Budimpešta će vas kulturološki osvijestiti, dječije zabaviti, prirodom opustiti, banjski relaksirati, moderno zaintrigirati, adrenalinski uzdrmati, arhitekturom opčiniti i legendama zaluditi. Savršen grad za porodicu, parove i drugare. Jednostavno za sve. Otkrivamo vam šta posjetiti u Budimpešti da bi vam se sa svim svojim čarima prikazala.
Pišemo vam o svemu, do detalja, kako je to samo nama svojstveno. Napravili smo vam i plan po danima, sa informacijama o radnim vremenima, cijenama, načinu rezervacije. Vama samo ostaje da uživate.
Šta posjetiti u Budimpešti
Budimpešta je kraljevski grad, jedan od kulturološki najvećih centara ovog dijela Evrope, grad prepun znamenitosti pod zaštitom UNESCO-a, što samo ukazuje na brojnost zanimljivih kulturno-istorijskih spomenika koji vas očekuju.
Metropola je koja vam nudi pregršt zanimljvih muzeja sa vrlo vrijednim eksponatima, mnoštvo adrenalinskih avantura, prekrasnih prirodnih oaza, neprikosnovenih termi, nevjerovatnih vidikovaca i tematskih zabava novijeg datuma.
Mađarska prestonica je prostrana, uređena, organizovana, čista, zanimljiva, divna za odmor.
Napravili smo plan šta posjetiti u Budimpešti za 6 dana. Raspored smo sačinili prema realnim mogućnostima obilaska, radnim vremenima, teritorijalnoj blizini i sa akcentom na raznolikost sadržaja u toku dana. Lično smo ga iskusili.
Ako se pitate šta posjetiti u Budimpešti za dva ili tri dana, lako ćete pronaći najbolju kombinaciju. U tekstu pišemo o svim zanimljivim mjestima prema teritorijalnoj blizini.
PRVI DAN: Trg heroja – Gradski park – Vajdahunyad dvorac – Zoo vrt – Andraševa ulica – Kuća terora (ne radi ponedjeljkom) – Podzemna željeznica;
DRUGI DAN: Dunavski korzo – Lančani most – Željezne cipele – Mađarski nacionalni parlament – bazilika Svetog Stefana – statua debelog policajca – Ferris wheel – Margitino ostrvo;
TREĆI DAN: Dohany sinagoga – Ruin barovi – Retro muzej – glavna gradska pijaca (ne radi nedjeljom, a subotom do 15 h) – ZOO kafe – Vaci ulica;
ČETVRTI DAN: Budimski dvorac (ne radi ponedjeljkom) – Kuća Houdinija – Lavirint – crkva Svetog Matije – Ribarski bastion – krstarenje Dunavom;
PETI DAN: Széchenyi terme – brdo Gelert – crkva u pećini – River ride;
ŠESTI DAN: Magic Budapest (kafić posvećen Harry Potteru) – Dječija željeznička stanica (ne radi ponedjeljkom) – Tropikarijum.
Važno: izbjegavajte najpopularnija mjesta vikendom, ako je to ikako moguće. I ne zaboravite da posjetu Budimpešte podignete na najviši nivo, sve vrijeme tragajte za Kolodkovim skulpturama.
Trg heroja (Hősők tere)
Kakav doček u Budimpešti na jednom od njenih najljepših trgova.
Prostrani trg oivičen Gradskim parkom, Andraševom ulicom, Muzejem lijepih umjetnosti i Dvoranom umjetnosti, a u sredini spomenik sa najznamenitijim ličnostima grada.
Na panorami trga se često uzdignu i uoče neke adrenalinske avanture.
Prekrasan početak upoznavanja grada. Već se da nasluti da grad nudi bogat sadržaj i za turiste sa najistančanijim ukusom.
Pažnju svakako privlači impozantni centralni spomenik, Milenijumski spomenik, jedan od simbola Budimpešte. U čast proslave 1000-te godine naseljavanja Mađara na ove prostore, još 1896. godine, na spomeniku se poredali sedam poglavara nacije, sedam osnivača grada, a u sredini uzdigli Arhanđela Gavrila sa krunom u jednoj, a krstom u drugoj ruci simbolizujući jedinstvo države i crkve.
A iza, u dvije kolonade, se poredali kipovi sedam kraljeva i druge značajne ličnosti iz mađarske istorije.
Gradski park ili Városliget
Uz moćan prvi utisak jurnuli smo u Gradski park, prvi javni park, sagrađen još 1751. godine. Nekadašnje omiljeno lovište plemića danas nudi raznolik sadržaj, od prekrasnih zelenih površina za šetnju i izlete, najneobičnijeg dvorca Budimpešte, adrenalinskih avantura, najvećeg ljekovitog kupališta Evrope, zoo vrta, muzeja, vještačkog jezera… sasvim dovoljno da cijeli dan provedete u parku i opet sve ne možete obići.
Opčinjeni magičnim šarenim balonom, koji se vječito borio za svoje mjesto na našim fotografijama, odjurismo ka centru parka. Morali smo isprobati uzdizanje na 150 m visine i uživati u prekrasnom pogledu na cijeli park, ali i daleko, daleko dalje.
Da je strašno, i nije baš. Da u jednom pogledu doživite jedinstven i nezaboravan pogled na terme Széchenyi i Vajdahunyad dvorac, to svakako.
Za svu malu i veliku djecu adrenalinska avantura balonom u Gradskom parku se mora naći na spisku „must do”.
Za više informacija o cijenama kliknite na Balloon fly i informišite se. Rade od 10 časova, samo da znate.
Najneobičniji dvorac u Budimpešti (Vajdahunyad dvorac)
Vajdahunyad dvorac je najneobičniji dvorac u Budimpešti sa vrlo neobičnom pričom nastanka.
Izgrađen je na vještačkom ostrvu, a okružen je vještačkim jezerom koje je ljeti prepuno čamaca, a zimi klizača. Prvobitno je izgrađen od kartona i drveta za privremenu izložbu. Međutim, neočekivano je porasla njegova popularnost pa je 1904. godine izgrađen od čvrstih materijala.
Čitav kompleks se sastoji od 21 manje zgrade.
Lutajući ulicama uočićete četiri stila: gotičku, baroknu, renesansnu i rimsku arhitekturu.
Sve zgrade su projektovane kao kopije značajnijih građevina sa područja nekadašnje Ugarske, današnje Mađarske i Rumunije.
Najdominantniji dio je svakako glavno pročelje kompleksa koje je urađeno po uzoru na Hunyadisov srednjovjekovni dvorac Vajdahunyad u Transilvaniji (Drakulin dvorac), po čemu je cijeli kompleks i dobio ime.
I sam grof Drakula je robovao u Budimpešti, o tome više u priči o Lavirintu.
Krije Vajdahunyad dvorac pored interesantnih građevina i značajne spomenike. Uočićete spomenike političaru Karolju Šandoru, nekadašnjem ministru poljoprivrede u Kraljevskoj vladi Ignacu Daranjiju, kip Bele Lugosi-a u Muzeju mađarske poljoprivrede koji je glumio grofa Drakulu u izvornom filmu iz 1931. godine.
Mi smo najviše iščekivali statuu Anonimusa, kojom je prikazan hroničar iz 12. vijeka. Prema nekim informacijama, pretpostavlja se da je u pitanju bio bilježnik kralja Bele III.
Postoji vjerovanje da ko mu dodirne pero, dobije nevjerovatne moći pisanja. Svi smo se izredali. Sudeći prema izlizanosti pisaljke, izgleda da nas je puno sa istim željama. Obavezno ga stavite na spisak “šta posjetiti u Budimpešti”.
Jedan od najstarijih zoo vrtova na svijetu
Može li se bolje ugoditi djeci, nego što ćete ih odvesti u zoo vrt. Sa budimpeštanskim zoološkim vrtom, smještenim u Gradskom parku, sigurno nećete pogriješiti.
Riječ je o jednom od najstarijih zoo vrtova na svijetu. Opčiniće vas svojom veličinom, isprepletanošću biljnog i životinjskog svijeta, prostranošću, dostupnosti informacija, raznolikosti. Prekrasan je.
Na ulazu smo uzeli mapu, informisali se o vremenima hranjenja životinja i prepustili se višesatnom uživanju.
Vijugali smo uličicama, zurili u životinje, divili se njihovoj posebnost.
Moramo spomenuti da je zoo vrt dom za više od 1000 vrsta životinja. Prema tome, da se naslutiti da ćete vjerovatno imati priliku da vidite životinje koje ranije niste upoznali.
Nabrajati životinje koje su nas opčinile, bi bilo suludo, jer bi poprilično potrajalo. Možemo vam samo reći da su zastupljene životinje sa svih kontinenata i baš tako su prostorno i razvrstane.
Ne znam da li bih izdvojila mnoštvo kopnenih životinja, morskih zanimljivih stvorenja ili bih razigrani ptičiji svijet stavila na prvo mjesto.
Svaki dio bi vam mogao sate oduzeti.
