Foto: Dječak
Svakom zaljubljeniku u prirodu sama pomisao na Alpe izmami osmijeh. Samo osam zemalja ima čast da ga krasi ovaj planinski gorostas: Austrija, Slovenija, Italija, Njemačka, Lihtenštajn, Švajcarska, Francuska i Monako. Mi se zaputili na Alpe u Sloveniju, na vrh Stol Alpi Karavanki (najviši vrh – 2236 mnv).
Pored Alpi Karavanki, slovenske Alpe čine i Julijske Alpe sa najvišim vrhom Triglavom i Kamniško-Savinjske Alpe koje zajedno sa Karavankama čine prirodnu granicu između Slovenije i Austrije. Sa vrh Stola ih sve možete sagledati.
Zašto baš vrh Stol?
Staza do najvišeg vrha Stol Alpi Karavanki je idealna za početnike koji žele da probaju zimsko visokogorstvo.
Pogled sa staze i vrha je neprikosnoven, doseže i do najvišeg vrha Slovenije, Triglava. Njegov bijeli vrh se i u mraku ističe. Pažnju privlače i Bledsko jezero, Bledski dvorac, prirodne ljepote koje ih okružuju i aktivnosti koje se oko njih odvijaju. A sa samog vrha možete odlutati pogledom do Kamniških Alpi i Austrije, uživati u prizorima bazena Klagenfurta.
Krenulo se rano, još po mraku, od Valvasorjevog doma (1181 mnv). Sreća je pa nas je vrijeme poslužilo i mogli smo autom prići do doma. U protivnom bismo vozila morali ostaviti na parkingu Završnica u Žirovnici. Odatle bismo do doma morali pješačiti oko 2 – 3 sata, sa skoro 500 m uspona.
Naoružali smo se lampama i zimskom opremom (derezama i cepinom), saslušali upute, pa kroz šumu krenuli polako.
Pred nama 4 km staze u jednom smjeru sa visinskim usponom od 1040 m, oko 3 sata uspona.
Foto: Dječak
Između drveća se na momente ukazuje dolina i Julijske Alpe. Prekrasno je razbuđivati se uz Triglav i Bled.
Pomislite da pogled ne može biti bolji. A onda se nižu sve bolji i bolji. Nerijetko se čuje da je baš taj trenutni položaj najbolji za pogled na okolinu.
Panorama toliko privlači da sam mislila da ćemo se saplesti na stazi. Teško je pratiti stazu i uživati u pogledu koji vapi za pažnjom. Kako ostati imun na modro plavu rijeku, bijele vrhove Julijskih Alpi, drečave boje balona koji se uzdižu i kruže oko Bledskog jezera i njegove okoline. Neprikosnoven ambijent.
Sa savladavanjem visine prelazimo na područje prekriveno snijegom. Na momente smo i u oblacima. Adrenalin se pojačava. U nekom drugom svijetu smo, svijetu snježne bjeline.
Staza je strma, strma, a u daljini se vidi da je još strmija.
U koloni jedno za drugim. Stajemo tačno u već napravljene stope. Drugačije se ne bi moglo bez dereza.
Oko nas puno planinara iz Slovenije. Staza je popularna među domaćim stanovnicima. Oduševljena sam. U njihovim redovima ima i djece. A staza nije uopšte lagana, molim vas da to uzmete u obzir.
Oduvijek me inspirisao njihov osjećaj za prirodu i učenje djece od malih nogu da što više vremena provode u aktivnostima na otvorenom.
Česte pauze, korak siguran, pa oprezno stižemo do vrha Stol.
Karavankama prolazi granica između Slovenije i Austrije, te planina ima dva vrha. Austrijski je obilježen krstom, a slovenački kutijom sa pečatima i upisnom knjigom.
Bez obzira na nisku temperaturu, na vrhu je vrlo živo. Smjenjuju se planinari, skijaši.
Dosta nas je sa različitih govornih područja. Sve govori o atraktivnosti vrh Stol Alpi Karavanki.
Zanimljivo je da je baš vrh Stol inspirisao mlade planinare 1892. godine da osnuju slovensko planinarsko društvo. Baš tu je rođena ideja, da bi se godinu dana kasnije i realizovala.
Uživamo u pogledu otvorenom na sve strane. Oblaci nam ne dozvoliše da potpuno osjetimo prostor oko sebe. Čas su nam dopuštali da uživamo u predjelima Slovenije, čas Austrije. Ne žalimo se.
A onda slijedi spust. Vraćali smo se istom stazom kojom smo i došli. Neizvjesniji dio je tek slijedio.
Kao razigrana djeca. Čas hodaš pravo, čas si u snijegu. Čas padneš slučajno, čas se namjerno malo spustiš.
Koliko se puta pokliznulo i palo, ko bi to još mogao znati. Najbitnije je da se uvijk završilo smijehom i na stazi.
Uživali jesmo. Umorili se, jesmo. Obradovali se toplom Valvasorjevom domu pod Stolom, jesmo.
I za kraj prekrasan ambijent.
Topli planinarski dom pun Slovenaca različite životne dobi. Vazduh ispunjen smijehom, zvucima tradicionalne muzike i mirisom domaće hrane. Može li bolje?!
Domaća kafa, vruć čaj i bogata trpeza slovenačkih tradicionalnih jela u Valvasorjevom domu upotpuni naš uspon i probudi želju da se što prije vratimo u pitomu, prekrasnu zemlju sa neprevaziđenim odnosom prema prirodi.
Slovenija je zemlja kojoj se rado vraćamo, što zbog dobrih domaćina, što zbog njihove prirode i kulture življenja. Uvijek nešto novo saznamo i usvojimo.
Predlažemo i vama da boravak u Sloveniji upotpunite još nekom novom avanturom.
Jeste li posjetili slovenački dvorac iz Ginisove knjige rekorda? Sve o njegovoj posjeti saznajte u našoj priči Predjamski dvorac – srednjovjekovni zamak u Sloveniji.
