Planina Vranica je pitoma, blaga planina. Idealna za mlade planinare. Ušuškana je između Gornjeg Vakufa i Fojnice, rijeka Bosne i Vrbasa, a Prokoško jezero na njenom dlanu. Privlači mnoge planinare i zaljubljenike u prirodu.
Zar smo joj mogli odoljeti?
Pročitajte kakve blagodati pruža Prokoško jezero, šta raditi, gdje se smjestiti, kakvu gastro ponudu nudi i sve o usponu na 4 vrha Vranice iznad 2000 m sa Prokoškog jezera.
Prokoško jezero (zaštitni znak planine Vranice)
Prokoško jezero, malo glečersko jezero, smješteno na 1626 mnv. Šćućureno, pitomo, a sve se vrti oko njega. Sve počinje i završava sa malenog jezerceta.
O jedinstvenosti i ljepoti kraja govori činjenica da su vranički zvončac i endemička vrsta vodozemca triton odlučili baš ovdje da se nastane.
U poslednjih par godina triton nije primjećen u samom jezeru, već isključivo u okolnim barama. Poribljavanje jezera i ubrzana gradnja vikend naselja nažalost uzimaju svoj danak.
Da bi se istinski doživjela ljepota moraju se osjetiti jutra i večeri na Prokoškom jezeru. Tada priroda ima posebnu draž.
Iz tople drvene kolibe u rano jutro promolite nos na hladni planinski vazduh. Uživajte u zelenim nijansama obronaka koji se preslikavaju na jezeru. Slušajte jutarnju tišinu.
Nakon par trenutaka će vam osmijeh izmamiti male razigrane ovčice i vragolasti pastirski pas koji se svojevremeno, uz haotično trčkaranje, oglasi kako bi zaveo red.
Svi smo već napolju. Teško je propustiti ovakve trenutke.
Prepuni su obronci stoke. Naselje oživi sa proljećem. Dovozi se stoka na ispašu i bude do zime, do prvog snijega.
U jutarnjoj koloni ćete spaziti i krave. Napiju se vode na jezeru pa dobro poznatom utabanom stazom odlaze na bogata polja. Srešćete ih i pri usponu na vrhove Vranice.
Spustite se do jezera. Prošetajte stazom koja ga okružuje. Tražite ribice, bacajte kamenčiće, pentrajte se po kamenju, popnite se na obližnja brda, sagledajte ga svih strana. Upoznajte ga.
Lutajte uličicama. Pričajte sa lokalcima. Saživite se sa okruženjem. Jedino tako ga možete u potpunosti doživjeti.
Među mnogobrojnim drvenim kolibama, uklopila se i džamija. Potpuno u istom stilu izgrađena kao i okolni katuni. Sve je veći broj ljudi koji tokom toplijih mjeseci naseljavaju okolinu jezera, zbog toga se pojavila potreba za izgradnjom vjerskog objekta.
Ako niste znali, stanovništvo se bavi branjem borovnica i brusnica. Nepregledne poljane ukusnih plodova su baš na obroncima iznad jezera.
Krenite u potragu, lako ćete ih naći. Berite ih ručno, ne koristite drvene češljeve. Nemojte zaboraviti da se nalazite na području gdje raste islandski lišaj. Ne uništavajte ga.
Jedva smo se odmakli od grmlja. Svaki sljedeći nam se činio još izdašniji sa slađim plodovima. Poplavili smo od borovnica. Ne moramo vam ni govoriti šta za djecu predstavlja berba. Kakav ugođaj.
Vikendom, u toplijem dijelu dana, okolina jezera poprimi neku drugu dimenziju.
„Što je priroda pitomija, to je čovjek suroviji“, zlatna rečenica jednog planinara.
Dubok utisak ostavlja preplitanje glasne muzike sa zvučnika iz gepeka kola, nenormalne količine razbacanog smeća i na sve strane roštiljska zgarišta. Nemoguće ne prokomentarisati. Nikada nešto slično doživljeno. A svi smo došli uživati u netaknutoj prirodi, u spomeniku prirode.
Gdje se smjestiti na Prokoškom jezeru i šta jesti
Sve veći broj ljubitelja prirode posjećuje Prokoško jezero. Ostaju i više od jednog dana na jezeru i planini Vranici. Samim tim se i lokalno stanovništvo prilagođava potrebama turista. Pored stočarstva, branja borovnica i brusnica, kućni budžet popunjavaju iznajmljivanjem koliba.
