Poslednja stanica golubova pismonoša
Da li ste znali da se u Trebinju, ispred Muzeja Hercegovina, nalazi poslednja stanica za golubove pismonoše u ovom dijelu Evrope?
Neobična je. Sada je obnovljena, ali je izgubila svoju prvenstvenu namjenu.
O istorijskom značaju golubova pismonoša ne moramo posebno govoriti, a baš ova interesantna zgrada je imala čast da pruži dom cijeloj njihovoj četi.
Opazićete i toranj porušene crkve Svetog Mihaila koji im je predstavljao orjentir u kom pravcu treba da lete.
Poštanska golubarska stanica je bila dio austrougarske kasarne u čijem domenu je danas smješten i Muzej Hercegovine.
Muzej Hercegovine (čuvar istorije i tradicije)
Šta posjetiti u Trebinju, a da se upozna istorija, kultura, običaji, flora i fauna ovog kraja? Odgovor je jednostavan – Muzej Hercegovine, smješten u srcu starog grada.
Kroz impozantnu trospratnu kamenu građevinu prohujasmo kroz vijekove. Upoznasmo arheološko blago od praistorije do srednjeg vijeka. Ispratili smo istorijski razvoj trebinjskog kraja od X do XX vijeka.
Ono što nam često zaokupira pažnju je etnografski dio. Proučavali smo enterijer kako seoskih, tako i gradskih kuća sa kraja 19. i početka 20. vijeka. Divili smo se hercegovačkim nošnjama, nakitu, oruđu i oružju ovdašnjih stanovnika, maketama kuća, mlinova… Interesantna postavka.
Djeca su iznova očima upijala postavke o biljnom i životinjskom svijetu Hercegovine, ali izgled pećine i čovječija ribica su definitvno njima zauzeli prvo mjesto u cjelokupnom muzeju.
Neizostavni dio posjete je svakako Dučićeva postavka, odnosno njegova ostavština voljenom Trebinju koja se sastoji od vrijednih umjetničkih eksponata do ličnih stvari.
Za ljubitelje slikarstva tu je i galerija slika Milene Šotre, Atanasije Popović, Mirka Kujačića, Milorada Ćorovića i skulptora Radovana Ždrala.
Prije nego što krenete, provjerite radno vrijeme i cijene ulaznica na zvaničnom sajtu Muzeja Hercegovine. I sami morate priznati da su cijene vrlo simbolične.
Centralni gradski park i saborni hram Svetog preobraženja Gospodnjeg
Ako ste pažljivo čitali našu priču, shvatićete da se kroz sve pore života Trebinjaca, kroz sve znamenitosti grada provlači njihov idol. Velikan koji je potekao iz Trebinja, onaj kojim se grad ponosi i onaj koji se ponosio svojim gradom, Jovan Dučić, legendarni pjesnik.
Na ulazu u centralni gradski park, park Jovana Dučića, postavljena je statua njihovog ponosa. Dobrotvor koji je u svojim mislima uvijek imao njegovo „milo Trebinje“. Pravio je spomenike, između ostalih i spomenik Jeleni Anžujskoj na zidinama starog grada i spomenik Oslobodiocima Trebinja na trgu Slobode. Sadio je zelenu oazu na prostoru sadašnjeg gradskog parka po ugledu na velike evropske gradove. Muzeju Hercegovine je poklonio širom svijeta skupljane vrijedne ekponate. Vječito svom Trebinju.
Uz dužno poštovanje prolazimo kraj trga Pjesnika, gdje se gledaju Jovan Dučić i Petar Petrović Njegoš i ulazimo u park Jovana Dučića. Krasi ga zelenilo, fontane, spomenik patrijarhu Pavlu, spomenik iz II svjetskog rata, razigrana dječica i saborni hram Svetog preobraženja Gospodnjeg. Neka posebna energija.
Uđite i u saborni hram. Oduševiće vas njegova velelepnost. Zapazićete još jednu zanimljivost. Na zidovima crkve su oslikani vladari, vojskovođe, pjesnici, naučnici, važni ljudi srpske prošlosti koji nisu proglašeni svecima. Vrlo neobično za oslikavanje crkve.
Dolapi ili kola (čudo sa Nila)
Na Trebišnjici će vas oduševiti dolapi. Ogromni točak koji se okreće, kupi vodu iz rijeke i služi za navodnjavanje polja.
Svaki put nas fascinira njegov način rada, a ako primijetimo da je neki u funkciji, obavezno stajemo.
Prvi dolap u Trebinju je napravio Mujaga Hadžihasanović po dolasku sa hadžiluka.
Primamilo ga kolo na Nilu koje navodnjava poljane i od njih pravi bogata žitna polja. Napravio je maketu od letvica i isto takvo kolo u 18. vijeku napravio na Trebišnjici.
Svidjelo se i drugima pa su dolapi nicali na ponornici.
Kažu da ih ima 40-ak aktivnih. Imenuju se prema porodicama u čijem su vlasništvu, a tačan vremenski raspored upotrebe se dobro zna i naravno poštuje.
