Selo Lukomir, najzabačenije selo i najviše naseljeno mjesto u BiH. Smjestilo se na obodu Bjelašnice na čak 1469 mnv. Priča neku posebnu priču. Odiše nekom toplom, iskrenom, pozitivnom, prostodušnom energijom.
Ako istinski želite da upoznate Bosnu i Hercegovinu, morate ga posjetiti. Udaljeno je samo 50 km od Sarajeva i 30 km od Konjica, čijoj opštini administrativno i pripada.
Pred vama je vrlo detaljan vodič u kome možete saznati kakav doživljaj pruža selo Lukomir, gdje i po kojoj cijeni u njemu prenoćiti, kakvu trpezu nudi, kako do njega samostalno doći, gdje parkirati auto i šta možete još u njegovoj okolini obići.
Selo Lukomir – čuvar tradicionalnog duha
Skupilo se selo Lukomir ispod Obalja, da vam se sa vidikovca čini da u šaku stane.
50-ak kamenih kuća, starih i do 200 godina, sabile se tik jedna uz drugu da se odupru nedaćama i vjetru koji vrlo često produvava.
Maleni makadamski put krivuda kroz selo. Okolo kamene kuće i štale. Sićušni drveni prozori razbijaju monotoniju hladnog kamena. Većina kuća je prekrivena limom, tek po neka šindrom. Mjestimično se pojavi i neka taraba, navodno da ogradi dvorište. Ukrasile je pletene čarape, rukavice, trake za kosu, sve tradicionalne rukotvorine ovdašnjih žena.
Sjede i one ispred kuća, niz ulicu. Obučene u šarene dimije, sa pletenim prslucima i čarapama, opancima na nogama i marama na glavi.
Tu je i osmijeh. Sveprisutna dobrodošlica. Razmijeniti par riječi se mora.
Čini mi se da ste im još draži ako vas vide u gojzericama i sa planinarskom torbom na leđima. A ako ste još sa djecom, posebna je to priča.
Dobri putniče namjerniče, sjedi, odmori. Za uzvrat ćete dobiti gostoprimstvo kakvo se rijetko gdje sreće i pregršt vesele priče.
E baš ovdje je vrijeme stalo.
Prija ova jednostavnost, pitomost, usporenost, udaljenost od civilizacije.
Od vajkada je selo naseljeno, o čemu svjedoče i stećci na kraju sela iz 14. i 15. vijeka. Naselili se dobri ljudi sa područja Podveležja u Hercegovini. U potrazi za vodom u ljetnim mjesecima, vodeći stoku, utočište su pronašli na području Lukomira.
Prvo su boravili u Donjem Lukomiru, tik uz Rakitnicu. Brzo su se preselili 3 km odatle, na malo veću visinu, na područje Gornjeg Lukomira. Donji je trenutno zarastao, a opstao je Gornji, u ovom sadašnjem obliku, sa 20-ak aktivnih kuća.
Bila je tu i škola, za prva četiri razreda osnovne škole. Sada je preuređen objekat za smještaj posjetioca. Prilagodili se sadašnjim potrebama.
Svi se u selu prezivaju Čomor ili Masleša, kao i njihovi korijeni iz Hercegovine. Bave se stočarstvom. Ne svi, njih par, ali opet stada broje 4000 ovaca. Nije stran u selu zveket zvona i blejanje čupavaca. Prekrasna planinska idila.
Ne ostaju više kao nekad tokom cijele godine u selu. Oštre su zime, ne vrijedi. Tu su samo od početka maja pa do oktobra. Onda se povlače u niže krajeve.
Prošetajte selom, upoznajte mu dušu. Osjetite lakoću u životu, neopterećenost bespotrebnim stvarima.
Ako niste probali pitu i domaću kafu u Lukomiru, ne računa se da ste bili. Zavirite u neki od 3-4 ugostiteljska objekta. Obradujte nepce.
U gostioni nas dočeka starija mještanka u tradicionalnoj nošnji Bjelašnice. Ima se vremena i za uslužiti, prozboriti, pitu napraviti i osmijeh dobrodošlice razmijeniti.
Moram recept za organizaciju uzeti.
Kafa, može. Domaći sok, može. Pita, obavezno. Tu su još i neka gotova jela, urmašice, tufahije. Sve domaće, a ukusno prste da poližeš. Žao ti poslije ruke prati i umiti se.
Atmosfera neka posebna, domaća. Imate osjećaj kao kod nekog dobrog prijatelja da ste u goste došli.
Na kraju sela vidikovac. Pogledom hvatate selo, a sa druge strane greben Visočice. Od nje vas razdvaja rijeka Rakitnica. Kažu da ste 800 m iznad same rijeke. Ne vidite je, ali će vas njen kanjon impresionirati.
