Višegrad – impozantni grad velikana

Cica
Andricgrad

Želite li upoznati velikane sa ovih prostora, posmatrati impozantne građevine, uživati u ljepoti Drine, pustiti adrenalin da vam juri venama, čuti veliku nesrećnu ljubavnu priču, šetati gradom na koji su sve kulture i narodi sa ovih prostora ostavili najbolje tragove, onda pravac Višegrad.

Mala varošica je iznjedrila ikone ovih prostora i privukla mnoge poznate ličnosti svojom ljepotom, istorijom, divnim djevojkama i prijatnim ljudima. Šteta bi bilo ne posvetiti joj vrijeme. Mnogo daje zauzvrat.

Nesebično lokalno stanovništvo će vrlo rado podijeliti svaku informaciju o ovom divnom mjestu, pa čak i one male čaršijske tajne otkrivene na vrlo interesantan način. I mi ćemo ih u nastavku podijeliti sa vama. Vjerovatno ih niste znali.

Mapu u ruke, pa da krenemo.

Mapa Visegrad

Na Drini ćuprija – odraz ljudske volje, ljubavi prema svom kraju i nepresušne inspiracije za umjetnike

Na Drini ćuprija, mjesto odakle treba početi priču o Višegradu.

Krenuću na način kako sam mojim malim saputnicima približila ovaj grad.

Nekada davno, prije nego što je nastao grad Višegrad, kada su bosanski kraljevi bili na vrhuncu svoje moći, postojao je Stari grad. Njega su na uzvišenju izgradili Pavlovići, pa je zato i nosio naziv Pavlovina.

Ispod uzvišenja su postojala hrišćanska naselja Mejdan i Bikavac. Između rijeka Drina i Rzav su se nalazile njive i tek poneka kuća i vodenica između kojih je vijugao stari drumski put.

Drina je u to vrijeme bila teška prepreka koju su uspjeli savladati samo uz pomoć skele. Ni to nije bilo uvijek moguće. Kada rijeka nabuja, prelazak je bio nemoguć. Na obalama se skupljao narod čekajući bolje uslove. U iščekivanju prelaska, tu bi se znalo i prenoćiti.

U vremenu bez mehanizacije, borbe sa nabujalom rijekom, teškog i siromašnog života stanovništva, Mehmed-paša Sokolović naređuje da se napravi most koji će predstavljati remek djelo tadašnjeg graditeljstva.

Na Drini cuprija

Teško bi bilo govoriti o Višegradu, a ne osvrnuti se na Mehmed-pašu Sokolovića (1505. ili 1506-1579). Riječ je o čovjeku koji je imao ogroman uticaj na život ljudi na ovim prostorima.

Oko 1577. godine sagradio je donju Višegradsku varoš. Postojalo je i naselje iznad, pa je grad dobio ime Višegrad.

Mehmed-paša Sokolović se rodio u selu Sokolovići pored Rudog 1505. ili 1506, kao dijete pravoslavnih roditelja. U to vrijeme postojao je običaj poznat kao „Danak u krvi”. Srpska djeca su na silu otimana i odvođena u Tursku. Prevođena su u islam i školovana u njihovim vojnim školama. Postajali su Janjičari, elitni vojnici turskog carstva.

Istu sudbinu je imao i Bajica Sokolović i dobija ime Mehmed. On će kasnije zahvaljujući svojoj sposobnosti postati oficir osmanske vojske, zatim veliki vezir, premijer države po današnjim standardima. Na vrhuncu svoje moći naređuje da se u Višegradu na Drini sagradi most kome ravna nema.

Most je izgrađen u periodu od 1571. do 1577. godine, a gradio ga je tada najčuveniji turski arhitekta Kodža Mimar Sinan.

Kapija na visegradskom mostu

Most na Drini i sada predstavlja impozantnu građevinu. Lako je uočiti ovog velelepnog kamenog gorostasa od 11 lukova, sa dužinom od 179,5 m i širinom od 6,3 m.

Doći u Višegrad, a ne prošetati preko mosta bi zaista bilo nezamislivo. Samo pješaci imaju ovu privilegiju prelaska rijeke mostom i mora se iskoristiti. Uživanje u ovakvom zdanju je besplatno.