Možete biti i aktivni učesnik u njihovoj svakodnevici. Neke životinje možete hraniti, maziti ili se samo u tropikarijumu prepustite igrariji letećih lisica koje vam skakuću iznad glava, bez mreže.
Sa sigurnošću vam mogu reći da je budimpeštanski zoo jedan od najboljih koji smo vidjeli.
I ne samo što ćete uživati u životinjama i botaničkoj bašti, već će vas opčiniti i građevine koje ga krase. Na početku 20. vijeka su predstavljale pravo arhitektonsko čudo. Popnite se na stijene pa ga probajte sagledati u jednom pogledu. Oduševićete se.
Ako želite, u zoo vrtu možete provesti i cijeli dan. Na sve strane su igrališta za djecu, kafići sa raznovrsnom street food hranom, čisti toaleti, prostori za presvlačenje beba, ugodne klupe sa fenomenalnim okruženjem.
Otkrićemo vam i jednu zanimljivost. Voda u bazenu nilskih konja dolazi iz izvora termalnog kupališta Széchenyi, jer je sastavom najsličnija rijeci Nil.
Korisna informacija vam može biti i da na ulazu možete preuzeti kolica za prevoz djece. Super fora.
O radnom vremenu i cijenama informišite se na zvaničnom sajtu Zoo vrta u Budimpešti.
Nije loše samo da kažem da radi i za vrijeme državnih i vjerskih praznika.
Najveće ljekovito kupalište u Evropi (Széchenyi terme)
Mađarska prestonica se može pohvaliti sa više od 100 termalnih izvora na kojima je napravljeno oko 10-ak termi. Gotovo sam sigurna da je Széchenyi najpopularnija.
Széchenyi terme predstavljaju najveće lječilište i najveće ljekovito kupalište u Evropi.
Poseban ugođaj pruža i neobarokna palata izgrađena 1913. godine u gradskom parku u kojoj su se ušuškale terme. Impozantno je djelovala sa visine iz balona, ali još je ljepša iznutra.
Čim zakoračite unutar zgrade, shvatićete da upoznajete neki novi dio Budimpešte.
Prefinjenost i opuštencija, tako bih terme Széchenyi najkraće mogla objasniti.
Svaki put me oduševe fotografije, ali kada kročite unutra, osvrnete se oko sebe, opiju vas boje, elegancija, atmosfera, zapljusne prijatni miris banje, slika se dopuni njenom dušom koju je teško opisati.
Vanjski ili unutrašnji bazeni, svejedno, svi imaju neku svoju unikatnu prefinjenu dekoraciju. Osjećate se kraljevski i počastvovano.
Prelazili smo iz jednog u drugi bazen. Imam osjećaj da smo posjetili svih 18, 3 vanjska i 15 unutrašnjih.
I ako idete samo na produženi vikend u Budimpeštu, obavezno posjetite terme.
Niste doživjeli grad ako se niste opustili u njima.
Možete samo na tri sata, nema veze, samo tri sata.
Vjerujte da nakon višesatnog hodanja voda bogata kalcijumom, magnezijumom i hidrogen karbonatom dobro dođe za bolne zglobove, mišiće i cirkulaciju krvi. Baš za te stvari i jeste najbolja.
Ako je spoljašnja temperatura vazduha niska, ni to nije razlog da vas spriječi da se relaksirate i opustite.
U vanjskim bazenima je voda bila 28°C, a temperatura vazduha 16-18°C. Da, i mi smo išli sa djecom i nauživali se.
U unutrašnjim bazenima temperatura ide i do 36°C.
Malci su oduševljeni, naročito kružnim talasima.
Važno je znati:
Ulaznice su različite cijene za dane od ponedjeljka – četvrtka i od petka – nedjelje. Možete ih kupiti i online.
Ulaznice uvijek kupujete uz dodatak korišćenja kabine ili sefa (mora jedno od to dvoje). Više osoba može koristiti jednu kabinu. Ako vas ide više, pronađite najisplativiju kombinaciju. Cijene ulaznica nisu iste ako uzimate kabinu ili sef.
Ulaznice možete kupiti dnevne ili poslijepodnevne (poslije 17h ili 18h, zavisi koji je dan u sedmici) ili VIP paket.
Mi smo uzeli dnevne karte, došli radnim danom (nije petak) u 9:30 i kupili karte na ulazu. Jeftinije smo ih platili nego da smo ih kupili online, a nismo nigdje u redu dugo čekali. Preko ljeta su veće gužve pa je veći rizik ne kupiti karte online. Procijenite.
Na ulazu dobijete silikonsku pametnu narukvicu pomoću koje ulazite/izlazite, otključavate/zaključavate kabinu ili sef i obavezni ste je nositi sve vrijeme.
Papuče je obavezno imati.
Dugu kosu je obavezno vezati.
Ponesite vaše peškire, šampon i gel za tuširanje (osim ako niste rezervisali VIP paket).
Fen za kosu imaju oni, a svoj lični ne smijete koristiti.
Na sajtu je navedeno da se ne preporučuje ulazak u vodu djece ispod 14 godina. Nikakvo obavještenje tamo nismo vidjeli. Bilo je dosta djece i niko vam ne brani da sa djecom posjetite terme.
Djeca ispod 2 godine ne plaćaju ulaz, ali ne mogu ući u bazene djeca koja nose pelene. Ostala djeca nemaju nikakav popust na ulaznice.
Sa dnevnom ili poludnevnom ulaznicom možete koristiti saune. Očekujte veću gužvu.
Ako ste nešto zaboravili, možete kupiti ili čak neke stvari i iznajmiti (ne pitajte kako ovo znamo).
Pri analizi šta posjetiti u Budimpešti, terme Széchenyi su pod obavezno na spisku šta posjetiti u Budimpešti.
Velelepni bulevar Budimpešte (Andraševa avenija)
Šetnja velelepnim i jednim od najznačajnijih bulevara Budimpešte je jedna od neizostavnih aktivnosti na spisku „šta raditi u Budimpešti“.
Od Elizabetinog trga do Trga heroja proteže se unikatna Andraševa avenija duga 2,5 km.
Krećući se od Elizabetinog trga dočekuju vas prodavnice luksuznih brendova poput Louis Vuitton, Gucci, Burberry, Roberto Cavalli, Ermenegildo Zegna.
Opijeni raskošom nailazite na široke trotoare, prostrane biciklističke staze, bogate drvorede, zgrade monumentalne građevine elegantnih dekoracija fasada sa kraja dvanaestog i početka dvadesetog vijeka, niz veličanstvenih neorenesansnih vila i kuća.
Nerijetko ćete u nekadašnjem Staljinovom bulevaru, kasnije Bulevaru Republike, današnjoj Andraševoj aveniji ugledati ambasade mnogih zemalja.
U Andraševoj aveniji se ušuškala i jedna od najljepših građevina u Budimpešti, Mađarska državna opera iz 1884. godine.
Od kakvog je značaja oduvijek bila Andraševa avenija govori i činjenica da je javni prevoz bio njom zabranjen, kako se ne bi narušila njena ljepota. Zbog toga se ispod nje gradi podzemna željeznica, još 1896. godine, kao prva u kontinentalnom dijelu Evrope.
Spomen zgrada žrtvama nacističkog i komunističkog režima (Kuća terora)
U Andraševoj aveniji se smjestio najemotivniji muzej Budimpešte, Kuća terora, kao spomen-zgrada žrtvama nacističkog i komunističkog režima.
Ne mogu vas ostaviti ravnodušnim izloženi automobili, tenkovi, originalne uniforme, isječci iz video snimaka sa ispovijestima žrtvama. Sve vrijeme vas prati muzika Akosa Kovacsa koja još više razdražuje emocije.
U podrumu veoma uznemirujuće ćelije.
Nekadašnju zgradu mađarskih fašista, današnju Kuću terora ćete lako prepoznati u Andraševoj aveniji prema ispisu na krovu „Terror”.
Rekli bismo da je posjeta muzeja veoma emotivna i ostavlja dubok utisak na posjetioce.
Radno vrijeme i cijene ulaznica pogledajte na zvaničnom sajtu Kuće Terora.
Od značaja bi bilo navesti da ne radi ponedjeljkom.
Milenijumska podzemna željeznica
U jednom pravcu do Trga heroja i Gradskog parka prošetajte Andraševom avenijom, a u drugom smjeru se obavezno provozajte Milenijumskom podzemnom željeznicom, odnosno Linijom 1 – žutom linijom.
Da nije riječ o običnoj podzemnoj vožnji govori i činjenica da je Linija 1 2002. godine stavljena na UNESCO-v spisak svjetske baštine.
Ako ste pažljivo čitali prethodni tekst, onda znate da je podzemna željeznica izgrađena kako se ne bi narušila ljepota Andraševe avenije.
Izgrađena je cijelom dužinom Andraševe avenije 1896. godine u čast Milenijumske proslave mađarske državnosti.
