Ako biste me pitali gdje u Sloveniju na planinarenje, sigurno bi vam kao prvo mjesto navela Sedmera jezera, ili drugačije rečeno dolinu Triglavskih jezera. Netaknuta priroda, raznoliko okruženje, staza pogodna i za djecu. Planinarenje dolinom pruža odmor, relaksaciju, izolaciju, jednom riječju nevjerovatan užitak.
Zamislite rajsko mjesto gdje se smjenjuju jarke boje prirode, gdje vam mirisi prirode nadražuju nozdrve, gdje vam se pod nogama u sred ljeta smjenjuju tepih od trave, kamenčića, a nekada i snijeg pod gojzericom škripne, gdje vam mrmot i divokoza ljepotom prkose, gdje se samo ljudskom nogom može kročiti.
Zamislite kako je u očima osjetiti odsjaj zelenih jezera, naježiti se od protoka čistog vazduha, uši zadovoljiti cvrkutom ptica i zvonom kravica, nepce obradovati nomadskim specijalitetima, a dušu dobrodošlicom domaćina.
O takvom mjestu vam pričamo.
Upoznavali smo se sa jezerima kroz dva dana. Polako, smišljeno, opušteno, potpuno predano, onako kako to zna pružiti samo dolina Triglavskih jezera. Zadržavali smo se pored svakog jezera. Isprobavali specijalitete svih nomadskih naselja, svake planinarske kuće. Leškarili gdje god smo mogli.
Spavali u planinskoj kući tik uz Dvojno jezero. Osluškivali graju planinara i do kasno u noć igrali društvenih igara. Može li bolje?
Saznajte odakle započeti planinarenje, za koje troškove se trebate spremiti, kakav itinerer vam predlažemo, kako rezervisati smještaj, koliko vam vremena treba, šta na kojoj dionici možete očekivati.
Ne brinite, sve je detaljno napisano, pa znate nas!
Gdje se nalazi dolina Triglavskih jezera
Dolina Triglavskih jezera je smještena u Nacionalnom parku Triglav u slovenskim Julijskim Alpama. Jedini nacionalni park u Sloveniji predstavlja zaštićeno područje još od 1924. godine i nepresušan je izvor nestvarnih uživanja u netaknutoj prirodi.
I baš tu, u tom nerealnom rajskom području smjestila se dolina Triglavskih jezera sa svojih Sedmera jezera. Ima njih i više od sedam, ali mnoga u toku ljeta presuše, pa se ne računaju.
Sedmera jezera čine Črno jezero, Dvojno jezero, Veliko jezero ili Jezero v Ledvicah, Zeleno jezero, Rjavo jezero, Jezero pod Vršacem ili Jezero v Podstenju i Mlaka v Laštah.
Mi nismo ovog puta stigli obići svih sedam bisera rasutih duž doline. Za drugi put smo ostavili Črno jezero, jer jedino ono je zahtjevalo dodatno vrijeme za skretanje na posebnu stazu. Ali, to ništa nije umanjilo doživljaj specifičnosti i ljepote Triglavskih jezera.
Dolina Triglavskih jezera u 2 dana
Koliko vremena je potrebno za obilazaka Triglavskih jezera?
Moguće ih je posjetiti u jednom danu, ako ste u izrazitoj kondiciji i ako ćete samo projuriti. Mi ipak predlažemo 2 dana. Više ćete u njima uživati, bolje ćete ih upoznati, predaće vam se onako kako ni zamisliti niste mogli.
Moguće su različite varijante itinerera. Na mnogim raskrsnicama je moguće promijeniti stazu za planinarenje u skladu sa vremenom, potrebama, željom, snagom.
Mi smo izabrali kružnu rutu, da što više ljepote upijemo našim čulima. Prošli smo dolinom Triglavskih jezera, nižim dijelovima pored jezera i kroz šume smreke i bukve, a preko sedla Vrata duž vapnenačkih stijena vratismo se i oprostismo od Sedmera jezera.