Na sredini mosta sa obje strane postoji proširenje na kome se nekada nalazila kućica sa drvenom kapijom i mostovskom stražom. Zbog toga se ovaj dio mosta zove kapija. Ovdje se nalaze i dvije ploče od bijelog mramora sa stihovima pjesnika Nihadija na arapskom pismu, koji govore o graditelju i godini izgradnje.

Neću vam reći šta na njima piše. Pitajte malog dječaka kojii se nalazi na sofi preko puta, mjestu predviđenom za odmor. Nema boljeg vodiča za Višegrad od njega. I sami smo se uvjerili. I vi ćete se oduševiti.

Spomenik Mehmed-Paši Sokolovića

Dva čovjeka imaju direktnu vezu sa mostom. Mehmed-paša Sokolović ga je izgradio, a Ivo Andrić proslavio u svom djelu “Na Drini ćuprija”.

Šetajući mostom, spojite oba velikana u jednu priču. Upoznajte svoje saputnike sa legendama ispričanim u djelu Ive Andrića, ali ih intepretirajte na način prilagođen djeci. Pričajte im o blizancima Stoji i Ostoji ugrađenim u zidine mosta, o Fati avdaginoj i ispunjenom obećanju da nikada neće „Velji Lug u Nezuke sađi“, o kuli Marka Kraljevića i njegovom konju, o starom gradu Dobrunu

Meni je srce bilo puno kada su moji pačići govorili: “Mama, mama”, “teta Cico, teta Cico”, “pričaj još, pričaj još” 😉.

Spomen učionica Ive Andrića – idealno mjesto za upoznavanje sa Ivom Andrićem i malim čaršijskim pričama

Naizgled obična zgrada sa tablom o vodostaju Drine 1896. godine i ploči sa naznakom da je riječ o Spomen učionici Ive Andrića. Iskreno, ne obećava. Dvoumimo se. Ulaznicu plaćaju samo odrasli i iznosi 1,00 KM. Držeći se one stare dobre izreke „koliko para, toliko i muzike“, došlo mi je da se vratim.

Dok smo se mi snašli, djeca su ušla. Dočeka nas ljubazan gospodin. Šta je, tu je, da probamo.

Spomen ucionica Ive Andrica

Ispred nas se otvori prava stara učionica. Dozvoli nam da se smjestimo u klupe. Kakva privilegija.

Sjedimo u pravim đačkim klupama (skamijama). Na njima tablice, ali nema pisaljki 😉.

Učitelj, u ovom slučaju kustos, ima katedru, a na njoj Dnevnik za ocjene, pero, mastilo i zvono.

Spomen ucionica Ive Andrica

Imala sam osjećaj da sam na pravom času. Tabla i velika računaljka samo čekaju ko će biti prozvan. Stara peć bubnjara stoji u ćošku. Na zidovima su okačeni karta tadašnjih balkanskih zemalja, petrolejka, slika austrijskog cara koji je vladao Bosnom, police za knjige, globus za zemljopis i druge sitnice koje su đaci koristili u to vrijeme.

Spomen ucionica Ive Andrica

Misleći da smo se dobro pripremili, započesmo čas.

Zaintrigira nas naš učitelj sa pričom o Ivi Andrića. Obasu nas nekim zanimljivim pričama o koji nismo baš učili ni čitali tako detaljno. Nismo se još ni snašli, a već smo se svi upecali na priču. Malci čak postavljaju i potpitanja.

Učionica je prepuna slika ljudi koji su imali veoma bitnu ulogu u životu Ive Andrića. Neizostavno je pomenuti tetku Anu i teču Ivana Matkovščika, koji su ga odgojili, njegovateljicu Ajkunu, koja se brinula o njemu i zamislite šta mu je stalno poklanjala… knjigu, e pa nije i mi smo to pomislili… zepe, vunene zepe.

U školi nam niko nije govorio da je Ivo Andrić išao na popravni u drugom, petom i šestom razredu, čak je i ponavljao godinu zbog matematike. Zašto li su ovo preskočili?!