E, tačno je mjesto za dušu odmoriti.
Probudi nam pogled na Visočicu prekrasne uspomene kada smo njenim grebenom stigli do magije. Jedan klik na link vas dijeli od ideje za jednu novu avanturu https://putovanjazapet.com/planinarenje-visocicom-grebenom-do-magije/.
Par domaćinstava u Lukomiru je preuredilo svoje objekte za smještaj. Naravno da smo se ušuškali u kamene kućice i ogrijali uz tople napitke dobrih gostoljubivih ljudi. Slušali smo zanimljive priče o nekadašnjem životu u Lukomiru i kako on u njemu danas funkcioniše.
Interesantno je da je unutrašnjost kućica potpuno preuređena. Zadovoljiće potrebu svakog putnika. Obavezno ga rezervišite ranije. Potražnja je velika, a mjesta malo. Za broj slobodno pišite. Imamo toplu preporuku za vas.
Cijene smještaja u Lukomiru su:
- za porodicu (nas 5) smještaj je 100 KM;
- noćenje sa doručkom u periodu od maja do kraja septembra je 45,00 KM/osobi;
- noćenje sa doručkom od oktobra je 40 KM/osobi;
za strane državljane su cijene veće.
Selo Lukomir ima struju i vodu, neko i signal. Mi ga na svu sreću ne uhvatismo. Jesmo li došli pobjeći od svakodnevice ili nismo?!
Do sela se može i autom, ali nemojte, opredijelite se za jednu od planinarskih staza. Možete doći u selo Lukomir i vratiti se u jednom danu, lake su staze, ali nemojte ni to. Prenoćite u selu. Uživajte do srži u ovim krajevima.
Kako doći u Lukomir
Do Lukomira je vrlo jednostavno doći i ne smatramo da je nužno angažovati treće lice da vam pokaže put. Pišemo vam vrlo jasne smjernice kako samostalno doći u selo Lukomir. Pridržavajte ih se i garantujemo vam nezaboravan vikend u ovom pitomom dijelu Bjelašnice.
Da, dobro ste čuli, ovaj dio Bjelašnice je mnogo pitomiji u odnosu na staze koje vode na vrh Krvavac i najviši vrh Bjelašnice, Opservatorij.
Do Lukomira vode dvije planinarske staze od Umoljana, što je vrlo zgodno da napravite kružnu rutu, što smo i sami učinili. Jedna staza vodi preko Oblja, a druga kraj Studenog potoka.
U selo Lukomir možete doći i autom. Ovakav vid posjete ostavljamo za kraj.
Kako doći do Umoljana
Iz Sarajeva ste za sat vremena u Umoljanima. Sve vrijeme se vozite asfaltnim putem, ne brinite.
Iz pravca Sarajeva, preko Bjelašnice, odnosno kroz Babin do uputite se ka Šabićima.
U Šabićima, budite pažljivi!!!!
Na raskrsnici nemojte produžiti pravo do mosta na Rakitnici, već skrenite oštro desno ka Umoljanima.
Ne pitajte kako ovo znamo.
Držite se puta sa prvenstvenom prolaza sve do znaka za skretanje ka Umоljanima (prije mosta). Pred vama je još par kilometara krivudavog uskog asfaltnog puta uzbrdo i stižete u selo.
Auto možete parkirati na travnatom platou ispod ili iznad restorana Koliba (poslije groblja).
Ako želite, produžite autom još 1 km uzbrdo do kraja asfalta, do Gradine. Ovdje možete parkirati vozilo negdje uz put.
U Gradini ste stigli do raskrsnice planinarskih staza. Na ovom mjestu morate donijeti odluku kojom stazom planirate do Lukomira.
Lijevo vam vodi lakša, bolje markirana staza kraj Studenog potoka (3 sata).
Desno je malo teža, slabije markirana staza preko Oblja (3,5 sata).
Ili je najbolje otići preko Oblja, a vratiti se kraj Studenog potoka. Takav je naš plan.
Pročitajte sve o stazama, pa odlučite.
Važno:
- Na stazama nemate zaklona, niti prirodnog hlada. U ljetnim mjesecima obavezno krenite u ranim jutarnjim satima dok je sunce još slabo.
- Izvor vode imate u Umoljanima i Lukomiru.
Planinarska staza Umoljani – Lukomir (preko Oblja)
U Gradini pratite znak pa skrenite desno ka vrhu Obalj. Nedugo zatim staza se odvaja lijevo i penjete se na greben. Nižu se Vučkova ljut (1518 mnv), Obli kuk, pa sve do vrha Obalj (1896 mnv).