Uzbudljiva je vožnja kroz tipske stanice koje su kao mali muzeji sa crvenim i bijelim pločicama, drvenim vratima, klupama i prozorima. Na trenutak ćete se teleportovati u vrijeme izgradnje, kraj 19. vijeka.
Unikatno, mora se priznati.
Šetnja Dunavskim korzom
Šetnja ulicama grada daje uvid u njegovu dušu. Građevine, žamor, pogled i osmijeh ljudi, sve su to neke stvari koje se ne mogu vidjeti iz vozila.
Za istinski doživljaj grada, prošetajte Dunavskim korzom. Uputite se peštanskom stranom uz Dunav od Elizabetinog mosta do Lančanog mosta.
Široka ulica, Dunav, ljudi koji šetaju, pijuckaju kafu u ekskluzivnim barovima ili hotelima, sve je u duhu stare otmjene dame, prestonice Mađarske.
Sa druge strane rijeke njegovo visočanstvo Budimski dvorac.
Prekrasna je šetnjica uz Dunav. Ne znam da li je ljepša danju ili po romantičnoj večeri.
Poznata je i po svojim skulpturama, Šekspirovim rezbarijama, Maloj princezi, Kolodkovim skulpturama i kipovima poznatih Mađara.
Sigurno će vam za oko zapasti skulptura Male princeze koja sjedi na ogradi, simbol Budimpešte. Djelo je umjetnika Lászlő Martona, koji ju je izradio prema svojoj razigranoj kćerci.
Originalna statua Male princeze se nalazi u Mađarskoj nacionalnoj galeriji, dok su kopije postavljene na šetalištu u Budimpešti, Tapolci, rodnom gradu umjetnika i u Japanu, u Tokiju.
Brzo će vam proći šetnjica i već stižete do Lančanog mosta.
Lančani most – prva neraskidiva veza između Budima i Pešte
Jedna od najprepoznatljivijih znamenitosti Budimpešte je Lančani most sa svojim lavovima koji ga ljubomorno čuvaju.
Za prvi stalni most između Budima i Pešte je zaslužan njegov idejni tvorac, István Széchenyi, po kome je most na kraju i dobio ime.
Naime, István Széchenyi je imao istaknutu političku, kulturnu i ekonomsku ulogu u Mađarskoj, zbog čega su ga prozvali „najvećim Mađarom“.
Inicirao je gradnju stalnog mosta nakon što je 1820. godine zbog jake zime i nepostojanja stalnog mosta preko Dunava kasnio na očevu sahranu sedam dana.
Most se gradio 7 godina i zvanično otvorio 1849. godine.
Zanimljiva legenda je vezana za lavove Lančanog mosta i njihovog graditelja. Govorilo se da je tvorac lavova János Marschalkő skočio sa mosta kada je jedan dječak povikao da lavovi nemaju jezik, a čvrsto je vjerovao da su savršeni. Riječ je samo o legendi, kada dobro zavirite u njihova razjapljena usta, uočićete ih. I mi smo zagledali, priznajemo.
Lančani most je obavezan ako se pitate i šta posjetiti u Budimpešti za samo jedan dan.
Željezne cipele – podsjetnik na stradale Jevreje
Šetajući dalje uz Dunav sa peštanske strane stižete i do Željeznih cipela.
Niz malih i velikih razbacanih gvozdenih cipela su spomenik Jevrejima iz Drugog svjetskog rata.
Postavljene su u znak sjećanja na Jevreje koji su se morali izuti prije nego što su ih ustrijelili, nakon čega su njihova beživotna tijela padala u Dunav.
Nerijetko ćete vidjeti da se u njima ili oko njih nalaze svijeće ili poredano cvijeće koje su donijeli posjetioci.
Zgrada mađarskog parlamenta – ponos Mađarske
Zgrada mađarskog parlamenta je pravi biser Budimpešte. Prepoznatljiva je znamenitost koja se nalazi gotovo na svim fotografijama grada. Mješavina arhitektonskih stilova neogotike, neoromanike i neobaroka joj daje autentičnu glamuroznost. Divićete joj se sa koje god lokacije da je gledate u koje god doba dana ili noći da vam njena elegancija privuče pogled.
Izgrađena u vrijeme kada je država doživljavala veliki ekonomski rast i kada su se dešavale najveće promjene u Budimpešti. Željela je da prikaže moć, prestiž, snagu, znanje i umijeće Mađarske. Kako bi bila autentičan simbol zemlje, akcenat je stavljen na korištenje isključivo domaćih materijala, radnika i proizvođača, što je u većini slučajeva i ispoštovano.
Uzor pri gradnji je bila zgrada parlamenta u Londonu, ali su Mađari željeli mnogo više. Umjesto londonskih 123 m dužine uz Dunav, parlament u Budimpešti se pružio na 268 m obale Dunavom. I danas je u samom vrhu velikih zgrada parlamenta, treći u svijetu, a drugi u Evropi.
U želji dominacije u odnosu na druge parlamente, zgrada mađarskog parlamenta se može pohvaliti brojkama koje same po sebi govore o imućstvu i grandioznosti. Na izgradnji se uopšte nije štedilo.
Zgrada ima 691 prostoriju, 18 000 kvadratnih metara površine, 19 km fascinatnih hodnika i stepenica na kojima se nalazi gotovo 3 km crvenih tepiha. U parlament se može ući kroz čak 27 ulaza.
I dok se s vana divite figurama 90 poznatih ličnosti iz mađarske istorije, unutra vas dočekuju još 162 statue.
Na radovima je angažovano 100.000 ljudi, utrošeno je 40 miliona cigala, 30.000 kubnih metara klesanog kamena i 40 kilograma zlata i to isključivo od 22 i 23 karata. Očekujte pravo blještavilo.
Tendencija je bila i da zgrada sadrži mnoga tehnička zavidna rješenja. Tadašnji sistem za grijanje i ventilaciju funkcioniše i danas, uz minimalnu modernizaciju naravno.
Zaviriti u njen svijet je čast. Obavezno je uvrstite na popis „šta posjetiti u Budimpešti”. Niste u mogućnosti obići sve njene prostorije, već samo sjeverni dio, dok se u preostalim dijelovima odvijaju redovne aktivnosti parlamenta. Ali, ono što vidite, vjerujem da će na vas ostaviti vrlo jak dojam.
Opčiniće vas šetnja stepeništima u kojima je svaki kutak remek djelo, od prekrasnih vitraža koja su umjetnička djela iz radionice Mikse Rótha, fresaka slikara Karoly Lotz, teških granitnih stubova, statua, do ljepote u detaljima i raskoši.
U srcu zgrade parlamenta se sa ponosom i pod najvećim sigurnosnim mjerama čuva Sveta kruna i krunidbene oznake (mač, žezlo i zlatna jabuka), jedna od najstarijih krunskih regalija u Evropi, kruna kojom je krunisan prvi mađarski kralj i naredni kraljevi.
U velelepnoj dvorani visokoj 27 m, okruženoj statuama mađarskih vladara na zlatnim postoljima, stidno osvjetljenoj kroz prekrasne vitraže, mađarsku svetinju čuva Krunska garda Oružanih snaga Mađarske.
Nažalost, fotografisanje je zabranjeno, pa ćete se morati lično uvjeriti u ljepotu Svete krune i cjelokupne dvorane, te doživjeti šta za Mađare ona predstavlja.
Krunske dragulje prate i mnoge legende o njihovom višedecenijskom premiještanju. Čuvani su u zapadnoj Evropi, pa prevezeni u SAD kako bi se sačuvali od Sovjetskog Saveza, da bi se 1978. godine svečano vratili u Mađarsku na opšte zadovoljstvo njenih državljana.
Uživaćete i u najvećem ručno pletenom tepihu u Evropi, u skulpturama od pirogranita na kojima su predstavljane nacionalne grupe i zanati Mađara. Svojevremeno se pirogranit smatrao inovacijom iz Pečuja.
A onda stiže i sala parlamenta sa muralima, pozlaćenim ukrasima, galerijom na više spratova, sjedećim mjestima u više redova.
Sala parlamenta se ne obilazi za vrijeme održavanja sjednica, a ruta za obilazak se koriguje tokom zasjedanja.
Za kraj vas očekuje dvorana Béla Neÿ u kojoj se susrećete sa crvenom zvijezdom koja je stajala na zgradi do 1990. godine, bakrenom statuom vojnika koji je svojevremeno služio kao gromobran, maketom zgrade parlamenta napravljenoj od šibica, i ono što je nama bilo mnogo zanimljivo video snimcima o svemu što kroz vođenu turu nismo uspjeli vidjeti, a dešava se iza kulisa.
Mnogo je ljepote i raskoši utkano u zgradu parlamenta, ali i simbolike. Otvorena je na 1000-tu godišnjicu dolaska Mađara na prostor današnje Mađarske, iako je završena 8 godina kasnije, tek 1904. godine. I visina joj je simboličnih 96 metara. Pa i sama činjenica da se u njoj čuva Sveta kruna, nosi značenje vrijedno pažnje.