Spomenik Ive Andrica u Andricgradu

Učitelj nas provuče kroz cijeli život našeg Nobelovca. Govorio nam je o njegovom članstvu u „Mladoj Bosni“, hapšenju, boravku u zatvoru, napuštanju fakulteta, životu u oba rata, vezi sa Tugomirom Alaupovićem, njegovim profesorom književnosti iz Sarajeva, koji mu je tri puta pomogao i mnogim drugim pričicama.

Nemoguće je ne spomenuti velikodušnost Ive Andrića. Gradu Višegradu je poklonio svoju kuću koju je nasledio od tetke i teče. Nju nije moguće posjetiti, jer ju je grad prodao pri izgradnji Doma kulture, pa je sad u privatnom vlasništvu.

Polovinu novčanih sredstava dobijenih u sklopu Nobelove nagrade, poklonio je za unapređenje bosanskohercegovačkog bibliotekarstva.

Riječ je o čovjeku velikog srca.

spomen ucionica Ive Andric

Ovdje ćete čuti i one najzanimljivije čaršijske priče, a koje opet imaju veze sa Ivom Andrićem.

2007. godine su viđeni Japanci kako nešto sa sofe na mostu prosipaju u Drinu. Prva pomisao, truju ribu. Narod kao narod, svašta vidio, pa ga strah. Pozvali su policiju… i tada se klupko počelo odmotavati.

Nije bilo riječi o zlodjelu. Prijatelji velikog ljubitelja Srba, Kazua Tanake, su prosipali trećinu njegovog pepela sa mosta na Drini. Bio je mnogo vezan za ovaj most.

Kazuo Tanake je bio japanski pisac, prevodilac, humanista koji je veliki dio svog života posvetio izučavanju Petra Petrovića Njegoša i Ive Andrića.

Prvi njegov susret sa djelom Ive Andrića „Na Drini ćuprija“ izazvao je oduševljenje, ali je čitao djelo koje je sa srpskog prevedeno na njemački, a zatim na japanski. Odlučio je da nauči srpski i da čita knjigu u izvornom obliku.

Tanaka je dva puta, 2003. i 2006. godine posjetio Višegrad, sa željom da što bolje upozna ljude iz ovog kraja, kao i sam most. Smatrao je da će na ovaj način napraviti najbolje prevode sa srpskog na japanski.

Pričao je, družio se sa Višegrađanima. Kažu da je bio više Srbin nego Japanac. Više puta u toku dana je prelazio ćupriju na Drini i raspitivao se gdje su Nezuci, Velji Lug, Bikavac, te koji su rzavski bregovi.

Interesantna, nesvakidašnja priča. Naši velikani oduševljavaju cijeli svijet.

Od nas za učitelja odličan (5+).

Nemojte preskočiti Spomen učionicu Ive Andrića. Svidjeće vam se, sigurno. Tu je, blizu… 200 m od Andrićgrada i 500 m od mosta na Drini. Potražite je na mapi sa početka naše priče.

Kontaktirajte ih ranije i dogovorite vrijeme posjete ili se raspitajte u Domu kulture.

Andrićgrad – kameni srednjovjekovni grad

Andrićgrad je turistički, kulturni, administrativni i edukativni kompleks. Predstavlja Višegrad kakav bi trebao biti da ga nisu zaobišli renesansa i ostali istorijski periodi.

Višegrad je zbog svog geografskog, strateškog i ekonomskog položaja imao burnu istoriju i bio na  meti mnogih osvajača. Usled toga, u gradu se osjeća preplitanje kulture i religije kao rijetko gdje na Balkanu. Emira Kusturicu je baš ova specifičnost privukla i želio je izgradnjom Andrićgrada da vrati stari sjaj ovom gradu.

Ideja gradnje Andrićgrada  je da spoji neizmirene istorijske periode na ovim prostorima, promoviše turizam, umjetnost  i kulturu, širi jednakost među ljudima, pismenost i plemenitost,  spaja narode, regione i svijet.

Ulaz u Andricgrad

Andrićgrad se nalazi na poluostrvu između rijeka Drine i Rzave, na nekih 300 m od mosta na Drini. Treba prošetati ovim dijelom, malo uživati u rijeci Drini i osjetiti duh čaršije.