Prekrasni krajolici su pred vama. Sa visine vam se prikazuje Studeni potok, Dugo polje, vrh Krvavac, a kažu da je najljepši pogled na Lukomir baš sa vrha Obalj.
Staza je djelimično markirana. Na pojedinim mjestima oznake ne postoje. Obavezno krenite sa track-om kako ne biste skrenuli sa staze. I ne pitajte kako ovo znamo.
Svako zlo za neko dobro, kako kažu ljudi. Mali peh nam je pružio čast da vidimo petnaestak slobodnih konja. Kažu da divlji nisu, a gazde nemaju. Pustio ih je neko u divljinu. Oni se snašli i opstali. Sada na prostoru Umoljana i Lukomira ukrašavaju Bjelašnicu i životare.
Prekrasno je među njima vidjeti i ždrebad. Podsjetiše me na divlje konje s Kruga u Livnu. Pročitajte sve o avanturi sa konjima iz Livna. Iskustvo koje se pamti.
Planinarska staza Lukomir – Umoljani (kraj Studenog potoka)
Na kraju sela Lukomira, pokraj groblja, počinje staza iznad Rakitnice koja vodi do Studenog potoka.
Staza je prekrasna, odlično markirana, većinom ravna sa vrlo rijetkim malim usponima (dužine 7 km do Gradine).
Sve vrijeme ćete uživati u osunčanoj stazi sa pogledom na kanjon Rakitnice i Visočice.
Ali, ta osunčanost nosi sa sobom i potrebu za povećanim oprezom. Pazite na zmije u grmlju. Sreli smo jednu, zato vam i skrećemo pažnju. I to ne bilo koju, nego poskoka.
Šetnja u jesen planinarskim stazama nosi mnoge prednosti. Počastite se šipkom. Mnogo ga je u ovim krajevima.
Sa druge strane, u jesenim mjesecima nećete moći uživati u šuštanju vode kroz Studeni potok. Za vrijeme naše posjete je bio potpuno prazan. Kažu da je potok najljepši i najbujniji u maju. Moraćemo se vratiti.
Prema legendi koja prati ove krajeve, velika zmija koja je izašla iz kanjona Rakitnice, vijugala je baš kroz Studeni potok i uputila se da uništi selo i pojede seljane.
Tadašnji mještani su u tom momentu bili okupljeni na tradicionalnom teferiču. Pred aždajom su se povukli na brdo Pošiljak i počeli se moliti Bogu da ih spasi od nemani. Bog je uslišio njihove molitve i aždaja se okamenila u stijeni brda Pošiljak, što se i danas može vidjeti.
A selo Umoljani je dobilo ime po molitvi seljana, jer se “umolili” za njihovo spasenje.
Kako doći u Lukomir autom
Idući iz Sarajeva nakon Babinog Dola, pojaviće vam se skretanje desno za Lukomir.
Čeka vas još par kilometara asfalta, a onda 11 km dobrog utabanog makadama.
Smještaj u Umoljanima
Ako želite posjetu Lukomiru kombinovati uz planinarenje Visočicom, usponom na vrh Krvavac, preporučujemo da se smjestite u bungalove Kolibe Umoljani. Odličan je izbor i ako posjećujete Lukomir u samo jednom danu.
Divan krajolik, odlična hrana, smještaj fantastičan. Topla preporuka.
Djeca su baš ovdje shvatila koliko se oni nama isplate.
U vrijeme naše posjete je noćenje sa doručkom za nas dvoje bilo 120 KM, a za nas 5 je 170 KM. Dječija logika je skroz ispravna, priznaćete.
Divan vikend je iza nas, ali baš divan. Da li je to zbog laganih zanimljivih staza, opuštenosti u Lukomiru ili što smo se prvi put isprobali kao čobani, ne znam, ali samo znam da bih ovu avanturu rado ponovila.
I, jel da da nije teško organizovati se sam.
Ne treba na Lukomiru završiti uživanje u ovim krajevima, mnogo je ljepote skriveno u Kantonu Sarajevo.
2 komentara
Pročitah u jednom dahu…odličan putopis…Bravo ekipa za 5!
Cico,
čekamo da se putopisi objave u nekoj zbirci, šteta je velika to ne uraditi…
Lp
He he he, javi se svojevremeno ideja o knjizi. Ko zna šta nosi novi dan?! Uglavnom, ako se to i desi, bićete sigurno među prvima pozvani. Zaslužili ste, nevjerovatna ste podrška. Hvala Vam što nas pratite, izdvojite vremena da date svoj lični komentar i vjerno čitate naše priče.