Koliba je sve više i skoro sve se mogu iznajmiti za prenoćište.
Ne očekujte luksuzan smještaj.
Kolibe nemaju struju.
Na Prokoškom jezeru nemate signala.
Imate pitku planinsku vodu i jutarnji i večernji mir. Nama dovoljno.
4 uslova za koja predlažemo da pitate da li koliba ima su:
solarni paneli koji obezbjeđuju unutrašnju rasvjetu i često punjače za mobilne telefone;
toalet unutar objekta;
peć na drva za hladne planinske noći;
ogradu kako bi se motorni ljubimac mogao parkirati, da ga stoka ne uništi prilikom prolaska kroz naselje.
Cijene iznajmljivanja koliba su pristupačne. Oko 30 KM za 5 osoba ili 40 KM za 9 osoba.
Šta jesti na Prokoškom jezeru?
U Bosni ste, u stočarskom kraju, za očekivati je da se moraju isprobati mliječni proizvodi, pita i hljeb ispod sača, jagnjetina i domaća kafa.
Na sve strane ćete na objektima uočiti oznake za hranu koja se nudi oko jezera. Nigdje cjenovnik nećete vidjeti. Cijene nisu za sve iste. Što je za domaće turiste u KM, za strance je u evrima.
Cijene koje možete očekivati: sir, kajmak i pavlaka od 8 do 15 KM, tepsija sirnice i krompiruše 20 KM, a burek 30 KM. Šta mislite kakve su pite, kada im je mjerna jedinica „tepsija“. Odavno ljepšu nismo jeli.
Kako doći do Prokoškog jezera?
Prokoško jezero se nalazi na 22 km od Fojnice, 6 km asfaltnog puta i 16 km makadama.
Nakon prolaska kroz Fojnicu iz pravca Zenice, na svakoj raskrsnici ćete uočiti znak za Prokoško jezero. Ne može doći do greške.
Makadamski put se stalno nasipa. Moguć je prolaz autom uz pažljivu vožnju.
Ukoliko niste ljubitelj duge vožnje ličnim autom po makadamu, lokalno stanovništvo nudi usluge prevoza džipom za 140 KM u oba smjera i Golfom 2 za 40 KM. Prolazeći kroz Fojnicu i okolna mjesta često pored puta uočavate džipove sa oznakama da se iznajmljuju.
Za ulazak u Spomenik prirode „Prokoško jezero“ se za auto plaća iznos od 10 KM, za odrasle osobe 2 KM, za učenike, studente i penzionere 1 KM, dok je ulaz za mlađe od 6 godina besplatan.
Ukoliko svoje motorno vozilo ostavljate na parkingu ispred ulaza u spomenik prirode, plaćate 5 KM.
Uspon na vrhove Vranice sa Prokoškog jezera
Vranica je najviša planina Srednje Bosne. Njen najviši vrh, Nadkrstac, sa 2112 m je najviši vrh Bosne.
Zlatna planina, u svakom smislu te riječi. Osim zbog pitomosti, ljepote pejzaža, bogatstva površinskim vodama, autohtonim vrstama divljači, pašnjacima, zlatna je i zbog rude zlata i drugih plemenitih ruda koje se nalaze na ovim područjima.
Vranica se mora naći na listi planina za posjetiti u Bosni Hercegovini.
Ima 8 vrhova iznad 2000 m. Reklo bi se teški izazovi, ali nisu. Vrhovi su povezani dobro utabanom stazom koja vodi grebenom. Možete zamisliti kakav pogled se pruža na okolinu. Savršeni pejzaži.
Za vrijeme ljetnih mjeseci se morate dobro zaštiti prije nego što krenete na stazu do vrhova Vranice. Sve vrijeme ste direktno izloženi sunčevim zracima. Treba biti oprezan.
Mi smo naše putešestvije započeli sa Prokoškog jezera do 4 njena vrha: Krstac (2069 mnv), Nadkrstac (2112 mnv), Ločiku (2107 mnv) i Treskavicu (2020 mnv).
Staza vodi sa Prokoškog jezera iznad započete gradnje planinarskog doma, sa suprotne strane jezera u odnosu na izgrađene kolibe. Penjemo se iznad jezera, pa desnom dobro utabanom stazom ulazimo u nadrealne predjele Vranice.
