Ukoliko ste ljubitelj seoske idile, prirode, starina, tradicije, domaćih rukotvorina, istorije, domaće tradicionalne hrane, onda obavezno posjetite Etno selo – muzej Ljubačke doline. Etno selo je muzej na otvorenom u pravom smislu te riječi. Prikazuje jednu seosku zadrugu sa kraja 19. i početka 20. vijeka. Ovdje zaista možete da osjetite kako se nekada na ovim prostorima živjelo. Mislim i da podatak o 6000 eksponata, 40 objekata i površine od 2 ha koje posjeduje Etno selo – muzej Ljubačke doline govore tome u prilog.
Kako doći u Etno selo – muzej Ljubačke doline
Etno selo – muzej Ljubačke doline je od Banja Luke udaljeno 17 km. Nalazi se na putu Banja Luka – Karanovac – Kneževo.
Put je dobar, afaltiran i odlično obilježen. Već pri samom izlasku iz Banjaluke su postavljene oznake za Ljubačke doline. Bez problema ćete stići do parkinga ispred ulaza u etno selo.
Parking može da primi dovoljan broj motornih vozila, jedino što nije pogodan za autobuse ili druga veća vozila.
Šta vidjeti u Ljubačkim dolinama
Na kamenim ulaznim vratima će vas dočekati riječi filozofa Imanuela Kanta: „Niko me nema pravo učiti kako ću biti srećan.“ Svidjeće vam se odmah, na prvu.
Pri samom prolasku kroz kapiju steći ćete utisak da ste ušli u selo iz prošlog ili pretprošlog vijeka koje živi.
Konačišta, škola i zanatske radnje u Ljubačkim dolinama
Prvo dolazite na pravi mali seoski trg. Tu je kamena česma, replika česme iz Hilandara. Iza je postavljen vešeraj. Ma samo da zasučete rukave i da započnete posao.
Tu vas čeka dječije igralište, ali ni ono nije standardno. Nudi neku novu zabavu.
Okolo su zgrade za konak, ambar hljebarnik, krčma, mlječar ili kako su se nekad zvali „čisti objekti“.
Privući će vas ove autentične zgradice. Odmah ćete pohrliti da zavirite u njih. Na svakom objektu je tačno navedeno koja mu je namjena. Svi su odlično opremljeni do najsitnijih detalja. Imate utisak kao da će sad stići domaćica da nastavi tamo gdje je stala.
Etno selo posjeduje više konaka, od onih jednosobnih, čobanskih kućica, do dvosobnih starih kuća koje posjeduju kompletno pokućstvo iz 19., odnosno početka 20. vijeka.
Zanimljivo je šta se ne tako davno smatralo pomodarstvom. Čuj, dvije prostorije u kući.
Neki su prokomentarisali: „Blago njima, oni stalno lože vatru.“ 😉 Mali piroman.
Svi ovi objekti su zaista korišteni. Prenešeni su sa različitih lokacija iz obližnjih mjesta: Kola, Krmina, Javorana, Ljubačeva i drugih sela. Možda baš zbog toga ovo mjesto i odiše onim starim vremenima, toplom dušom.
Na drugoj strani oko trga su radionice: kovač, stolar, travar, apotekar, berbernica, mlin, mašine za poljske radove itd. Kada bi se svaki objekat detaljno analizirao, trebalo bi dana i dana da se obiđe ovo etno selo.
Dođosmo i do škole. Kao da smo prekinuli neki čas. Sve je tu.
Cilj idejnog tvorca Etno sela – muzeja Ljubačke doline je da svi ovi zanati zaista ožive u ovim kućicama. Opremio ih je tako, da se to u skorijoj budućnosti može i desiti. Jedva čekamo.
Crkva brvnara u Ljubačkim dolinama
Kada pomislite da vas više ne može ništa iznenaditi, dođete do obnovljene crkve brvnare posvećene sv. Ćirilu i Metodiju.
Crkva predstavlja jednu od tri crkve brvnare na području Banja Luke. Druga je u Krupi na Vrbasu, a treća u Kolima.
