Neuschwanstein se ubraja u najljepše dvorce svijeta. Ne postoji dvorac koji izgleda tako bajkovito i romantično kao „Labuđi dvorac“.
Dvorac Neuschwanstein (“Novi labuđi kamen”) se nalazi na jugozapadu Bavarske u regiji Allgau, na području opštine Schwangau (blizina Fussena), na samo pet kilometara od granice sa Austrijom, u podnožju Alpa. Izgradnja dvorca je počela 1869. godine prema zahtjevu bavarskog kralja Ludviga II. Dvorac nikada nije završen. Gradnja je prekinuta 1886. godine, odmah nakon misterizone smrti njegovog tvorca.
Ludvig II je uspio da sagradi dvorac ukupne površine od 5.935 m². Rađen je uglavnom u stilu Njemačke romantike iz XIII vijeka. Od planiranih 228 soba, uspio je završiti svega 15.
Ludvig je naslijedio krunu sa samo 18 godina, nakon što je njegov otac umro 1864. godine. Mladi kralj je odlučio da ostvari svoje dječačke snove i da izgradi neke od najljepših dvoraca koje je svijet ikad vidio. „Kada obojica odavno budemo mrtvi, naše će djelo budućim generacijama još biti svijetao primjer“, jednom je Ludvig napisao svom prijatelju poznatom kompozitoru Richardu Wagneru.
Pošto je kralj Ludvig bio Vagnerov prijatelj i obožavalac njegovih djela, prvobitno je dvorac trebao biti mjesto gdje će se oživjeti junaci iz njegovih opera.
Dvorac Neuschwanstein je zamislio kao utočište od realnog svijeta, svijet iz bajke. Budući da svi njegovi dvorci izgledaju kao da su iz bajke, njega su nazvali “Marchenkonig”, odnosno “Kralj bajke”.
Nije dugo živio u svom dvorcu, jer je dvije godine nakon useljavanja proglašen za mentalno nestabilnu ličnost. Lišen je kraljevske titule, a zatim i uhapšen.
Tri dana poslije tih događaja pronađen je mrtav u obližnjem jezeru. Vlasti su na njegovu smrt gledali kao na samoubistvo tako da nije bilo detaljne istrage. Dva mjeseca poslije, dvorac je konačno otvoren za posjetioce i do dan danas služi kao jedna od najvećih turističkih atrakcija Njemačke, sa skoro milion i po posjetilaca godišnje.
Ludwiga, kojeg neki nazivaju i „Ludi kralj“, je nekoliko desetina godina poslije naslijedio Adolf Hitler. On je od Neuschwansteina želio da napravi „Fuhrerov muzej“.
Nakon što je uspostavio militarnu kontrolu nad Austrijom, Poljskom, Čehoslovačkom i Francuskom, Hitler je u djelo počeo provoditi plan o skupljanju svih najvrijednijih umjetničkih dijela osvojenih prostora. Sva umjetnička djela iz muzeja, umjetničkih galerija, privatnih kuća najbogatijih Jevreja, univerziteta, vjerskih ustanova itd bi se odvozila u Neuschwanstein.
Pred kraj Drugog svjetskog rata, u dvorcu su čuvane zalihe zlata Deutsche Reichsbanke. Posljednjih dana rata su odvezene na nepoznato mjesto. Postoji mogućnost da su potopljene u obližnjem jezeru Alatsee, ali te pretpostavke nikada nisu dokazane.
Po završetku rata Bavarski državni arhiv koristio je pojedine prostorije dvorca za smještaj arhivskih dokumenata, spašenih iz porušenog Münchena.
Dvorac je danas pod zaštitom UNESCO-a, kako se ne bi više koristio za njemu neprilagođenu svrhu.
Dvorac možete vidjeti i u Walt Disney filmu. Pronašao je inspiraciju baš u ovom prelijepom dvorcu za Trnoružicin dvorac iz poznatog crtanog filma „Trnoružica“.
O zamkovoj spektakularnosti govori i podatak da je bio jedan od finalista u sekciji novih sedam svjetskih čuda.
Na mnogim listama mjesta koje se moraju posjetiti se nalazi i Neuschwanstein, zato smo se i mi uputili ka njemu. Željeli smo i sami da se uvjerimo u njegovu ljepotu i jedinstvenost.
Posjeta Neuschwanstein dvorcu
Rezervisali smo karte, preuzeli ih, izabrali način uspona do Neuschwansteina i evo nas. Na korak smo do ostvarenja naših snova.
Marienbrücke (Marijin most) je najbolji vidikovac na dvorac Neuschwanstein. Ukoliko ste do dvorca krenuli autobusom, prva stanica će vam biti upravo Marijin most.
Do dvorca Neuschwanstein ćete doći ukoliko idete kočijom ili pješke. U tom slučaju obavezno idite do Marijinog mosta prije ili poslije posjete dvorcu.