Predočićemo i vama plan za dva dana planinarenja dolinom Triglavskih jezera (naročito je pogodan ako ste sa djecom):
I DAN: Planina Blato (1147m) (parking) – Koča na planini pri Jezeru (1453m) – planina Viševnik (1615m) – planina Dedno polje (1560m) – planina Ovčarija (1660m) – Koča pri Triglavskih jezeri (1685m) (preko Prodova, ne Štapca)
Odlazak do planine Viševnik nije neophodan, ali ga toplo preporučujemo. Prvi dan imate sasvim dovoljno vremena da malo skrenete sa osnovnog puta i dopunite planinarenje dolinom Triglavskih jezera sa još jednom predivnom lokacijom.
11,5 km, 4 sata aktivnog hoda (odraslima treba i manje, mi smo sa djecom hodali polako), visinska razlika 600 m, mi smo krenuli u 08:30 stigli u 15:30
Put preko Štapca od planine Ovčarije do Koče pri Triglavskih jezeri je nešto zahtjevniji i strmiji, zato smo izabrali stazu preko Prodova.
II DAN: Koča pri Triglavskih jezeri (1685m) – Veliko jezero (1831m) – Zeleno jezero (1988m) – Rjavo jezero (2006m) – Zasavska koča na Prehodavci (2071m) – Zeleno jezero (1988m) – sedlo Vrata (2192m) – planina Dedno polje (1560m) – Koča na planini pri Jezeru (1453m) – planina Blato (1147m).
18 km, 5,5 sati aktivnog hoda, visinska razlika 650 m, krenuli smo u 7:30, stigli u 18:00. Priznajte da smo baš guštali.
Možete se od Zasavske koče na Prehodavcima vratiti istim putem kraj Koče pri Triglavskih jezera. Mi smo izabrali vratiti se do Zelenog jezera pa preko sedla Vrata napraviti kružno kretanje do planine Dedno polje. Želja nam je bila da iskusimo malo drugačiji reljef. Nismo se pokajali.
Još jednu stvar da razjasnimo na samom početku. Na slovenačkom „planina“ ne označava geografski prostor, već „katun“ u kome stočari u toku ljetnih mjeseci borave dok izvode stoku.
I da, da ne zaboravim naglasiti, u Triglavskim jezerima je strogo zabranjeno kupanje. Poštujte ovo pravilo, molim vas.
Početak staze za obilazak Sedmera jezera (planina Blato)
Triglavska jezera su najlakše dostupna sa planine Blato. Navigacija vas vodi kroz Staru Fužinu. Već na ovom dijelu počinjete uživati.
Ulice uske, krivudave. Kuće poredane uz sam put. Dominiraju spušteni krovovi, drvena potkrovlja, drvene žaluzine i terase. Žardinjere načičkane po prozorima i terasama prepune cvijeća jarkih boja. Alpska idila.
Stižemo do rampe i naplatnog automata za ulazak u nacionalni park Triglav.
Ulaz se naplaćuje 20 evra/autu za jedan dan. Naplata se vrši po izlasku na osnovu tiketa dobijenog pri ulasku u NP Triglav.
Pratite oznake za planinu Blato. Tu biste na parkingu trebali ostaviti vašeg motornog ljubimca i krenuti u čarobni svijet kome se može samo pješke pristupiti.
Imajte u vidu da je planina Blato polazna tačka za popularnu rutu. Obavezno dođite ranije, naročito ako je vikend u pitanju. Mi smo u subotnje jutro mislili da je 8 sati rano, ali smo se prevarili. Opet smo se parkirali daleko od početka staze.
Javite se svima kojima trebate, jer ulazite u istinsku zonu odmora, onu bez signala, bez interneta.
E da, prije nego što krenemo sa opisom staze, napominjemo vas da ne zaboravite ponijeti društvene igre. Nepresušan su izvor zabave na pauzama i u planinarskom domu. Ali, nemojte kao mi dozvoliti djeci da ponesu one igre u kojima su bolji od vas.