Pri samom dolasku pred Andrićgrad ili Kamengrad stiče se utisak da dolazimo pred dobro očuvan istorijski grad.

Dobrodošlicu nam žele dva brata, dva Sokolovića, Mehmed-paša i Sveti Makarije. Spomenik od million poruka. Satima ga možete posmatrati i mnogo savjeta izvući i za sebe i za djecu, pogotovo ako ste sa ovih prostora.

Istorijske činjenice govore da je turski vezir, Mehmed-paša, koji je poticao iz iste porodice Sokolović, pomogao srpskom patrijarahu Makariju. Vratili su u Peć središte srpske crkve, koja je dugo bilo na prostoru pod upravom Ohridske arhiepiskopije. Zajedničkim snagama braće Sokolovića, sultanovim beratom iz 1557. obnovljena je patrijaršija. Makarije je dobio iste povlastice kao i carigradski patrijarh, pa je postao duhovni i svetovni poglavar svog naroda.

Spomenik braci Sokolovic

Već pri samom ulasku u Andrićgrad iznenadićete se njegovom veličinom i ljepotom. Izvući će ono “vau” u vama.

Dobrodošli u prošlost.

Široka ulica koja nosi naziv “Mlada Bosna”, pruža prelijep pogled na okolne kamene građevine i spomenik Ivi Andriću koji se nalazi na centralnom trgu. Kamene fasade su u stilu Otomanskog carstva. Sve kuće koje predstavljaju objekte iz turskog perioda su pravljene od neobrađenog kamena starih srušenih kuća iz Trebinja.

Glavna ulica u Andricgradu

Ulice su popločane mermerom boje peska. Kamen ulici baš daje notu raskoši.

Na ulasku u grad se sa jedne strane srećemo sa karavan sarajom (svratištem za prihvatanje i smještaj karavana) i bizantskim dvorom sa druge strane. Odmah u produžetku ulice su ćevabdžinica “Kasaba” i pekoteka “Pekara”. Pa zar se može očekivati drugačija dobrodošlica u jednom bosanskom gradu. Vječito prijatni ljudi otvorenog srca.

Karavan saraj u Andricgradu
Bizantijski dvor u Andricgradu

Iz glavne ulice brojni sokaci vode u ostale dijelove grada.

Sporedne ulice Andricgrada

Ono što su u Višegradu mogli, a nisu izgradili pripadnici Otomanskog carstva i Austrougari se nalazi u ovoj ulici.

Ulicom se dalje nižu prodavnice, škola filma, zlatara, picerija…

U glavnoj ulici se nalazi i knjižara “Ili ili” koja je dobila naziv po omiljenoj knjizi Ive Andrića koju je napisao danski teolog i filozof. U knjižari osim knjiga možete kupitii i vrhunska vina.

Zgrada koja se već po izgledu izdvaja i privlači najviše interesovanja je svakako bioskop “Dolly Bell“. Ima tri bioskopske sale i opremljena je najsavremenijim, digitalnim projektorima slike i vrhunskim digitalnim stereo zvučnim sistemima.

Na njemu su postavljena dva murala, jedan sa ličnostima koje su zaslužne za izgradnju Andrićgrada, a drugi sa uticajnim članovima Mlade Bosne.

Mozaik na bioskopu u Andricgradu
Mozaik Mlade Bosne

Ulica Mlade Bosne vodi do trga Nikole Tesle, koji je neka vrsta klasicizma. Trebao je nastati za vrijeme kraljevine između dva svjetska rata. Na njemu se nalazi spomenik Ive Andrića.

Trg Nikole Tesle u Andricgradu

Na trgu Nikole Tesle nalazi se  kafe poslastičarnica „Secesija“ u kojoj možete probati domaće torte i kolače napravljene po starim tradicionalnim receptima. Tu postoji i puno različitih vrsta sladoleda.

Poslasticarnica u Andricgradu

Takođe na tgu Nikola Tesla je i kafe bar „Goya“, prvi ugostiteljski objekat otvoren u sklopu Andrićgrada.