Marijin most je visok 95 metara i nosi naziv po Ludvigovoj majci, pruskoj princezi. Most je prvobitno napravljen od drveta, ali je 1866. zamijenjen današnjom željeznom konstrukcijom.
Na mostu možete očekivati gužvu. Sačekajte da vas osoblje iz obezbjeđenja propusti. Ali, kada dođete na red, uvjerićete se da je vrijedilo čekati. Ovo je najljepši pogled na dvorac. Ovo je slika koju viđamo u svim knjigama, slikovnicama, slagalicama…
Fascinantno je da prvi pogled izvuče iz vas onaj zvuk oduševljenja. I tako svakome od reda.
Zastrašujuće je pogledati dole. Velika visina, a viseći most uzak. Nije za one koji se boje visine.
Dvorac je smješten iznad visoke stijene na nadmorskoj visini od 965 metara, pa djeluje još moćnije sa svojom blistavom svijetlom fasadom i uskim tornjevima koji podsjećaju na mnoge romantične bajke. Zanimljivo je da su tornjevi dovršeni tek 1892. godine, šest godina nakon Ludvigove smrti.
Mogli bismo mi tako dugo stajati na mostu, ali mnogi čekaju svoj red. A i mi moramo dalje, dvorac zove. Sad mu još brže jurimo.
Od Marijinog mosta do dvorca Neuschwanstein ima nekih 500 m nizbrdo. Ugodna šetnja.
Put vas vodi direktno do ulazne kapije. Već pri samom prolasku kroz kapiju dobićete osjećaj njegove moćnosti. Svuda oko vas gorostasi od zidina sa svojim bijelim blještavilom.
Zanimljivo za dvorac Neuschwanstein je da dizajner zamka nije bio arhitekta, nego scenograf minhenskog dvorskog pozorišta Christian Jank. Možda je baš zbog toga ovako jedinstven.
Unutar samog dvorca nije dozvoljeno fotografisanje, tako da ćemo ostati uskraćeni za fotografije.
Prva prostorija u koju se ulazi je kraljev apartman. U njegovoj spavaonici, u prvi plan vam se nameće njegov bogato rezbaren drveni krevet sa baldahinima. Mali je, vidi se da nije htio ni s kim da ga dijeli. Pravilo ga je 14 majstora pune 4 godine. Upravo u tom krevetu se nalazio kralj kada je uhapšen.
Unutar sobe su izrezbarene slike koje prikazuju legendu o Tristanu i Izoldi. I za nju je muziku napisao kraljev idol Richard Wagner. Kraljevu veliku religioznost pokazuje i bogorodica postavljena iznad glave.
Interesantno je da je dvorac bio opremljen i uređajima koji su za tadašnji period predstavljali pravu rijetkost. Dvorac je imao vlastiti sistem za grijanje, zvonca za poslugu, staklo na prozorima, telegraf, mogućnost određivanja toplote u kuhinji i toalete sa automatskim ispiranjem.
Upravo u kraljevoj spavaonici se nalazio umivaonik sa tekućom vodom.
Gradnja dvorca je bila veoma teška, jer se nalazila na oko 200 metara iznad postojećeg puta. Nije imala ni vodu. Pronađen je izvor koji je preusmjeren prema dvorcu. Ovaj podatak je samo još jedan dokaz o kraljevoj želji i moći da izgradi ovaj dvorac uprkos svemu.
Sa prozora spavaće sobe se pruža prelijep pogled na rijeku Pollat, njen vodopad visine 45 metara i viseći Marijin most. Ovaj prizor smo mogli fotografisati, pa smo to i iskoristili.
Nakon spavaće sobe ulazi se u pravu pravcatu pećinu. Tu su za kralja održavani koncerti. Znao je sebi da ugodi, pa to ti je.
Dvije najpoznatije i najvrednije prostorije u dvorcu su Prestolna dvorana i Dvorana pjevača.
Prestolna dvorana je projektovana po uzoru na instanbulsku Aja Sofiju. Napravljena je platforma na koju je trebao biti postavljen presto, ali on nije završen do kraljeve smrti. Iznad planiranog prestola su slike Isusa Hrista, Bogorodice i Jovana Krstitelja. Soba je prepuna mozaika i slika svetaca.
Na podu je okrugli mozaik životinja sačinjen od 2 miliona kamenčića. Iznad mozaika je postavljen pozlaćeni luster u obliku bizantske krune sa 96 svijeća. Luster inače simbolizuje kralja, jer je on smatrao da je predodređen da bude veza između svetaca (prikazanih njihovim slikama) i stvarnog svijeta (prikazanog mozaikom na podu).
Dvorana pjevača je najveća prostorija u dvorcu. Visoki strop joj dodatno daje notu raskoši. Svuda su znaci zodijaka i scene priče o Parsifalu, takođe Vagnerovo djelo.