Prepuni entuzijazma do Koče na planini pri Jezeru
Ispred nas 1 sat šetnje do Koče na planini pri Jezeru i uspon za 300 mnv.
Ponovo smo pred tablom, još jednom posmatramo stazu kojom smo namjerili uživati. Upoznajemo se sa karakterističnom florom i faunom za Triglavska jezera.
Obožavam početnički entuzijazam na stazi.
Na samom početku strmi uspon kroz šumu. Nema veze, sve možemo. Hodamo, uživamo, pričamo, svi srećni.
Ne znam ni kada pređosmo ovu dionicu.
Čuje se klepet zvona krava. Ispred nas planinarski dom. Ima i cvijeće, drvene prozore i žaluzine, karakteristično alpsko podneblje.
Nomadsko naselje. Jezero. Sanjamo li?!
Odmah pauza. Mora se uživati na ovakvim mjestima. Rasporedili se po klupama. Malo gledamo jezero, malo drvene kućice, malo kravice koje kao da su iskočile iz reklame za čokoladu.
Raspitujemo se o nazivu jezera, i da, imenuju ga sa Jezero na planini pri Jezeru. Zanimljivo.
Dopunjavamo flašice vodom, pa idemo dalje.
Nezasiti ljepote skrećemo do planine Viševnik
U dolini Triglavskih jezera svaki planinarski dom posjeduje mapu sa svim potrebnim informacija.
Svako ukrštanje staza je opskrbljeno tablama sa ispisima odredišta. Bojaznosti o tome da ćete se izgubiti zaista ne treba da bude.
I tako mi pred jednom od tih tabli odlučismo još malo istraživati ovaj dio slovenačkih Julijskih Alpi.
Najkraći put do Sedmera jezera od Planine na Jezeru vodi do Dednog polja. Mi smo željeli još. Skrećemo do planine Viševnik.
Opet malo uzbrdo kroz šumu, ali ništa strašno.
Izlazimo na proplanak i kao da smo ušetali u neku bajku. Nomadsko naselje. Kravice. Domaćini napravili ukrase dobrodošlice.
Guramo se sa opuštenim kravicama da se domognemo klupice i opet na pauzi uživamo u krajoliku uz kafu, čaj, sok, kome god šta paše.
Sati se ovdje mogu izgubiti.
Planina Viševnik je raskrsnica puteva. Možete se uputiti direktno do planine Ovčarije, ali je staza teža nego naša, do Črnog jezera ili Pršiveca.
Mi se vraćamo na stazu koja vodi do Dednog polja, ali ne ponovo preko Planine pri Jezeru, već novom stazom koja polovi put između Jezera i Dednog polja.
Dedno polje – katunski raj
Široka staza nam dozvolila da se raširimo, opustimo. Prepustili se šumi, uživanju, čavrljanju.
Odjednom se otvara šuma. Kao na dlanu nam se ukazuje katunsko naselje.
Načičkale se drvene nomadske kućice. Sve je jači klepet zvona krava rasutih po dolini. Posegnućete za fotoaparatom sigurni smo.
Samo po sebi će vas prizvati da sjednete na drvene klupe u sred ovog katunskog raja i osvježite se domaćim kiselim mlijekom.
Dušu će vam razgaliti u ljetnim danima. Ne možete odoljeti činiji užitka na čijem vrhu se žuti domaći kajmak kao prst debeo.
I opet ostadosmo pozitivno iznenađeni.
Svaka kotna tačka nam je pružala nešto novo. Svaka od njih je imala svoje specifičnosti kojima nas je očarala. I baš zato nemojte stazom proletiti za jedan dan. Usporite, uživajte, prepustite se ljepoti doline Triglavskih jezera.
Mora se ići dalje. Napunili bočice vodom sa česme pa krenusmo.
Planina Ovčarija i carstvo ariša
Uskim putem kroz šumu penjemo se još malo.