Mađarski parlament je definitivno za Mađare mnogo više od obične građevine u kojoj se obavljaju aktivnosti parlamenta.
Ulaznice rezervišete putem zvaničnog sajta www.jegymester.hu/parlament i izaberite jedan od 8 ponuđenih jezika. Imajte u vidu da je zgrada parlamenta jedna od najpopularnijih znamenitosti u Budimpešti, te je malo vjerovatno da ćete je uspjeti posjetiti bez prethodne rezervacije. Obavezna je štampa rezervacije, ne vrijedi je pokazati na mobilnom uređaju.
Obilazak je uz audio vodiče i traje 45 minuta. Stroge su i sigurnosne kontrole.
Zanimljivo je da su različite cijene za državljane zemalja članica Evropske unije i ostalih zemalja i da je razlika u cijeni dvostruka.
Bazilika Svetog Stefana (Szent Istvan)
Bazilika Svetog Stefana je obavezna znamenitost na spisku „šta posjetiti u Budimpešti“.
Budi kod posjetioca nevjerovatne osjećaje divljenja pri samom pogledu ka njenoj arhitektonskoj vanjskoj ljepoti, impresivnoj raskošnoj ogromnoj unutrašnjosti, vrijednostima koje u svom okrilju čuva, značaju koji ima za Mađare, te mnogobrojnim legendama koji oko nje kruže.
Smatra se da je bazilika Svetog Stefana jedna od najfotografisanijih znamenitosti u svijetu. Mislim da vam ova informacija sama po sebi govori mnogo toga.
Izgrađena je 1905. godine, nakon 54 godine gradnje i posvećena svom prvom kralju, Svetom Stefanu (Szent Istvan), osnivaču Mađarske. Interesatno je da je prvobitno bazilika trebala biti posvećena Svetom Leopoldu, zaštitniku Austrije, ali je odluka u zadnji čas promijenjena.
Ako je posmatrate izdaleka, vidjećete da su sve okolne zgrade niže od nje. Samo su zgrada Mađarskog parlamenta i bazilika Svetog Stefana iste visine i to tačno 96 metara. Simbolizuju značajnu godinu za Mađare, 896. godinu, a ujedno skreću pažnju na izjednačenost države i crkve. Dugo će ostati najviše zgrade, jer je zabranjena gradnja njima jednakih i viših zgrada.
Vjerovatno niste znali da je 1838. godine grad zahvatila nevjerovatna poplava, i da su se mnogi ljudi spasili skupivši se na blago izdignutom trgu, gdje je danas bazilika izgrađena. U znak zahvalnosti za spasenje, donirali su novac za izgradnju hrama.
Nakon divljenja njenoj grandioznosti, simbolici, fascinaciji s vana, zakoračite u njenu unutrašnjost. Čeka vas impresivan prizor. Dugo ćete se u njemu zadržati želeći da očima upijete svaki kutak njene ljepote.
Obratite pažnju na najraskošniji od svih, venecijanski mozaik od pet dijelova.
Posebno blago koje se čuva u bazilici je mumificirana desna ruka prvog kralja Mađarske, Svetog Stefana.
Za ljubitelje fudbala je bitno navesti da u bazilici Svetog Stefana mogu doći na kratko hodočašće na grob legendarnog mađarskog fudbalera Ferenca Puskása.
U bazilici ćete uočiti i velelepne orgulje. Naime, svakog ponedjeljka se baš na ovom mjestu organizuju koncerti orgulja koji kažu pruža nevjerovatan doživljaj.
Ono što nikako ne smijete propustiti je da se popnete na terasu na kupoli bazilike i uživate u jednom od najljepših pogleda na grad.
Čeka vas 364 stepenica, ali se možete popeti i liftom. Prizor je nestvaran. Ako se pitate dokle doseže pogled, to je težak odgovor. Čini mi se do beskraja.
Sa terase na kupoli se obavezno stepenicama spustite do Riznice bazilike Svetog Stefana. Možda je prostorno mala, ali krije pravo blago. Liturgijski predmeti koji se ovdje čuvaju koriste se pri najvažnijim svetkovinama i do danas.
Bazilika ima turbulentnu istoriju. Doživjela je velika oštećenja u toku Drugog svetskog rata, ali na našu radost, izvršena je njena obnova i vraćen joj je prvobitan sjaj.
Kada budete pravili raspored posjete, uzmite u obzir da je nedjeljom za turiste otvorena nakon 13 časova, zbog održavanja liturgije.
Informacije o radnom vremenu i cijenama pročitajte na zvaničnom sajtu bazilike.
Obratite pažnju da se posebno kupuju karte za ulazak u baziliku, a posebno za panoramski pogled sa kupole i Riznicu. Najbolje je obje ulaznice kupiti u paketu.
Statua debelog policajca
U blizini bazilike ne smijete propustiti statuu debelog policajca. Odmori i služe da se ljudi malo opuste i nasmiju.
Nasmijani debeli policajac je simbol ukusne i jake mađarske hrane. Po vjerovanju kažu da ako mu protrljate stomak smršaćete. Čekamo rezultate.
Povratak u stara vremena (Retro Muzej)
Retro muzej koji vas vraća u „ona stara vremena“, vrijeme komunizma u Mađarskoj, se mora naći na višem mjestu na ljestvici spiska „šta posjetiti u Budimpešti“.
Na vrlo zanimljiv način, sa mnogo interaktivnih eksponata vam predstavlja političku scenu Mađarske i način života tadašnjeg vremena.
Na početku smo bili skeptici koliko će se svidjeti djeci i kako će oni razumjeti doba pionira.
Muzej je toliko zanimljiv da ih je preokupirala vožnja policijske lade, slanje faksa iz partijskog odbora Mađarske radničke partije, lansiranje astronauta u vasionu, korištenje govornice i snalažanje po imeniku teškom skoro tonu.
Uvukli smo se u dnevni boravak koji nas je toliko vratio u doba djetinjstva. Tu je i kuhinja sa svim dobro poznatim aparaturama. Dostupna vam je i odjeća iz tog perioda koju možete koristiti. Nastalo je pravo pozorište u kući.
Pažnju nam je posebno privukla postavka za snimanje vijesti iz 70-ih i 80-ih. Budite voditelj ili kamerman. Toliko je sve vjerodostojno da se na monitorima prikazuje sve šta kamerman snima. Kažemo vam da je muzej skroz dobar i zanimljiv za cijelu porodicu.
Ne zaboravite da otvorite sve ormariće. Svaki kutak krije neke vrlo interesantne predmete koji pričaju svoju priču.
I da, svu garderobu koju nađete možete da obučete. Svako postolje koje ugledate možete da koristite. Smjestite se u svaku dostupnu fotelju. Sve dugmiće koji sijaju ispritišćite, tako će vam se Retro muzej prikazati u punom sjaju. Budite aktvini učesnik, zabavu podignite na viši nivo.
Malo stariji i zreliji će pored podsjećanja na period od prije više desetina godina, naučiti mnogo toga o vremenu iza „gvozdene zavjese“ i kako je funkcionisao komunizam u Mađarskoj.
Nalazi se na lokaciji između bazilike Svetog Stjepana i Ferris wheela, ne postoji razlog da ne zavirite u njegove odaje.
Za kraj se smjestite u bistro i naručite nešto na jukeboxu. Baš je fora.
O cijenama posjete se informišite na zvaničnom sajtu Retro muzeja.
Ferris wheel – najviši točak u Evropi
Malo adrenalina, može?
Prekrasan pogled na grad, može?
E onda se obavezno upustite u avanturu zvanu Ferris wheel ili Budapest eye. Smjestite se u kabinu i pravac na visinu od 65 m.
Jedna vožnja, četiri kruga. Biće tu malo i zastajkivanja i blagog ljuljuškanja u kabini. Zabava zagarantovana, a pogled, fascinantan.
Radno vrijeme je od 11-23 h, a cijene 3900 HUF (odrasli), 2100 HUF (djeca od 2 -12 godina) i 400 HUF (mlađi od 2 godine).
Za izbor šta posjetiti u Budimpešti sa djecom, Ferris wheel je neizostavan.
Najveća evropska sinagoga (Dohány sinagoga)
Najveća evropska sinagoga i druga po veličini sinagoga na svijetu (odmah poslije njujorškog hrama Emanu-El) predstavlja obavezno mjesto na listi spiska „šta posjetiti u Budimpešti“.
Dohány ili Velika sinagoga izgrađena je između 1854. i 1859. godine u pseudomaurskom stilu. Uzor je bila islamska arhitektura sa sjevera Afrike i juga Španije. Već pri prilasku sinagogi primijetićete da dva tornja podsjećaju na minarete.
Na ulasku je detaljna sigurnosna kontrola ljudi i torbi. Muškarci dobijaju kartonske kapice koje su obavezni staviti na glavu.
Unutrašnjost joj je tako moćna i veličanstvena. Ogromna je.
Kapacitet joj je 2964 sjedećih mjesta. Prizemlje je namijenjeno muškarcima, a galerija ženama.