Po poznatom romanu Jaroslava Hašeka „Doživljaji dobrog vojnika Švejka“  naziv je dobila pivnica  „Kod Švejka“.

Andricgrad
Trg Nikole Tesle Andricgrad

Može se posjetiti i Andrić institut u kome se održavaju različiti kulturni programi, Renesansno pozorište, Institut Ive Andrića sa centrom za slavistiku, kao i Akademija  lijepih umjetnosti.

Galeriji se nalazi oko 200 slika velike vrijednosti  najpoznatijih slikara Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine i Srbije.

Iza spomenika Ive Andriću postoji prolaz kroz zgradu Opštine Višegrad koji vodi na trg Petra Petrovića Njegoša. Tu je i njegov spomenik.

Trg Petra Petrovica Njegosa Andricgrad

Kao i svaki grad, tako i ovaj ima svoj vjerski objekat – Crkvu Svetog kneza Lazara i Svetih srpskih velikomučenika. On je  modifikovana replika srednjovjekovnog manastira Dečani, poznatog pravoslavnog manastira na Kosovu.

Užitak je provoditi vrijeme u ovom gradu. Izgubite osjećaj da je ovo samo ostvarenje propuštenog. Možda ga je najjednostavnije opisati riječima Emira Kusturice: „jedinstvena prilika da se na jednom mestu vide svi nedosanjani Andrićevi snovi“.

Ulaz je besplatan, počastite se …

Još jedan savjet… u suvenirnici koja se nalazi u ovom kompleksu, pored ulazne kapije, možete kupiti  tradicionalne unikatne suvenire, uglavnom ručne izrade i … dođite ponovo i ponovo… Ne može vam dosaditi. To iz iskustva govorim 😉 

Suveniri Andricgrad

Grad iz nekog drugog ugla

Rijeka Drina je jedna od najljepših rijeka u bivšoj Jugoslaviji. Plahovite je naravi. Mislim da je jasno zašto nosi ime u ženskom rodu.

Zbog svog krivudavog puta nastala je izreka “ne ispravljaj krivu Drinu”. Često je izlivala iz svog korita i pri tome rušila sve pred sobom.

Najveća poplava je zabilježena 1896. godine kada se u Rzavu nagomilalo drveće i onemogućilo odvod vode. Na Spomen kući Ive Andrića je ploča sa naznakom vodostaja koji je u tom trenutku bio. Most na Drini nije pretrpio štete. Drina je odnijela samo ogradu, koja je tada bila drvena.

Vodostaj za vrijeme poplave 1896

Uživanje u ljepoti rijeke Drine, pogledu na most na Drini i Andrićgradu sa brodića ne treba propustiti.

Polazne stanica su kod samog mosta iIi na ulazu u Andrićgrad. Ne brinite, lako je uočiti vodiče. Vjerujem da će vam oni prije prići, nego što se vi snađete. Ne obraćajte pažnju na ponuđenu cijenu. Slobodno se cjenkajte. Polazna cijena je 10,00 KM za odrasle i 5,00 KM za djecu. Ukoliko ste u društvu i još želite da se vozite vozićem, možete dobiti popust od skoro 50%.

Uskočite u brodić i uživajte u polučasovnoj vožnji.

Voznja brodom Drinom Visegrad

Dok se vozite brodićem, kapetan će vam pričati interesantne priče iz prošlosti grada.

Sa brodića ćete ispod Starog grada, na nepristupačnim stijenama nad Drinom, vidjeti ruševinu jedne kule koja je u davna vremena služila kao osmatračnica. Narod je kulu zvao „kulom Kraljevića Marka“. Prema legendi, ona je nekada bila tamnica.

Ivo Andrić u višegradskoj hronici navodi da su u kamenu ispod kule urezani tragovi nekog konja natprirodne veličine. Srpska djeca su znala da su to tragovi Šarčevih kopita koji je pripadao Marku Kraljeviću.

Turska djeca su znala da vlah ne može imati takvog konja i takvu silu. To su bili tragovi krilate bedevije Đerzeleza Alije. On je mrzio skele i skeledžije i preskakao je rijeke kao potočiće.