Ispred nas se odjednom otvori prekrasan predio. Evo nas baš iznad nevjerovatnih šuma ariša. Odmah pauza.
Djeci nije ni to dovoljno pa se isprentrali uz obronke još više iznad nas, da što više toga mogu pogledom uhvatiti.
U daljini se bijele alpski vrhovi. Milina za oči, za dušu?!
Nerado krećemo dalje. Spuštamo se u dolinu – planinu Ovčariju.
Dolazimo do trenutka odluke. Do Koče pri Triglavskih jezera vode dvije staze, jedna preko Prodova, druga preko Štapci. Mi biramo Prodove, lakša je.
Koča pri Triglavskih jezera i Dvojno jezero
Ispred nas završnica od sat vremena hoda, ali najljepših sat vremena prvog dana.
Šuma ariša, mirisne biljke jarkih boja koje su se nagurale uz samu stazu.
U neznanju pređosmo dionicu.
Spuštamo se, izlazimo iz šume i ispred nas bljesnu krivudavi putić. Nižu se dva jezera jedan iza drugog. Uspijevaju se izboriti za svoju pažnju sa nabujalim biljkama džinovskih listova. A kao kruna na kraju ukazuje se Koča pri Triglavskih jezera.
Za samo pet minuta se stiže do nje. Ali ne, mi smo išli pola sata. Stajali smo svaki korak. Prilazili jezerima gdje god smo mogli. Svaki kutak se morao istražiti.
Voda smaragdno zelena. Na vjetru blago talasa.
Vazduh bruji od pjesme ptica.
Prizor vam se ne čini realnim.
Planinarska kuća se smjestila taman gdje treba. Izmakla se na stidnu distancu od jezera, ali se sa njene terase itekako može uživati u Dvojnom jezeru. Najdraži napitak u ruke i pustite pogled da luta po beskraju.
Ostavite i par sati za leškarenje pored jezera, za istraživanje okoline, poskakivanje sa kamena na kamen.
Svako za sebe nešto nađe.
U prizemlju restoran. Dominira drvo, na prozorima karirane crveno-bijele zavjesice. Široki, dugi stolovi prizivaju na društvene igre.
Na spratu spavaone. Zadužite papuče i trk na sprat. Uredno je, čisto. Nema potrebe za brigu. Jedino ne postoji mogućnost tuširanja, ako za to pitate.
Gurmani su, nakon napornog dana, morali guštati u tradicionalnim slovenskim jelima: kranjskoj kobasici, joti, ričetu, gobovoj juhi, ajdovim žganjcima. Volimo domaća jela u slovenačkim planinarskim domovima. Nemojte propustiti ovu gozbu.
Sigurno vas zanimaju i cijene, pa da pomognemo. Ovo su neke od cijena u vrijeme naše posjete:
- kiselo mlijeko 4 – 6 evra;
- domaća kafa – 3 evra;
- 2 jaja sa šunkom – 7 evra;
- ajdovi žganci – 6 evra;
- gobova juha – 7 evra
- ričet, jota (bez mesa) – 7,5 evra
- ričet, jota (sa mesom) – 9 evra
Kako rezervisati smještaj u Koči pri Triglavskih jezera
Rezervacija ležaja u Koči pri Triglavskih jezera je obavezna mnogo ranije, naročito ako je vikend u pitanju.
Rezervišete smještaj online putem aplikacije Alpsoline. Samo klik na naziv i vodimo vas direktno do rezervacije.
Rezerviše se krevet, a ne soba;
Možete se staviti na listu čekanja ako su svi smještajni kapaciteti zauzeti;
Možete odmah označiti i polupansion;
Rezervaciju možete i otkazati;
Za rezervaciju je potrebna kreditna kartica (njom ne plaćate, ona je samo garancija). Plaćanje vršite u domu. Sa kartice vam se naplaćuju novčana sredstva u slučaju nedolaska i neotkazivanja rezervacije.
