Zimski uspon na najviši vrh Alpi Karavanki (Stol – 2236 mnv)

Cica
Zimski uspon na najviši vrh Alpi Karavanki - Stol

Foto: Dječak

Svakom zaljubljeniku u prirodu sama pomisao na Alpe izmami osmijeh. Samo osam zemalja ima čast da ga krasi ovaj planinski gorostas: Austrija, Slovenija, Italija, Njemačka, Lihtenštajn, Švajcarska, Francuska i Monako.

Mi se zaputili na Alpe u Sloveniju, na vrh Stol (2236 mnv), najviši vrh Alpi Karavanki.

Pored Alpi Karavanki, slovenske Alpe čine i Julijske Alpe sa najvišim vrhom Triglavom i Kamniško-Savinjske Alpe koje zajedno sa Karavankama čine prirodnu granicu između Slovenije i Austrije. Sa vrh Stola ih sve možete sagledati.

Uspon na vrh Stol - Alpe Karavanke

Zašto baš vrh Stol?

Staza do najvišeg vrha Stol Alpi Karavanki je idealna za početnike koji žele da probaju zimsko visokogorstvo.

Pogled sa staze i vrha je neprikosnoven, doseže i do najvišeg vrha Slovenije, Triglava. Njegov bijeli vrh se i u mraku ističe. Pažnju privlače i Bledsko jezero, Bledski dvorac, prirodne ljepote koje ih okružuju i aktivnosti koje se oko njih odvijaju. A sa samog vrha možete odlutati pogledom do Kamniških Alpi i Austrije, uživati u prizorima bazena Klagenfurta.

Zimski uspon na vrh Stol Alpi Karavanki

Krenulo se rano, još po mraku, od Valvasorjevog doma (1181 mnv). Sreća je pa nas je vrijeme poslužilo i mogli smo autom prići do doma. U protivnom bismo vozila morali ostaviti na parkingu Završnica u Žirovnici. Odatle bismo do doma morali pješačiti oko 2 – 3 sata, sa skoro 500 m uspona.

Naoružali smo se lampama i zimskom opremom (derezama i cepinom), saslušali upute, pa kroz šumu krenuli polako.

Pred nama 4 km staze u jednom smjeru sa visinskim usponom od 1040 m, oko 3 sata uspona.

Staza do vrha Stol Alpi Karavanki

Foto: Dječak

Između drveća se na momente ukazuje dolina i Julijske Alpe. Prekrasno je razbuđivati se uz Triglav i Bled.

Pomislite da pogled ne može biti bolji. A onda se nižu sve bolji i bolji. Nerijetko se čuje da je baš taj trenutni položaj najbolji za pogled na okolinu.

Panorama toliko privlači da sam mislila da ćemo se saplesti na stazi. Teško je pratiti stazu i uživati u pogledu koji vapi za pažnjom. Kako ostati imun na modro plavu rijeku, bijele vrhove Julijskih Alpi, drečave boje balona koji se uzdižu i kruže oko Bledskog jezera i njegove okoline. Neprikosnoven ambijent.

Uspon na vrh Stol SLovenija

Sa savladavanjem visine prelazimo na područje prekriveno snijegom. Na momente smo i u oblacima. Adrenalin se pojačava. U nekom drugom svijetu smo, svijetu snježne bjeline.

Uspon do vrha Stol Alpi Karavanki

Staza je strma, strma, a u daljini se vidi da je još strmija.

U koloni jedno za drugim. Stajemo tačno u već napravljene stope. Drugačije se ne bi moglo bez dereza.

Oko nas puno planinara iz Slovenije. Staza je popularna među domaćim stanovnicima. Oduševljena sam. U njihovim redovima ima i djece. A staza nije uopšte lagana, molim vas da to uzmete u obzir.

Oduvijek me inspirisao njihov osjećaj za prirodu i učenje djece od malih nogu da što više vremena provode u aktivnostima na otvorenom.

Česte pauze, korak siguran, pa oprezno stižemo do vrha Stol.

Karavankama prolazi granica između Slovenije i Austrije, te planina ima dva vrha. Austrijski je obilježen krstom, a slovenački kutijom sa pečatima i upisnom knjigom.

Bez obzira na nisku temperaturu, na vrhu je vrlo živo. Smjenjuju se planinari, skijaši.

Dosta nas je sa različitih govornih područja. Sve govori o atraktivnosti Karavanki i vrha Stol.

Zanimljivo je da je baš vrh Stol inspirisao mlade planinare 1892. godine da osnuju slovensko planinarsko društvo. Baš tu je rođena ideja, da bi se godinu dana kasnije i realizovala.

Uživamo u pogledu otvorenom na sve strane. Oblaci nam ne dozvoliše da potpuno osjetimo prostor oko sebe. Čas su nam dopuštali da uživamo u predjelima Slovenije, čas Austrije. Ne žalimo se.

A onda slijedi spust. Vraćali smo se istom stazom kojom smo i došli. Neizvjesniji dio je tek slijedio.

Najviši vrh Alpi Karavanki - Stol

Kao razigrana djeca. Čas hodaš pravo, čas si u snijegu. Čas padneš slučajno, čas se namjerno malo spustiš.

Koliko se puta pokliznulo i palo, ko bi to još mogao znati. Najbitnije je da se uvijk završilo smijehom i na stazi.

Uživali jesmo. Umorili se, jesmo. Obradovali se toplom Valvasorjevom domu pod Stolom, jesmo.

I za kraj prekrasan ambijent.

Topli planinarski dom pun Slovenaca različite životne dobi. Vazduh ispunjen smijehom, zvucima tradicionalne muzike i mirisom domaće hrane. Može li bolje?!

Domaća kafa, vruć čaj i bogata trpeza slovenačkih tradicionalnih jela u Valvasorjevom domu upotpuni naš uspon i probudi želju da se što prije vratimo u pitomu, prekrasnu zemlju sa neprevaziđenim odnosom prema prirodi.

Slovenija je zemlja kojoj se rado vraćamo, što zbog dobrih domaćina, što zbog njihove prirode i kulture življenja. Uvijek nešto novo saznamo i usvojimo.

Predlažemo i vama da boravak u Sloveniji upotpunite još nekom novom avanturom.

Jeste li posjetili slovenački dvorac iz Ginisove knjige rekorda? Sve o njegovoj posjeti saznajte u našoj priči Predjamski dvorac – srednjovjekovni zamak u Sloveniji.

obavezno pogledajte

Ostavite komentar