Čija god tamnica i čiji god tragovi, sve se završava sa dolaskom Austrougara. Oni su kulu zatrpali kamenjem, da se hajduci i odmetnici ne bi sakrivali u njoj.

Najinteresantniji dio vožnje je svakako prolazak kroz lukove mosta. Izgrađen je prije gotovo 500 godina, a i dalje dominira ovim prostorom. Još uvijek budi oduševljenje. I danas prkosi vremenu u punom sjaju.

Most na Drini Visegrad

Zanimljivo je posmatrati i Andrićgrad sa vode. Stičete drugačiji utisak od onog dobijenog samo šetnjom njegovim ulicama. Samo ovako imate kompletnu sliku o njegovoj veličini i raskoši.

Moguće je organizovati i poludnevnu vožnju brodićem. Postoji više kapetana koji nude ovu uslugu.

Andricgrad sa broda

Iscjenkali smo se dobro, pa bi šteta bilo ne obići Višegrad vozićem. Zlatno pravilo je da kada ništa ne očekuješ, dobiješ dobar provod… tako je bilo i ovog puta.

Vozic Ciro u Visegradu

Vozić Ćirko polazi ispred višegradske ćuprije, vozi se ulicama Višegrada, a vožnja se završava ispred mosta ili na ulazu u Andrićgrad, po vašoj želji.

Trasa turistickog voza Cire u Visegradu

Vozić prolazi i kroz tunel kojim je nekada prolazio parni voz Ćiro. Tunel i voz… ima li veće sreće za djecu.

Tunel Cire u Visegradu

Na ovoj polučasovnoj vožnji pridružio nam se dječak koji nas je sve vrijeme obasipao zanimljivim činjenicama o Višegradu. Ispričao nam je nešto, što sigurno ni vi niste znali.

Meni, kada neko kaže Višegrad, ja odmah zapjevam… U lijepom starom gradu Višegradu… Znate je i vi sigurno. Ali niste znali kako je nastala!

Višegrađani su saglasni da je njihov grad proslavio i Dragiša Nedović, Kragujevčanin, koji je napisao pjesmu „U lijepom starom gradu Višegradu“. Ovo je definitivno nezvanična himna grada Višegrada.

Šumadinac je 1936. godine boravio u Višegradu i tu se zaljubio u prelijepu djevojku Kiku sa Bikavca, uzvišenja iznad Višegrada. On odlazi u Kragujevac gdje ga zatiče Drugi svjetski rat. Biva zarobljen. Odvode ga na strijeljanje gdje ga prepoznaju kao muzičara. Poštedili su ga i proslijedili u Njemačku u zarobljeništvo gdje je proveo četiri godine.

Nakon puštanja iz zatvora vraća se u Višegrad i ne zatiče svoju ljubav Kiku. Tada nastaje dio pjesme „..samo tebe draga na Bikavcu nema“.

Adrenalinska avantura preko Drine

Ukoliko ste ljubitelj adrenalina, moguće je most i Andrićgrad posmatrati iz još jedne perspektive.

Uživajte u adrenalinskoj vožnji na zip lajnu kraj višegradske ćuprije u dužini od 480 m.

Zip line počinje na uzvišenju iznad mosta, prelazi preko Drine i završava ispred Andrićgrada.

Mi je nismo uspjeli isprobati, jer je završila sa radom za ovu godinu. Otvorena je u periodu od juna do septembra i morate imati preko 30 kg da biste mogli uživati u ovoj avanturi.

Za svaki spust naplaćuju 20,00 KM.

Najbolje bi bilo da ih kontaktirate i dogovorite dolazak na vrijeme.

Za kraj smo sa osmijehom otišli na ćevape kod Arsića. Presabrali smo utiske. Napunili smo se znanjem, ljepotama, dogodovštinama, divnom danu provedenom sa drugarima, pa put možemo nastaviti. Idemo dalje, pravac Dobrun.

P. S. Kada budete u Višegradu, obavezno svratite kod Arsića na ćevape… deset u lepinji sa lukom samo 3,00 KM. Jeste stvarno, dva puta sam gledala račun 😉.

Kada ste već tu, obavezno posjetite Taru, pročitajte i kako smo se mi proveli.

obavezno pogledajte

Ostavite komentar