Na mail stiže potvrda o rezervaciji;
Smještaj u Koči pri Triglavskih jezera je 26 evra/osobi (uz knjižicu Planinarskog saveza RS 13 evra).
Staza do Velikog jezera i druženje sa mrmotima
Teška srca u ranim jutarnjim satima napuštamo Koču pri Triglavskih jezera i idemo u obilazak preostalih Sedmera jezera.
Obavezno se opskrbite velikom količinom vode. Izvora vode nema sve do planine Dedno polje.
Obilazimo, iza Koče, vještačko jezero Močivec, koje je ujedno i izvor pitke vode planinarskog doma.
U jezeru se oslikavaju obližnji obronci, priroda, mi. Odličan početak dana.
Provlačimo se između stijena Male i Velike Tičarice, Kopice i grebena Špičja.
Šuma je sve rjeđa. Kamenit predio sve zastupljeniji.
Kada izađete na čistinu, gdje kamenjar i sipar vladaju, malo se pritajite. Hodajte što tiše. Možda se i vama prikažu kao i nama mrmoti.
U sred njihovog carstva smo. Počeli su jedan po jedan izlaziti iz svojih skrovišta. Skakutali su sa kamena na kamen, pa se opet skrivali. Bili su svuda oko nas. Nevjerovatna čast. Kakva povlastica.
Nezaboravno iskustvo.
Mi nastavljamo dalje do Velikog jezera (1831m), najvećeg od svih Sedmera jezera.
Stigli smo rano. Nije ga sunce još u potpunosti obasjalo. Samo se na jednom kraju nazirala njegova smaragdno-zelena boja koja ga čini prepoznatljivim i po mnogima najljepšim od Triglavskih jezera.
Ušuškajte se na nekom kamenu i samo ga posmatrajte. Milina.
Obilazimo ga po obronku sa uzvišenja. Doživjesmo njegovu veličinu. Fascinantno je.
Do Koče na Prehodavcima preko Zelenog i Rjavog jezera
Pomalo drugačiji predio od jučerašnjeg. Mnogo kamenja i sipara, manje rastinja. Penjemo se sve više.
Ubrzo stižemo do Zelenog jezera na 1988 mnv. Shvatamo da su jezera sada sasvim blizu jedna drugog. Ušli smo u samo srce njihove oaze.
Nije nam bitno što između njih ima tako malo vremena za hodanje. Svako jezero ispoštujemo, pravimo pauzu.
Udahnusmo zelene boje jezera iznuđene od algi koje u njemu obitavaju.
Skupismo snagu, pa uz strmu uzbrdicu stižemo do grebena.
Divimo se pogledu na jezero sa visine.
Uzvišeno gazimo stazom po grebenu.
Oko nas okomite stijene sa svojim vrhovima da nam još više istaknu grandioznost doline Triglavskih jezera.
U daljini se kao kruna pojavljuje Koča na Prehodavcima.
Sa desne strane iznjedri Rjavo jezero. Evo nas na 2006 mnv.
Baš se uzvišeno osjećate. Samo priroda i vi. Koračate baš ponosno. Uzdignute glave pokušavate se izdići do vrhova.
Čini mi se da smo odlepršali do planinarskog doma.
A Koča na Prehodavcima uzdignuta na uzvišenju, oko nje strmi obronci. Rajsko mjesto.
Mi opijeni dođosmo do same ivice sa pogledom na beskraj.
Nižu se alpski lanci prekriveni snijegom. Vidi se nedosanjani Triglav.
Oštrina vazduha. Vjetar u kosi. Društvo za poželjeti i pogled na dva Triglavska jezera.
Šta čovjeku još treba?!
Što se tiče djece, još samo palačinke sa čokoladom. E, pa, i to može.
Zamislite palačinke u nedođiji na 2000+ metara.
Kako djeca da ne zavole planinarenje?!
Koča na Prehodavcima nudi hranu, piće, smještaj. Bilo bi prekrasno piti prvu jutarnju kafu baš na ovoj terasi. Uzmite je u obzir kao opciju za smještaj.