Interesantno je napomenuti da su se u srednjem vijeku muškarci i žene molili u odvojenim prostorijama. Tokom sticanja svijesti o građanskoj ravnopravnosti, razvio se jevrejski neološki vjerski trend, koji je bio najpopularniji u Mađarskoj. Prema njegovom viđenju, žene i muškarci su se i dalje molili odvojeno, ali ne u različitim prostorijama, muškarci u prizemlju, a žene na galeriji. U skladu sa tim je prilagođena i arhitektura Velike sinagoge.
U neološkim sinagogama, poput Dohány, velika je sličnost sa hrišćanskim crkvama. Velika sinogaga ima i orgulje i često predstavlja koncertnu dvoranu.
Još je zanimljivo navesti da su imućnije jevrejske porodice kupovale mjesto za sjedenje sa ekskluzivnim pravom korišćenja. Imalo je toliku vrijednost, da se prihvatalo u svrhu hipoteke.
U toku Drugog svjetskog rata je Velika sinagoga predstavljala početak geta u koji je protjerano oko 70 000 Jevreja. 10 000 Jevreja je stradalo prije oslobođenja od strane sovjetskih vojnika. Čak je njih 2000 sahranjeno u dvorištu sinagoge iako vjera Jevreja zabranjuje sahranjivanje pored sinagoge. Danas su na tom mjestu formirane leje u obliku grobova sa položenim spomen pločama stradalih.
Pažnju će vam svakako privući i Spomenik jevrejskih mučenika oformljen u obliku žalosne vrbe, čiji čelični listovi nose imena žrtava za čije se grobove ne zna.
Na spratu posjetite i Jevrejski muzej sa kujundžijskim predmetima i porculanom, te zavirite u svakodnevicu i razmotrite kako je izgledala praznična atmofera u jevrejskoj porodici.
Za informaciju više kliknite na radno vrijeme i cijene ulaznica.
Samo da znate da vođene turističke ture kreću svakih pola sata ili sat vremena (u zavisnosti od jezika iz sinagoge). Moguće je i da samostalno obiđete Veliku sinagogu.
Ako niste znali, na susjednom placu je stajala kuća Tivadar Hercla, idejnog tvorca stvaranja današnje jevrejske države. A u drugoj kući od sinagoge je rođen Erih Vajs, poznatiji kao Hari Houdini.
Barovi u ruševinama (Ruin barovi)
Barovi u ruševinama, toliko unikatno, zanimljivo, privlačno mjesto, da se mora naći na listi „šta posjetiti u Budimpešti“.
Gledati fotografije i snimke je jedno, ali zakoračiti unutra, prepustiti se šarenilu boja, raznolikošću inventara, vazduhu posebnog mirisa koji u sebi nosi milion različitih priča, je nešto sasvim drugo.
Zastaćete čim uđete i ostati iznenađeni. Garantujem, ali garantujem.
Odmah će vas obuzeti vesela atmosfera, opuštenost, neka posebna energija, otkačenost prije svega.
Ako se dogovorite sa drugarima naći ispred, nećete ih sačekati, privuće vas unutrašnjost. Ne pitajte kako ovo znamo.
Palinka će se naručiti, sigurna sam u to, jer šta biste drugo. Ovdje se ovo tradicionalno mađarsko piće slično rakiji pije u cisternama. I namještaj je poprimio njegov miris.
Posmatrati samo jedan ćošak ove zanimljive ulice može trajati satima. Svaki predmet priča svoju priču. Ne možete vjerovati od čega se sve stolovi i stolice mogu napraviti.
Šta su ruin barovi?
Ruin barovi su renovirane napuštene zgrade, skladišta, industrijski objekti koji su pretvoreni u barove.
Grupa mladih avanturista je ranih 2000-ih napuštene objekte iz jevrejske četvrti preuredila, preuzela stari namještaj i napravila novo avanturističko mjesto koje sad privlači mnoge umjetnike, turiste, ljude željne dobrog provoda.
Sve je krenulo od otvaranja Szimpla cafea, sada najpoznatijeg ruin bara. Ideja je fenomenalno prihvaćena, te sad ruin barovi čine cijelu ulicu.
Kažu da su ovdje noćni provodi nevjerovatni. Mi smo ga doživjeli po danu i po mraku. Nismo baš zagazili u duboku noć, ipak smo sa malcima.
I vama preporučujemo, dođite na prelazu iz dana u noć, nađite svoj kutak i samo se prepustite.
Ako tražite sterilno, luksuzno mjesto, onda ruin barovi nisu za vas. Ali, ako ste avanturisti, ljudi otvoreni za nova autentična mjesta, oduševićete se.
Pogledajte fotografije i pokušajte se zamisliti u imperiji kreativnosti.
I još nešto, ne kucajte se kriglama piva. Mađari su se još 1848. godine zakleli da se narednih 150 godina neće kucati pivom, jer su tadašnji poraz Mađara, tokom Mađarske revolucije, Habzburzi u Beču proslavljali kucanje kriglama piva.
Vrijeme je isteklo, ali navika ostala. Sa drugim pićima se slobodno kucnite, ali pivom ipak ne.
Magic Budapest – čarolija Harry Pottera
Djeca, mašta, magija, Harry Potter, tu nema greške.
Magic Budapest je kafić preuređen u stilu Harry Pottera.
Uživaćete u ambijentu, meniju, čaroliji koja je svojstvena samo magičnom svijetu Škole vještičarenja i čarobnjaštva Hogwarts.
Tu je kotlić koji se sam miješa, kapa koja priča, lončići iz kojih se nakon čarobnih riječi događa magija.
Ali magija se ne dešava sama. Moraćete izgovoriti čarobne riječi „expecto patronum“ i tada kreće dim da kulja iz kotlića po vašem stolu. Šta mislite kolike su dječije oči nakon ispoljavanja magije?!
Ne zaboravite ranije rezervisati, jer je mjesto vrlo popularno. Na zvaničnom sajtu Magic Budapest odmah pri rezervaciji birate termine od 1,5 sat ili dva.
Ulaz se ne naplaćuje, ali su cijene hrane i pića malo više u odnosu na klasične kafiće.
Uživajte u napitcima histerije, tame, ljepote, ljubavi, čarobnjačkoj slanoj gozbi, poznatim magičnim vaflima i drugim slasticama vrlo zanimljivog izgleda. Sve je to čarolija.
Još jedna od obaveznih lokaciji pri razmišljanju šta posjetiti u Budimpešti sa djecom.
Glavna gradska tržnica (Nagyvásárcsarnok)
Najbolje mjesto za upoznati neku zemlju, grad, neki narod je uvući se u njihovu pijacu i prepustite se čulima.
Za doživljaj Budimpešte iz ovog ugla preporučujemo najveću i najstariju pijacu Nagyvásárcsarnok.
Jedno je pročitati da jedan Mađar prosječno godišnje pojede 500 g mljevene paprike, a drugo je u prizemlju pijace napariti oči crvenim alejama od paprike. Tek tada zaista shvatite u kojim količinama se paprika koristi u Budimpešti.
Tržnica je organizovana na dva sprata. U prizemlju se pored proizvoda od paprike upoznajte i sa tradicionalnim mađarskim proizvodima: sirevima, kobasicama i drugim mesnim prerađevinama, domaćim proizvodima od voća, pa i palinkom i vinom Tokaj.
A ako želite da okusite domaću, tradicionalnu, obilnu, ukusnu mađarsku hranu, odlepršajte u gurmansko carstvo na prvom spratu pijace.
Privlači miris, ali i izgled obilnih porcija. Kada pogledate cijene i one će vas ubijediti da svaki dan dolazite ovdje na ručak.
Uređeni restorančići u mađarskom stilu. Tu je viliona na uvce u vrijeme ručka.
I da, ne morate ni pitati, jesam zapjevala sam. Ko ne bi?!
Sve je za desetku.
Istinski doživljaj budimpeštanske duše.
Provucite se i između prepunih tezgi ručnih radova Mađarica. Glavna gradska tržnica je savršeno mjesto za kupiti suvenir bilo koje vrste da želite.
Važna informacija je da pijaca ne radi nedjeljom, a i subotom skraćeno, do 15 časova.
Zoo cafe – druženje sa životinjama
Zoo cafe nam je pružio jednu novu vrstu uživanja, koju do sada nismo imali priliku da iskusimo.
Zoo cafe je kafić u kome možete da naručite fast food hranu, određene vrste poslastica i naravno piće kao u klasičnom kafiću. Oko vas su terarijumi i kavezi sa različitim životinjama.
S obzirom da nije klasičan kafić, postoje i posebna pravila ponašanja sa kojim se upoznate odmah na početku.
Za vaš sto se donosi jedna po jedna životinja. Pokažu vam kako sa njom treba postupati, šta najviše voli i kako joj možete omogućiti da u vašem društvu najviše uživa.
Donosili su nam zmiju, kameleona, zeca, kornjaču i morsko prase.