Manastir Tvrdoš
Jedan od najposjećenijih manastira u Srpskoj pravoslavnoj crkvi je svakako manastir Tvrdoš.
Udaljen samo 5 km od centra Trebinja, predstavlja nezaobilaznu stanicu svakog putnika, bez obzira kojoj vjeri pripada.
Po mnogo čemu je prepoznatljiv. Krasi ga duga i burna istorija, manastirski spokoj, ljepota manastirskih vinograda i duga tradicija pravljenja kvalitetnog i cijenjenog vina.
Sam dolazak pred manastir budi neka posebna osjećanja.
Šetnja stazom kroz prekrasne manastirske vinograde nas polako uvodi u manastirsku priču. Osjećate mir okružen bogatim prekrasnim poljima, uz naziranje impresivnih manastirskih građevina preko vrhova vinograda.
Manastir Tvrdoš svakako zavređuje poštovanje svakog putnika i mora se naći na spisku šta posjetiti u Trebinju.
Datira još iz IV i V vijeka kada su ga izgradili car Konstantin i njegova majka Jelena. Pri samom ulasku u crkvu, kroz stakleni pod uočićete ostatke stare crkve iz tog vremena.
Mnogi za graditelja manastira smatraju kralja Milutina, koji je krajem 13. i početkom 14. vijeka rekonstruisao manastir.
Manastir Tvrdoš je poštovan od pripadnika pravoslavne vjere i zbog toga što se baš u njemu zamonašio Sveti Vasilije Ostroški i što se unutar crkve čuva ruka Svete Jelene Anžujske.
Manastir je rušen više puta, obnavljan, ali ono što se kao nit provlačilo kroz svu njegovu burnu istoriju je konstantna proizvodnja vina i to ne bilo kakvog, već jednog od najkvalitetnijih u Hercegovini, pa i šire.
U svom kompleksu posjeduje dva velika vinska podruma. U starom kamenom podrumu iz 15. vijeka, u stoljetnim hrastovim bačvama sazrijeva vranac. Nedaleko od njega, ušuškan uz rijeku Trebišnjicu je podrum opremljen najsavremenijom tehnologijom za proizvodnju vina.
Neizostavan dio posjete manastira Tvrdoš je kupovina suvenira, tačnije vina proizvedenog u samom manastiru.
VAŽNO: ulazak u manastir zahtijeva i propisno odijevanje. Ukoliko ipak neplanski svratite, a niste adekvatno obučeni, na samom ulazu u manastir posudite njihove ogrtače. Nema razloga da ne posjetite jedan od najljepših manastira BiH.
Grad Sunca (dječiji Maštograd)
Djeci kada spomenete Trebinje, u očima im zasija Grad Sunca. Ni nama odraslima nije teško, mi samo pričamo da se kao solidarišemo sa djecom.
Turistički kompleks je udaljen od centra Trebinja na samo 9 km.
Nemojte ništa da propustite. Dođite u 10 časova, tačno na otvaranje. 6 bazena i 13 tobogana, može li da bude loše?!
Vidjećete da će vas iznenaditi kada se voda na toboganima ugasi. Već će biti 19 časova, a vi nećete ni biti svjesni kako vam je tako brzo prošao dan.
Iako su cijeli dan mijenjali bazene, tobogane, a mi se oduševljavali koliko energije imaju, ipak im se činilo da su mogli još.
6 tobogana je namijenjeno za više od 120 cm (mi smo to saznali na teži način), ali smo imali 7 tobogana na koja smo mogli svi.
Za odvažne i ni malo bojažljive su dva izuzetno visoka tobogana najbolja zabava u parku. Nakon penjanja uz 100 stepenica, nekima se zavrti i pri samom pogledu sa vrha, ali za adrenalinske zavisnike, tobogani su savršena avantura. Morate samo biti viši od 140 cm.
Spuštanje niz tobogane, nosanje guma za spuštanje, cjelodnevno trčkaranje da se što više postigne za jedan dan, stvarno može biti iscrpljujuće.
Sva sreća pa su udobne ležaljke raspoređene duž cijelog parka. Mislili su i na roditelje, da malo mogu odmoriti u hladu. Uračunate su u cijenu ulaznice, tako da o tome ne morate razmišljati.
Ako ostajte više dana, u okviru Grada Sunca se možete smjestiti u hotelu Panorama 5*, hotelu Industry 4* i apartmanskom naselju. U tom slučaju su vam i ulaznice za Aqua park uključene u cijenu smještaja.
Za djecu je osmišljen i dječiji kutak: dino park i sunčana igraonica. Malo, ali slatko.
Za nju i njega tu je wellness i spa centar „Galija“. Zamislite zatvorene bazene, masaže, slobodno priznajte da svako priželjkuje poseban tretman nakon dugog dana. Iz pouzdanih izvora vam možemo reći da je odličan.
Za hranu birajte fast food ili u Etno selu se prepustite tradicionalnim hercegovačkim jelima i najboljim vinima iz Hercegovine.
Pravi mali grad prepun zabave i prostora za opuštanje, zar ne?!
Leotar – dični raj za planinare
Leotar, raj za planinare i simbol trebinjskog kraja.