Izvor pitke vode je 10-ak minuta šetnje ka Doliču. Nije na našoj stazi.
Ako su vam potrebne dodatne zalihe vode do Dednog polja, ili prošetajte do izvora ili kupite flaširanu vodu u planinarskom domu.
Povratak kroz julski snijeg preko sedla Vrata
Pri povratku se nismo odlučili za istu stazu. Htjeli smo još nešto novo vidjeti u ovom dijelu Nacionalnog parka Triglav.
Vraćamo se do Zelenog jezera, pa preko sedla Vrata idemo do Dednog polja.
Staza je malo zahtjevnija. Uska je. Vodi po siparu i u više navrata gazite snijeg. Nema veze što je jul mjesec. Upašće vam i u cipele, toliko je dubok.
Do Zelenog jezera staza poznata, lagana.
Spuštamo se do samog jezera i pratimo putokaze. Oprez na ukrštanju staza. Nije baš ni upečatljiva raskrsnica.
Ne idemo ka Velikom jezeru, već ka sedlu Vrata.
Staza strma. Najteža u dolini Triglavskih jezera.
Ili štapovi ili četvoronoške, teško je drugačije. Djeca se uspentraše. Prozvali smo ih triglavske divokoze.
A na uzvišenju spektakl. Prekrasan pogled na okolinu. Sasvim neki drugi doživljaj NP Triglav.
Djeci je najzanimljivije što je svuda oko nas snijeg. Još kad su vidjeli da mi prelazimo preko njega, nije bilo veće sreće.
Grudvati se u julu, koje dijete to ne bi poželjelo.
Stižemo i do sedla Vrata, najviše tačke planinarenja (2192m).
Ne znamo sa koje strane nam se pogled činio ljepšim. Pauze mora biti.
Duša se mora nahraniti pogledom na fascinantne krajolike. Potpuno neka nova dimenzija.
Na sedlu Vrata raskrsnica. Mi idemo ka Dednom polju.
Čeka nas konstantno spuštanje.
Zanimljivo je posmatrati kako se sa promjenom visine mijenja krajolik, vegetacija.
Pozdravi nas divokoza. Put nam presječe srndać.
Žele da se na dostojanstven način pozdravimo sa dolinom Triglavskih jezera.
A mi se prepustili. Uživamo u svakom koraku. Svako se svojim mislima i utiscima prepustio.
Kiselo mlijeko u Dednom polju. Ričet, ajdovi žganjci, kranjska kobasica u Koči na planini pri jezeru, da se ljudski oprostimo od Sedmera jezera.
I šta reći na kraju?!
Neću vas slagati ako vam kažem da je ovo jedna od ljepših staza kojom smo prošli. Sigurno jedna od 5 najljepših.
Dubok utisak je ostavila na sve nas.
Nemojte se na ovome zadržati, odmah planirajte i sljedeće planinarenje u Sloveniji. Šta kažete na zimski uspon na vrh Stol (Alpe Karavanke). Pročitajte našu priču, svidjeće vam se.
Sigurno su vas Sedmera jezera oduševila i sad biste produžili boravak u Sloveniji.
Sjajna destinacija je dolina Soče. Pročitajte kakav nestvarni aktivni odmor u samo 3 dana može da pruži dolina Soče.
4 komentara
Šta reći za putopis, osim odlično i veliko Bravo za ekipu !
Tako mi je drago da Vam se sviđa. Nas su Sedmera jezera oduševila i srećna sam ako sam i drugima olakšala organizaciju i prenijela bar djelić atmosfere.
Pozdrav koliko je zahjevna ruta?
Ruta nije zahtjevna ako imate iskustva u planinarenju, pogotovo ako je podijelite u dva dana. Mi smo je prešli sa petoro djece uzrasta od 6-13 godina, ali ipak imajte u vidu da su to djeca koja imaju dosta pređenih kilometara u planini.