Još jedna od zanimljivosti vezana za dvorac je da je zamak posvećen Vagneru, a sam Vagner nikada nije ušao u njega, jer je preminuo prije njegovog završetka.
Svuda se osjeti šarenilo, različiti stilovi, mnogo detalja, boja, raskoši… U nekim prostorijama se osjeti i ta dječija, nezrela razigranost. Svaka prostorija je svijet za sebe. Svaka priča neku svoju priču, neku svoju bajku.
Ludvig II je bio inspirisan kraljem Lujem XIV, životinjama, pticama i svemu lijepom što ga okružuje. Cijeli dvorac Neuschwanstein je ukrašen labudovima, pa su kralja zvali “Kralj labud”. Samo u dnevnoj sobi, optočenoj zlatom, ima više od 100 motiva labuda. Nalaze se svuda: na lusteru, slikama, zavjesama, u vidu zasebnih ukrasa… Dnevna soba zbog toga i nosi naziv Labuđi kutak i posvećena je Lohengrinu.
I sam dvorac u prevodu znači “Nova labuđa stijena”.
Po završenom obilasku sa vodičem, ulazimo u kuhinju i pomoćne prostorije. Prostorije za poslugu su skromnije opremljene, dok je kuhinja u skladu sa kraljevskim standardom. Prepuna je bakrenog posuđa i tehničke novatarije. Liči na sadašnje kuhinje. Posjedovala je i lift za hranu. Još jedan dokaz Ludvigovog “modernog života”. Iznad roštilja je dimnjak sa lopaticama koje se okreću zajedno sa roštiljem i odvode dim kroz dimnjak (preteča nape) 😉.
Desno iz glavnog hodnika, na putu prema kafiću možete izaći na terasu koja predstavlja vidikovac koji omogućava pogleda na jezero Alpsee i dvorac Hohenschwangau. Slika kao sa razglednica 😊.
Nakon izlaska smo pomalo i razočarani. Šteta što nam sve preostale prostorije nisu prenijele neku svoju priču. Žao nam je što se sve završilo samo na ovom malom broju dovršenih soba. Htjeli smo još.
Kralj Ludvig je zamak želio samo za sebe, a sada horde ljudi prolaze kroz njega. Mada, ne bi bilo ni lijepo da je samo on uživao u ovom prizoru.
Opijeni Ludvigovim maštarijama uputismo se pješke do podnožja, odnosno početne tačke, pa da razmotrimo mogućnost obilaska dvorca Hohenschwangau.
Sa glavnog puta je kroz šumicu vodio sporedni put, prečica. Nema ga ucrtanog na karti. I ne treba da bude, vjerujte.
Ljepota ovog “puta” je što je priroda predivna. Pogled na Hohenschwangau sa visine očarava. U par navrata smo vidjeli i razigrane vjeverice. Za djecu koja vole planinariti ovo je šlag na tortu. Ipak ga ne bih preporučila za malu djecu. Na nekim mjestima je veoma strm i često smo proklizavali.
U samom podnožju vas dočekuje nagrada, rječica. Možete se osvježiti, igrati kamenčićima, štapovima… Jednostavno, uživati.
Obilazak Hohenschwangau dvorca
Kralj Maksimilijan II je 1837. godine, kao svoju ljetnu rezidenciju sagradio dvorac Hohenschwangau. U njemu je odrastao i Ludvig II. U njemu se upoznao i sa Richardom Wagnerom. O zaluđenosti Ludviga II Wagnerom i njegovim operama, nakon posjete Neuschwansteina, suvišno je bilo šta reći.
Na mjestu Hohenschwangaua nalazilo se utvrđenje Schwanstein čije ime je Ludvig II kasnije iskoristio za svoj novi dvorac.
Mi smo već bili isuviše umorni za posjetu još jednog dvorca. Zadovoljili smo se ugodnom šetnjom oko dvorca i uživanju u njegovom eksterijeru.
Obilazak oko dvorca je besplatan. Prođite kroz njegovo dvorište. Uživajte u raskoši njegovih ukrasa, tornjeva, kapija, prolaza, terasa… Neka nova bajka je u pitanju, ispisana drugim bojama.
Grandiozni dvorci sa toliko mističnih priča, sa toliko skrivenih tajni koju kriju zidovi, sa toliko nedosanjanih snova zarobljenih u njima, a sa druge strane ipak i sa tako malo ispričanih priča nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.
Ništa nije slučajno, ni Ludvigov, ni Hitlerov, ni naš izbor. Opet bismo išli i svima bismo preporučili. Vrijedi.
Ukoliko želite da znate kako da se na najlakši način samostalno organizujete za posjetu dvorca, pročitajte naš post kako u Neuschwanstein.