Definitivno je euforija bila za našim stolom. Nije se znalo da li su malci srećni što se sad druže sa ovom životinjom ili što za susjednim stolom vide šta im sljedeće pristiže.
I ako se bojite zmije i mislite da je ne možete držati, vidjećete da će vam se sklupčati u ruci i da ćete biti presrećni. Naš malac joj je čak i tepao „ljepotice“. Nevjerovatno iskustvo.
Ako želite baš da obradujete djecu, onda je Zoo cafe obavezan na spisku „šta posjetiti u Budimpešti“.
Važno je znati:
rezervacija je obavezna bar 7 dana unaprijed, jer je Zoo kafe vrlo popularan (rezervacije izvršiti na info@zoocafe.hu ili na broj 0036307913776);
ne naplaćuje se ulaz, ali su zato cijene hrane i pića malo više od prosječnih (i dalje nisu toliko strašne).
Vaci ulica za šopingholičare
Vaci ulica je poznata ulica za šopingholičare, ali možete samo njom i prošetati.
I ako niste planirali ništa kupovati, nema veze, prošetajte žilom kucavicom Budimpešte i osjetite užurbanu energiju grada i rijeku ljudi koja vas nosi.
Budimski dvorac (Kraljevska palata ili Kraljevski dvorac)
Znamenitost koja je obavezna za vidjeti u Budimpešti je Budimski dvorac. Smjestio se na Dvorskom brdu i plijeni pažnju sve vrijeme posjete Budimpešte.
Gradnju je započeo kralj Bela IV još 1247. godine, a sve u cilju izgradnje doma u kome će živjeti mađarski kraljevi.
Svaki naredni kralj ga je dograđivao i dodavao elemente svoga vremena. Sada možete biti svjedoci prisustva različitih stilova srednjeg vijeka, baroka, neobaroka, pa sve do modernizma.
Imao je Budimski dvorac burnu istoriju i tokom svih ovih godina i drugačije namijene. Rušen i obnavljan i ipak nakon svega dospio je na UNESCO-vu listu.
Služio je kao dom kraljeva i kraljica, Osmanlija u 16. i 17. vijeku, kao i Habzburškog plemstva.
Dograđivan je sve vrijeme od 13. vijeka pa do današnjih dana, ali je više puta bivao i rušen do neprepoznatljivosti: u sukobima sa mađarskim revolucionarima (1849. godine) i tokom Drugog svjetskog rata.
Dvorište Budimskog dvorca je slobodno za posjetu i pruža veličanstven pogled na grad, kraljevsku palatu i fascinantne trgove, fontane i statue. Šetati ovim prostranstvom možete do iznemoglosti i nećete se zasititi ljepote.
Ograđeno područje oko Budimskog dvorca, Dvorska četvrt, nudi pregršt zanimljivih lokacija za posjetu. Nemoguće ih je sve obići za jedan dan. Nižu se Trg Svetog Trojstva, Trg Andrewa Hessa, Bolnica u stijeni, Kuća Houdinija, Muzej istorije muzike, Muzej apoteke Zlatni orao, Muzej telefona, Muzej vojne istorije, Ribarski bastion, crkva Svetog Matije, stara kamena kapela i Lavirint. Mi smo prema našem nagođenju i raspoloživom vremenu posjetili neka od njih, o čemu vam i pišemo u nastavku teksta.
U unutrašnjosti Budimskog dvorca su smješteni Muzej istorije Budimpešte, Mađarska nacionalna galerija i Nacionalna knjižnica. Nemate slobodnih prostorija u dvorcu “za prošetati”, cjelokupna unutrašnjost dvorca je rapoređena na tri muzeja.
Muzej nacionalne galerije i Nacionalna knjižnica sadrže brojne i vrlo vrijedne eksponate od nacionalne važnosti.
Muzej istorije Budimpešte prikazuje eksponate i izložbe o dugoj i burnoj istoriji Budimpešte. S obzirom na veličinu muzeja i vrijeme kojim smo raspolagali, naš izbor je bio samo Muzej istorije Budimpešte.
Muzej istorije Budimpešte
Muzej istorije Budimpešte je obavezan na spisku šta posjetiti u Budimpešti. Kroz njegovu izložbu na 4 sprata upoznajete kompletnu istoriju Budimpešte u prethodnih 1000 godina.
Upoznajte Budimpeštu od srednjeg vijeka pa do današnjih dana.
Iako mnogo puta skoro do potpunosti uništen, Budimski dvorac je sačuvao i u muzeju izložio mnoge arheološke iskopine, umjetnička djela i predmete iz svakodnevnog života iz različitih epoha.
Posebno nas je oduševilo što je muzejska postavka dopunjena mnogim interaktivnim igrama i prikazima kojima lakše i sa više pažnje upoznajete Budimpeštu kroz vijekove.
U okviru muzeja vam toplo preporučujemo obilazak Dvorane Svetog Stefana. Za nju posebno plaćate vođenu turu koja traje skoro sat vremena, ali vjerujte da će vas oduševiti. Baš iz tog razloga je posebno izdvajamo.
Iako je Dvorana Svetog Stefana sama po sebi umjetničko djelo kojim ćete biti impresionirani. Obilazak vam pruža informacije i o važnosti Svetog Stefana za Mađare, o istoriji samog Budimskog dvorca, o značaju Svete krune, o životnim mudrostima Svetog Stefana posvećenih svom sinu, ali ćete imati mogućnost i da vidite čestice Svetog Stefana koje se sa ponosom i velikim poštovanjem čuvaju baš u ovom dijelu.
Spremite se za 2-3 sata obilaska Muzeja istorije Budimpešte, zajedno sa Dvoranom Svetog Stefana.
Radno vrijeme i cijene provjerite na zvaničnom sajtu Muzeja budimskog dvorca. Važno je da obratite pažnju da ne rade ponedjeljkom i naš savjet je da pokušate izbjeći vikend.
Budimska uspinjača
Nismo vam rekli kako možete doći do Budimskog dvorca. Moguće je pješke iz više pravaca, gradskim prevozom, ali najzanimljivije je svakako Budimskom uspinjačom.
Kome ne bi bilo zanimljivo voziti se uspinjačom od stanice kod Lančanog mosta do Budimskog dvorca, maksimalnim nagibom od 48ﹾ, na visinu od 51 metara. Za djecu je savladavanje ovih 95 m rajski provod.
Budimska uspinjača ima i istorijski značaj i svrstana je na UNESCO-vu listu. Imajte u vidu da je ovo druga otvorena uspinjača u Evropi.
Kuća Houdinija – malo mađioničarsko carstvo
Jeste li znali da je svjetski poznati mađioničar Houdini rođen u Budimpešti? Ma da, pročitale ste o tome u prethodnom tekstu kada smo govorili o Dohany sinagogi. U njenoj blizini je njegova rodna kuća.
On je sa 3 godine odselio za Ameriku, ali Budimpešta je itekako ponosna na svog sugrađanina.
Njemu u čast je na Budimskom brdu otvorena Kuća Houdinija.
Odličan muzej i za odrasle, a još ako putujete sa djecom, pravi je pogodak.
Posjeta započinje fenomenalnom mađioničarskom predstavom. Sjeli smo u prvi red i opet ništa nismo otkrili kako to radi.
Nakon toga obilazak muzeja uz vodiča. Vodi vas kroz životni put Houdinija. Imate priliku posmatrati neke od njegovih ličnih predmeta, kao i rekvizite iz filma snimanog njemu u čast.
Saznaćete sve o njemu. Kako je postao poznat, koji su mu trikovi bili uža specijalnost pa do najsitnijih detalja iz njegovog života.
Odvojite 40-ak minuta za Kuću Houdinija. 20-ak minuta traje sjajna mađioničarska predstava, a ostatak vremena obilazite muzej.
Imam osjećaj da smo svi nakon predstave postali mađioničari i kako je onda ne staviti na spisak “šta posjetiti u Budimpešti”.
Link za informacije o radnom vremenu i cijenama je http://www.houseofhoudinibudapest.com/.
Lavirint u Budimu za duše željne mistike
Budimpešta bukvalno leži na podzemnom pećinskom svijetu. Broji više od 200 pećina. Neke od njih su u 13. vijeku u Budimu spojene i pretvorene u vinski podrum.
Sa godinama su pećinski hodnici pod Dvorskim distriktom mijenjali svoju svrhu od vinskog podruma, preko zatvora (čak i grofa Drakule), harema za vrijeme Osmanlija, skloništa za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa i komandnog centra za vrijeme Hladnog rata, da bi danas bili pretvoreni u muzej Lavirint.
Spremite se za 1 kilometar mračnih pećinskih hodnika. Vođeni strelicama nailazite na Dvoranu kipova ugarskih kraljeva, srednjovjekovne kamene radove Čudesne pećine i voštane figure Opere.
Pripremite telefone da povremeno osvijetlite potpuno mračne hodnike Lavirinta, gdje magla, vlaga i propratna muzika samo pojačavaju dozu neizvjesnosti i mistike.