Vječita naša želja.
Uvijek smo ga pogledom gutali iz grada. Toranj na njegovom vrhu i noću je sijao samo da bi nam prkosio.
U proljeće je idealno vrijeme za uspon. Poskoci još nisu izašli, sunce još uvijek ne prži jako. Priziva nas krševita staza bez trunke hlada.
Naoružali se vodom i udobnom neklizajućom obućom pa polako u avanturu.
Pred nama 5,2 km od Arslanagića mosta i 950 m uspona (od 274 mnv do 1228 mnv).
Staza je kondiciono teška, to potpisujem, ali ljudi kakvi su sa njega pogledi na grad, na okolinu. Ništa vam nije toliko teško. Vrijedi svakog koraka.
Konstantno se penjete i penjete i penjete. Ravno nigdje nema. Čini mi se ni metar. Mijenjaju se samo kamenite stijene, sitniji i krupniji kamenčići… E, ima malo i sipara.
Kad pomislite da je dosta više penjanja, onda stižete na završnicu koju bi najbolje bilo opisati kao “uz nos”. Nerijetko ćete se i četvoronoške penjati.
Ali ljudi, kakvi su ovdje pogledi na grad. Sve vrijeme, ali sve vrijeme.
Neki su poglede koristili i da dušu vrate iz peta.
Rastinje nisko, pa vam ništa ne zaklanja pogled.
Sa svakim metrom uspona vidite više. Otvara vam se cijela okolina.
Na kraju vertikala, ona “uz nos”. Malo pa pauza, pa opet malo se pentramo, pa pauza. Neki od nas su je istrčali, pa se vraćali po ostale iz dosade, da vide šta radimo.
Dočepali se i vrha. Ajme, šta smo tek tad vidjeli. Sve od mora do Komova, Orjena, Volujka… ajme, da se naježiš.
Na samo 1228 mnv smo, ali pogled puca na sve strane.
Počastio nas Leotar, zahvalio nam se na trudu.
Hvala ti Leotare, ili Leutare kako su te već nekoć zvali, pa i tvoj Jovan Dučić.
Ne smijete propustiti priliku i popeti se na vrh Leotara. Obavezno ga uvrstite na spisak “šta posjetiti u Trebinju”. I pored velikog napora, nećete zažaliti.
Staza je odlično obilježena, tu bojazni nema.
Ako volite trail, onda je Trka u kamenu ovom staza prava stvar za vas. Mi smo imali svog predstavnika i na ovom poznatom događaju u Trebinju. Tako da od nas topla preporuka.
Korisne informacije:
- Staza počinje od Arslanagića mosta.
- Na uspon možete krenuti i iz podnožja Leotara i izbjeći dio staze kroz naselje. Postoji parking mjesta za par auta.
- Za uspon vam je potrebno oko 3h.
- Kondiciono je teška, ali tehnički nezahtjevna.
- Ponesite vodu i neklizajuću obuću.
- Pri povratku možete izbjeći najstrmiji dio staze. Krenite asfaltnim putem i na prvoj krivini pratite planinarske oznake i priključite se na stazu.
- Na vrh Leotara je moguće doći asfaltnim putem, ali je uzak, strm, loš i krivudav.
Uživasmo u Trebinju, u njegovoj mješavini stilova, od orijentalnog, austrougarskog, pa do stilova moderne današnjice. I baš zato nam je prekrasno, zato što je centar različitih kulturno-istorijskih znamenitosti.
Trebinje je posebno i po tome što nigdje drugdje nećete doživjeti da neko toliko voli i poznaje svoj grad kao što je to slučaj sa Trebinjcima. Znaju svaki kamen, svaku ulicu, svaku kulu, istoriju svake građevine, svakog događaja.
Svesrdno se trude da ga učine ljepšim, boljim, da i vama pokažu skrivene kutke malog raja zvanog Trebinje.
Vole svoj grad na poseban način. Pravi je užitak provesti vrijeme sa Trebinjcima.
I sada kada ste pročitali šta posjetiti u Trebinju, sigurno ste stekli utisak da je savršena destinacija za svakog putnika.
Mi ćemo se kao i do sada ponovo vraćati u Trebinje i to ko zna koliko puta. Produžili smo i do Kotora, pročitajte kakav je utisak na nas ostavio.
A ako želite do grada koji se mora posjetiti bar jednom u životu, posjetite Dubrovnik.
Za upoznavanje podzemnog bisera BiH, pravac pećina Vjetrenica.
Kako se vama čini Trebinje?
2 komentara
Super blog. Koristili smo vaše upute na putovanju kroz Bosnu. Baš zbog vašeg pisanja posetili smo Travnik i bili oduševljeni. Tako da veliko vam hvala.
Lep pozdrav iz Slovenije.
Tanja
Oooo, pa to su prekrasne vijesti. Raduje me kada našim pričama privučemo putnike iz drugih zemalja. To i jeste poenta cijele naše priče. BiH je prekrasna. Biće još puno novih destinacija. Mnogo toga krije ova prelijepa zemlja.
Hvala Tanja puno