Još tri zanimljive činjenice su vezane za ovu crkvu. Ikone joj potiču iz XVIII vijeka. Ulaz joj je nizak kako Turci ne bi uvodili stoku i skrnavili crkvu. Posebno je zanimljivo zvono koje potiče iz 1939. godine i prati ga vrlo interesantna priča.
Ispričaše nam u etno selu kako je to bilo. U Zemunu su od bronze iskovali zvono 1939. godine. I to u vremenu kada je i ekser bio pojam, a mi o bronzi govorimo. Po predanju, kažu, da je i ban Milosavljević učestvovao u njegovom stvaranju. Bježeći od okupatora u II svjetskom ratu, zvono su pokupili i donijeli u Ljubačevo.
Stariji ga zakopaše. Rat je. Bojali su se da će svi izguniti, pa da se neće znati gdje je zvono sakriveno. Malom dječaku povjeriše svoju tajnu. Nažalost, loša predskazanja se ispuniše. Samo je dječak ostao da čuva tajnu.
Po završetku rata, prema svjedočenju dječaka, pronašli su zvono. Postavili su ga u crkvu. Dječak je tada već kao zreo mladić odlučio da služi baš u toj crkvi.
Na kraju je, kao starac, iskazao želju da se sahrani na mjestu gdje je zvono bilo zakopano. Tako je i bilo.
Sada će baš ovo legendarno zvono da krasi crkvu brvnaru u Ljubačevoj dolini, da čuva ovu zanimljivu priču.
Stočni dio seoske varošice
Uz samu crkvu vodi stazica uzbrdo. Uvijek jurnu uz nju, ali ne zato što su željni nekih novih objekata. Djecu interesuje platica. To je najzanimljiviji prelaz na svijetu.
Na zapadnom dijelu su postavljeni „prljavi objekti“, štale, kokošinjci, košnice, ambari itd.
Sviđa nam se što je sve urađeno baš onako kako je to nekada bilo organizovano.
Stvarno smo se trudili da uđemo u baš svaki objekat.
Kružnom stazom se možete vratiti opet na početno mjesto, do samog centralnog trga.
Zgrada muzeja u Ljubačkim dolinama
Zgrada muzeja je ujedno i krčma. Međutim, ona je mnogo više od lijepe terase sa divnim pogledom. Obavezno uđite u muzej.
Neki ga, sa razlogom, nazivaju bezistanom (natkrivenim trgom sa zanatskim i obrtničkim radnjama, nastajali su za vrijeme osmanlijske vladavine u BiH).
Unutra će vam sve zaokupiti pažnju, počevši od tkačke, krojačke radnje, biblioteke, puškarnice, pa do zbirke minerala i fosila.
Predmeti su skupljani južno od Banjaluke, pa od Bronzanog Majdana, sve do Kneževa. Ima ekponata i sa prostora bivše Jugoslavije. Neki antikviteti i minerali su skupljeni sa područja 6 kontinenata.
Svaki dio muzeja krije nešto posebno.
Tu su stolovi od drveta sa nogarama „Singerice“, bogata postavka flore i faune.
Zanimljivi su predmeti iz Švajcarske koji su stari 100 godina. Na ovaj način se željelo prikazati poređenje da smo u jednom periodu bili na istom nivou razvoja mi i Švajcarska.
Vlasnik etno sela, inače kolekcionar, se ne zadovoljava sa jednim primjerkom određenog predmeta. Ovdje možete da vidite jedinstvenu kolekciju starih pegli u Bosni i Hercegovini.
Tu je i jedna vitrina prepuna lampi. Među njima je i jedna starija od Hrista, tako kaže Branković, idejni tvorac i vlasnik ovog muzeja.
Šta jesti u Ljubačkim dolinama
Da bi doživljaj bio potpun, treba se počastiti bogatom trpezom. I ovdje je akcenat stavljen na riječi „tradicionalnom“.