Ispred nas 15 km kružne staze pogodne za početnike, lako savladive za 6-7 sati.
Napominjemo da na stazi ne postoji izvor pitke vode, ponesite potrebne količine pića sa sobom.
Prvi vrh na koji se penjemo je Krstac. Staza utabana. Markacija postoji, ali je na nekim mjestima slabo vidljiva.
Na više mjesta nailazimo na ukrštanje staza bez oznaka koja vodi do kog vrha. Ne bismo se prvi put snašli sami bez „track“-a ili u našem slučaju iskusnih planinara iz PU „Abonos“.
Na stazi postoji i Kota 2028, još jedan od 8 vrhova iznad 2000 mnv. Nalazi se na grebenu koji vodi do vrha Krstac. Ne skreće se puno sa naše staze, ali se mi nismo htjeli izdvajati od grupe. Ostavili smo ga za drugi put.
Penjemo se na greben. Otvara nam se pogled na Prokoško jezero. Nevjerovatno je. Smješteno na dlanu same planine Vranice. Moglo bi se satima uživati u krajoliku.
Nastavljamo stazom kroz polja borovnice i brusnice. Malce je teško vidjeti u uspravnom položaju. Opet dobiše modru boju od borovnica.
Stižemo i do vrha Krstac (2069 mnv). Prepoznatljiv je po naslaganom kamenju.
Jak vjetar nas i dalje prati. Niko za to ne mari. Predivni krajolici nam se ukazuju. Sa jedne strane Prokoško jezero, a sa druge vijaguva staza između crvenih polja borovnica i brusnice.
Ušuškali smo se u kleku i odmaramo. Guštamo u pravom smislu te riječi.
Mora se krenuti dalje.
Sljedeće odredište nam je najviši vrh Vranice, Nadkrstac.
Na putu srećemo druge planinare. Vranica je poznata planina i čest izbor ljubitelja prirode. Nije nikakvo čudo.
Prolazimo stazom kroz nepregledna polja borovnica i brusnica. Sreća je pa smo u grupi, inače nikada ne bismo stigli ni na jedan vrh.
Penjemo se na Nadkrstac. Dočekuju nas ploča i zastava Bosne i Hercegovine.
Lijep dan pa nam se prikazuju predivni krajolici. Dominiraju kleka, pašnjaci i crvene površine divljih poslastica. Nevjerovatno prelivanje boja.
Mnoštvo vrhova na sve strane. Ukazuju nam se Vlašić, Prenj, Čvrsnica, Raduša.
Uočavamo i Krstac koji smo ostavili iza sebe, kao i Ločiku, našu sljedeću odrednicu.
Spuštamo se do makadamskog puta. Ubrzo stižemo do račvanja staza. Jedna vodi do Prokoškog jezera, a druga do Ločike. Odlučujemo nastaviti put do preostala dva vrha.
Dolazimo do strmije dionice. Staza kroz kleku vodi do Ločike, drugog najvišeg vrha Vranice (2107 mnv).
Za pogled sa Ločike se vrijedilo popeti.
Slijede pauza, veselo društvo i uživanje u netaknutoj prirodi. Šta još za poželjeti?!
Spuštamo se sa Ločike i laganom trasom stižemo do vrha Treskavica (2020 mnv). Vrh se prepoznaje po ploči dvoje zaljubljenih („zatreskanih“).
Pri povratku skakućemo srećni i zadovoljni. Do jezera je lako doći. Ne pratimo ni markacije. Jezero se već vidi.
Oduševila nas je Vranica. Prosto se pitamo kako je ranije nismo posjetili.
Sljedeći put je upoznajemo iz pravca Gornjeg Vakufa. Javićemo vam se i sa tog kraja, obećavamo.
Za upoznavanje Vranice planinarskim rutama je moguće koristiti usluge vodiča, cijena je 100 KM. Za kontakt telefone nam slobodno pišite.
Jeste li vi okusili ljepotu Vranice?
Dopustite da vas provedemo kroz magiju. Pročitajte našu priču o planinarenju Visočicom grebenom i sigurni smo da vam je to sljedeća destinacija.
Ali, prvo svratite na slapove Kozice. Oni su vam u neposrednoj blizini. Prepustite se skrivenom šumskom raju.