Nije za klaustrofobične i bojažljive, ali će zato ljubitelji mistike dobiti 30 minuta nezaboravne avanture. Tako smo se i mi u porodici podijelili.
Cijene i radno vrijeme pročitajte na zvaničnom sajtu Budimskog dvorca.
Dična i velelepna Matijina crkva
Matijina crkva je najvažnija crkva u cijeloj Mađarskoj.
Dična, velelepna, elegantna, izgrađena je čak 1269. godine i nosila naziv crkva naše Gospe. Ime je u 15. vijeku promijenila u Matijina crkva, po kralju Matijašu, jer je on bio zaslužan za njenu obnovu.
Privući će vas njena spoljašnja ljepota da upoznate šta krije ova prekrasna crkva u svojim skrivenim unutrašnjim odajama.
Koliko god vas njena spoljašnja gracioznost, šareni krovovi, prekrasni odsjaji vitraža u noćnim satima pripremili na moguću čaroliju, opet će vas unutrašnjost opčiniti.
Čim zakoračite unutra, ispustićete nesvjesno ono „vau“, ali to će i dalje biti samo djelić onoga što vas zaista čeka. Sve vrijeme će vas obasiti svojom krasotom.
Crkva je aktivni vjerski objekat, ali bez obzira na vjersku pripadnost, ostaćete ovdje duže, jer će vas njena veličanstvenost fascinirati.
Nisu se zalud baš ovdje krunisali kraljevi čak i u vrijeme Autrougarske monarhije. Dolazili su čak iz Beča na ove ceremonije u Matijinu crkvu.
Nemojte se zaustaviti samo na prizemlju. Popnite se na galeriju iz više razloga. I dalje će vas fascinirati enterijer, pružiće vam se nevjerovatan pogled sa galerije, a imaćete priliku i posmatrati bogatu zbirku liturgijskih predmeta.
Crkva je za vrijeme Osmanlija pretvorena u džamiju, a postoji i jedna priča iz tog perioda. Navodno je pred dolazak Turaka sakriven kip Bogorodice u toranj, a da to oni nisu znali. Za vrijeme oslobađanja Budima topovsko đule je polomilo dio tornja i prikazala se Bogorodica. Turci su mislili da je to neki znak i pobjegli su iz Budima.
Ako ste u posjeti Matijine crkve iz religioznih razloga, ne plaća se ulaznica, ali ako je vaša posjeta turistička onda plaćate porodičnu ulaznicu (2 odraslih i 1 dijete) u iznosu od 5900 HUF, odnosno za odrasle 2500 HUF, a za djecu 500 HUF.
Ribarski bastion
Ribarski bastion vizuelno predstavlja nastavak budimskim bedema. Iako izgleda da potiče iz srednjeg vijeka, njegova izgradnja je novijeg datuma, sa početka 20. vijeka.
Zašto posjetiti Ribarski bastion?
Pruža vam jedan od najljepših pogleda na grad, na Dunav.
Napravljen je u neogotičkom stilu, pa se uklapa u sredinu u kojoj je smješten. Privlači pažnju svojim izgledom, svojim kulama, svojom unikatnošću.
Nemojte zaboraviti da je stavljen na listu svjetske baštine UNESCO-a, što samo govori o njegovom značaju za cijeli svijet.
Prekrasno je šetati njegovim zidinama dugim 140 m. Toliko su romantične da smo prisustvovali i jednoj prosidbi. Pristala je, da ne brinite. A ko ne bi na ovako čarobnom mjestu?!
Nižu se sedam kula na obroncima budimskog brda, kao podsjetnik na sedam mađarskih plemena koji su pomogli stanovništvu da se dosele na ove prostore. Kao prenosnici svoje istorije i ime Ribarski bastion služi kao uspomena na Ribarski grad, odnosno ribarsku pijacu koja se na ovom mjestu nalazila tokom srednjeg vijeka.
Posjeta nižih dijelova Ribarskog bastiona je besplatna, dok se ulaz na više spratove naplaćuje (1000 HUF za odrasle, 500 HUF za studente i djecu mlađu od 14 godina, a besplatan je za djecu mlađu od 6 godina).
Savjet: dođite uveče, poslije 19 časova, i ulaz na viši sprat je besplatan, a imaćete priliku da uživate u pogledu, zalasku sunca i večernjoj igri svjetla na Ribarskom bastionu.
Budimpešta u zlatnim nijansama – krstarenje Dunavom noću
Prepješačili smo i Budim i Peštu. Popeli se na svaki vidikovac sa koga smo mogli neki novi kutak ugledati. Letjeli smo balonom, vozili se Ferris wheel-om, uvijek tražeći neki novi ugao i neko novo ćoše koje nismo ugledali.
A onda se upustismo u krstarenje Dunavom noću i opet nas oduševi, opet nam nešto novo otkri.
Budimpešta okupana u zlatnim nijansama. Divno osvijetljena. U nekim novim bojama, potpuno drugačije izgleda.
Osvrtali smo se na stranu Budima, pa Pešte i ne zna se koja se strana ljepše prikazala u noćnim satima.
Brodići kreću sa dokova između Elizabetinog i Lančanog mosta, ali ih ima i kod Margitinog mosta. Predlažemo raniju rezervaciju, jer je velika zainteresovanost za krstarenje, ipak je riječ o obaveznoj aktivnosti u Budimpešti.
Mi smo krenuli od Margitinog ostrva. Sijaju mostovi, sija zgrada parlamenta. Konačno smo joj toliko blizu da joj vidimo sve ukrase, svaku liniju, a opet smo toliko daleko da je možemo obuhvatiti jednim pogledom. Idealno.
Redaju se dalje Lančani most, Elizabetin most – posvećen kraljici Sisi, Jozefov most – na kojem je Franc Jozef na otvaranju udario poslednji klin i za kraj Petefi most – koji nosi ime po pjesniku i revolucionaru Petefi Šandoru. Svi dični, blještavi, sjajni.
Veličinu Budimskog brda konačno otkrismo po osvijetljenim obrisima.
Neke građevine kraj kojih smo svaki dan prolazili, otkriše se nama u nekom novom prekrasnom ruhu.
Saznasmo i za neke stare fabrike u kojima su sad smješteni restorani.
Čućete mnoge interesantne priče o mnogim „običnim“ i „neobičnim“ građevinama.
Kupovinu karata obavite na ili na linku ispod ili na prodajnom mjestu na peštanskoj strani, između Elizabetinog i Lančanog mosta.
Savjet je i da pitate neku turističku agenciju iz vašeg mjesta, koja često organizuje putovanja u Budimpeštu, da vas ubaci u svoju grupu i tako će vas krstarenje koštati manje, a još ćete moći da slušate vodiča na maternjem jeziku.
Margitino ostrvo – bijeg od gradske vreve
Za kraj dana, izaberite Margitino ostrvo, prirodnu oazu mira.
Javnim prevozom stižete do Margitinog mosta i onda polako pješke spustite se na ostrvo.
Zašto Margitino?
Ime nosi po Svetoj Margiti, kćerci kralja Bele IV koja je živjela u dominikanskom manastiru, čije ruševine ćete i ugledati na samom ostrvu.
Ostrvo je idealno za odmor, porodične izlete, šetnje, trčanje, vožnju bicikla, bijeg iz grada…
Zabranjeno je za auta, ali možete iznajmiti električna vozila i bicikle.
Savršen opušten kraj dana.
Mini zoo vrt, prekrasne staze, japanski vrt, vodeni toranj, muzička fontana krase i dopunjavaju ostrvo.
U ljetnim mjesecima uživanje možete pronaći i na bazenima i u vodenom parku.
Mi smo iznajmili električni auto na sat vremena. Sasvim dovoljno da njim obiđete cijelo ostrvo i upoznate se sa njegovim ljepotama. Nakon toga se opustite na nekoj livadi ili u zoo vrtu.
Cijene iznajmljivanja bicikla je 6800 HUF (4 osobe), odnosno 8800 HUF (6 osoba), a električnog auta 9400 HUF (4 osobe), odnosno 11400 HUF (6 osoba).
S obzirom da nam je Margitino ostrvo bilo nevjerovatno otkriće, obavezno je na spisku šta posjetiti u Budimpešti.
River ride (bus – brod)
Budimpešta nudi i jedan vrlo interesantan način upoznavanja sa znamenitostima Budimpešte, a to je iz autobusa – broda (River ride). Djeca će sigurno poludjeti kada ga vide.
Riječ je o autobusu koji vozi drumovima, ali istovremeno je i brod koji plovi Dunavom. Čak i vozač koji upravlja ovim čudnim prevoznim sredstvom mora imati dozvolu za upravljanjem autobusom, ali i brodom.
U ponudi imaju dvije vrste ruta, kraću sa plovidbom od 20 minuta i dužu sa plovidbom od 40 minuta. Polazna tačka je na trgu kod Lančanog mosta na strani Pešte.