Naš izbor se uvijek svede na to da nam glavni kuvar iskombinuje svega po malo. Još uvijek nismo otišli nezadovoljni. Uštipci od integralnog pšeničnog brašna, sir, kajmak, ljubačka tepsija, teletina ispod sača, kupus. Tu nema greške.
Nekada to zna biti domaća pita od heljde, pita savijača, svadbarski kupus, jagnjetina ispod sača, cicvara ili proja. Ogroman je izbor ukusnih jela.
Za kraj se zasladite ljubačkim kolačem.
Nemojte tražiti gazirane sokove. Sjetite se da je ovdje sve domaće. Uzmite neki od 100% prirodnih sokova, vino, pivo ili domaću rakiju iz čokančića.
Imajte u vidu da su cijene malo iznad prosjeka banjalučkih restorana. Ipak je ovo jedinstveno mjesto.
Zašto Ljubačke doline
Kod nas se uvijek postavi pitanje: „A zašto se zove…?“
Ljubačke doline nose naziv po dolinama koje se nalaze na ovim prostorima, a koje predstavljaju prirodni fenomen.
Riječ je o prirodnim udubljenjima u zemlji prečnika i dubine i do nekoliko stotina metara. Kao ovakve ne postoje nigdje u Evropi.
Na samom ulasku u Ljubačke doline primijetićete putokaze sa oznakama dolina. Zapazićete da su nazivi veoma simpatični.
Suvenirnica
Iz Etno sela – muzeja Ljubačke doline možete ponijeti jedinstven suvenir, napravljen baš ovdje. Stolarska, tkačka, kovačka i ostale radionice su osposobljene za rad i baš u njima nastaju suveniri koji se prodaju u Tominom dućanu (suvenirnici).
Ponesite sa sobom uramljen primjerak zmijanskog veza, rakiju šljivovicu Dušanovu Ljubačanku, Čakmak, Kresivo ili nešto od zimnice.
Smještaj u Ljubačkim dolinama
Smještaj u Ljubačkim dolinama je omogućen u vajatima koji su spoj tradicije i zadovoljenja potreba savremenog čovjeka.
Etno selo raspolaže sa tri vajata za smještaj 10 osoba. Cijene smještaja pročitajte na zvaničnom sajtu Etno sela – muzeja Ljubačke doline.
Ulaznice i radno vrijeme
Radno vrijeme Etno sela – muzeja Ljubačke doline za vrijeme sezone je svaki dan od 9 do 21 čas (01.04.-30.11), dok vansezone radi samo vikendom ili po prethodnoj najavi.
Cijena ulaznica je za odrasle 3,00 KM, djecu do 7 godina besplatno, a za stariju djecu 2,00 KM.
Ukoliko vas je više od 8, iskoristite popust, pa će vas ulazak koštati 2 KM po osobi.
Ko je sve oslobođen plaćanja ulaznica pročitajte na njihovom sajtu. Možda se i pronađete.
Etno selo – muzej Ljubačke doline je mjesto gdje vrlo rado dovodimo naše drugare kada želimo nešto novo da im pokažemo. Na ovom mjestu svako će pronaći nešto interesantno za sebe.
Mnogo toga se i nauči ovdje.
Neki se prisjete dana provedenih kod baka i deka.
Možda vam neki predmet, ukus domaće hrane ili samo miris iz kuhinje probudi neka lijepa davna sjećanja.
U svakom slučaju posjetite Etno selo – muzej Ljubačke doline. Nećete se pokajati.
Kada ste već u blizini, nemojte preskočiti Krupu na Vrbasu, to je neka nova, posebna avantura.
2 komentara
Divno napisano i odlične slike. Samo nastavite tako! I dalje nastavite sa praktičnim savjetima, to puno pomaže.
Hvala Goriane mnogo. Vjerujete li da nam je baš drago da su Vam naše priče praktično pomogle. To nam je i cilj. Uživajte u pričama. Ideja je mnogo. Pišite ako trebate neke dodatne informacije. Tu smo. Najbitnije da što više širimo korisnih informacija i uživamo u putovanjima.