Prijedlog je da rezervaciju izvršite ranije na polaznoj stanici.
Cijene su 26/37 evra za odrasle, 22/32 evra za djecu stariju od 6 godina i studente i 5 evra za djecu mlađu od 6 godina.
Najljepši vidikovci na brdu Gelert
Šetajući gradom, sa gotovo svake lokacije, pogotovo stranom Pešte, pažnju će vam privući kip slobode na brdu Gelert u Budimu.
I dok šetate uz Dunav i noću krstarite, uvijek ćete gledati u pravcu brda Gelert, njegov kip slobode, citadelu i crkvu u pećini u podnožju brda.
Sigurni smo da ćete primijetiti i statuu biskupa Gerarda sa blještavo bijelom kolonadom u pozadini koja ga još više ističe.
On je zaslužan za naziv brda Gelert. Naime, italijanski biskup Gerard (Gelert) je Mađare od pagana preobratio u hrišćane. Pagani su ga na ovom brdu ubili 1046. godine.
Javnim prevozom možete stići na vrh brda i već kod prvog vidikovca ćete zastati. Cijeli Dunav kroz Budimpeštu se vidi. Na dlanu je. Gutate pogledom i Budim i Peštu. Prekrasno.
Stižete i do Spomenika slobode, djevojke koja u ruci drži palmin list, podignutog u znak sjećanja na Sovjetske trupe koje su poginule pri oslobađanju Mađarske 1945. godine.
Iza spomenika, Citadela. Za svoje potrebe je izgradili Habzburzi, kako bi lakše kontrolisali grad. Koristili je kasnije i Sovjeti nakon Mađarske revolucije 1956. godine.
U povratku se pješke spustite jednim od putića koji vode do podnožja brda. Oduševiće vas mali vidikovci, svaki sa svojim prekrasnim prizorom na neki novi dio grad, dječija igrališta, cvijeće, drveće i cvrkut ptica. Nizbrdo je ipak mnogo lakše.
Crkva u pećini
Ljekovitost termalnih voda koje krije sistem pećina na brdu Gelert je prvi popularizovao „Sveti Ivan“, pustinjak koji je tu živio i koristio vodu za liječenje ljudi.
Danas se na ovom mjestu nalaze Gelert terme koje upravo preuzimaju vodu iz pećine.
Pećina je tokom svoje istorije imala i mnoge druge uloge. Isprva je u njoj živjela siromašna porodica, da bi početkom 20. vijeka monasi izgradili kapelu i manastir, koji su i osvještali 1926. godine.
Nakon Drugog svjetskog rata je kratko imala ulogu i bolnice za njemačke vojnike, ali je nedugo zatim vratila svoju prvobitnu namjenu.
Crkva u pećini je otvorena za posjetioce. Nije pompezna, niti glamurozna, ali je zanimljiva, drugačija.
Dječija željeznička pruga – pruga iz Ginisove knjige rekorda
Ako organizujete putovanje sa djecom u Budimpeštu, obavezno se provozajte Dječijom željezničkom prugom. Ne nosi naziv „dječija“, jer je samo namijenjena djeci kao putnicima, nego željezničke poslove obavljaju djeca.
Da, da, dobro ste čuli. Uzorna djeca od 10 do 14 godina su mali željezničari. Oni rade sve, od prodaje ulaznica, najave voza, kontrole karata, regulišu saobraćaj, ali ne brinite, vozač je uvijek odrasla osoba.
Ideja o Dječijoj željezničkoj pruzi je nastala u Sovjetskom savezu i širila se na druge komunističke zemlje. Moskva je imala prugu ove vrste još 1932. godine, a u Budimpešti je otvorena 1948. godine. Oformljavanje Dječijih željeznica je imalo za cilj razvijanje drugarstva i uvođenja discipline od mladih dana.
Padom komunističkog režima većina ovih pruga je ugašena, ali u Budimpešti i Pečuhu imate čast provozati se jednom od njih i prekrasno je iskustvo.
U Budimpešti je Dječija željeznička pruga uvrštena u Ginisovu knjigu rekorda kao najduža dječija pruga sa 11,7018 km dužine.
Ukrcajte se na jednu od stanica od Húvősvőlgy do Széchenyihegy i uživajte u vožnji i društvu ove prekrasne djece. Iskreno, nevjerovatno je iskustvo.
Imajte u vidu da Dječija željeznička stanica ne radi ponedjeljkom i da ona ima svoj red vožnje. Pomoći ćemo vam pa ćemo vam reći da iz stanice Húvősvőlgy polazi na svakih sat vremena od 09:10 pa do 16:10.
Radno vrijeme i cijene pogledajte na zvaničnom sajtu https://gyermekvasut.hu/en/home/
Tropikarijum
Obavezna stavka na spisku „šta posjetiti u Budimpešti sa djecom“ je svakako Tropikarijum.
Ne očekujte pompezni tropikarijum sa bezbroj akvarijuma, ali je sasvim dovoljan da se djeca oduševljavaju i zabave sat vremena.
Imaćete priliku da uživate u razigranosti mnogobrojnih ribica, zmija, paukova, škorpiona, raznoraznih insekata, ptica i majmunčića. Jedino će vas krokodil iz kišne šume sve vrijeme nepomično posmatrati dosledan svojoj nezainteresovanosti za mnogobrojne posjetioce.
Zvijezda Tropikarijuma je vodeni tunel od 12 m u kome vam iznad glave plivaju ajkule i raže.
Posebnu pažnju djeci privlači i veliki akvarijum sa ražama u koji je, uz poštovanje određenih pravila, dozvoljeno umočiti ruke i moliti ražu za jedno kratko maženje. Ludilo krene kada djeca počnu trčkarati oko akvarijuma, penjati se na stoličice i gurati ruke zasukanih rukava u akvarijum kako bi ražama bili što bliže.
Posjetu Tropikarijuma ostavite za povratak kući. Nalazi se na putu, u okviru tržnog centra „Campona“ i malo je dalji od grada, ali možete do njega doći i gradskim prevozom.
Za radno vrijeme i cijene ulaznica informišite se na sajtu https://tropicarium.hu/en/tickets-and-prices/.
Potraga za Kolodkovim minijaturnim skulpturama po Budimpešti
Ako želite fenomenalnu zabavu za djecu u Budimpešti, na „Google mape“ ukucajte Kolodko i dobićete mapu sa lokacijama postavljenih minijaturnih bronzanih figura Kolodka.
Samo posmatrajte kako će se ludilo uvući u vaše redove i kakva će to potraga biti.
Kolodko je postavio minijaturne skulpture svuda po gradu. Prosječno su veličine šake, što potragu čini mnogo interesantnom.
Ako vidite da neko vrti glavom i traži nešto, sigurno je potraga za skulpturama Kolodka. Na ogradi su, stazi, zidu, čak i u objektima. Ali, nemojte da vas je sramota ući unutar zgrada. Čarobna riječ „Kolodko“ sva vrata otvara.
Kolodko je mađarski vajar, ukrajinskog porijekla, koji je sa mini skulpturama htio da obilježi važne istorijske trenutke i ljude i tako zabavi sve tragače.
I uspio je.
Više o Kolodkovima skulpturama pročitajte u vrlo zanimljivoj priči Svjetskog putnika HR.
Priznajte da ste iznenađeni šta se sve može vidjeti u Budimpešti. Vjerovatno ste shvatili da vam je potrebno mnogo više od 2-3 dana.
Vjerujem da vam je mnogo značio naš spisak “šta posjetiti u Budimpešti”.
Kako se organizovati pročitajte u “Praktični savjeti za samostalno putovanje u Budimpeštu”.
Ne smijete završiti posjetu Budimpešte, a da niste nepce obradovali njenim delicijama. Šta i gdje jesti pročitajte u našoj priči Radost za nepce u Budimpešti.
I nemojte se na ovome zaustaviti. Odmah planirajte sljedeće putovanje, recimo u Istanbul.
Koja mjesta posjetiti u Istanbulu pročitajte u našoj priči „Riznica spektakularnih lokacija (Istanbul)“. Oduševićete se.
2 komentara
Cico posebna si. Dva puta sam posjetila Budimpeštu, svaki put produženi vikend. Tvojim sjajnim opisom mnogih znamenitosti koje sam vidjela, ne na tvoj način doživjela, mnogih koje nisam uspjela posjetiti. Čitajući sjajnu reportažu, sigurno ponovo idem. Hvala ti❤️
Hvala Gorana na snažnim, prekrasnim riječima. Drago mi je da ste sa nama otkrili neka nova mjesta u Budimpešti. I ja sama sve više uviđam prednosti što na putovanje ide nas 5, svi sa različitim očekivanjima, potrebama i htjenjima. Tako sagledamo mnoga mjesta na koja se vjerovatno sami i ne bismo uputili. Što nas je više, ljepše nam je. A putovanja sa djecom imaju neke posebne čari. Svijet iz njihovog ugla je speifičan, jednostavan i prekrasan. Radujem se ako su njihove ružičaste boje prešle i na mene.