Do Mačkića pećine u potrazi za blagom (Manjača)

Cica
Mackica pecina

Kada djeci postavite pitanje da li žele ići u planinarsku šetnju na Mačkića stijene, sa pravim planinarima, u pravu pećinu, u kojoj se vidi samo pomoću lampi i u kojoj je crna kraljica sakrila blago, šta mislite da li će pristati da idu?

Pa naravno, još su naš podvig smatrali nagradom 😉.

Mačkića stijene

Na području Opštine Ribnik nalaze se Mačkića stijene ili Mačkića kamen sa kojih se pruža pogled na Klekovaču, Grmeč, Osječenicu, Šišu, Bobiju, Ždralicu, Mulež i Plješevicu. Ime su dobile po selu Mačkići, udaljenom 3 km od naselja Sitnica.

Mačkića stijene se protežu u pravcu sjever – jug u ukupnoj dužini od 1,5 km. Imaju strme, visoke litice koje dostižu visinu i preko 200 metara. Stijene su okrenute ka selu Mačkići i podsjećaju na odbrambene zidine nekog utvrđenja. Doduše, i jesu stanovništvu pružale zaštitu, sklonište, tokom svih nedaća koje su ih zatekle. Uvijek se u zbjegove išlo u pećine Mačkića stijena.

Mackica stijene

Ova strmina je nastala kroz dugi niz godina usled erozije zemljišta koje se spuštalo u Banjičku dolinu. Dolina je upravo i dobila naziv po njenoj rijeci Banjici. Nismo vidjeli rijeku, ali smo je u više navrata čuli kako šumi.

Mačkića stijene podijeljene su na više dijelova, od kojih neke imaju imena, dok su druge bezimene. Najznačajniji dijelovi stijena su: Pećinska vrata (Mačkića i Babića vrata), Jakova pećina, pećina Ogledalo, Šuplji kamen, police, skele, Crljeni kamen, šuma “Okruglica” itd.

Mačkići su vrlo vezani za ove stijene i za njene tajne.

Nekada su čak i vrijeme prognozirali na osnovu pećine Ogledalo. Ukoliko je pećina bila tamna, mogla se kiša očekivati. Pri svjetlijim bojama, sunce im se smiješilo.

Za većinu dijelova Mačkića stijena su vezane neke legende koje je okolno stanovništvo vrlo rado prepričavalo i prenosilo sa koljena na koljeno.

U prilog tome govori i put koji je ljudskom rukom isklesan u samim stijenama i izdaleka se vidi kao ravna linija po sredini litica koja vodi od jedne do druge pećine.

Sada ovaj put nije preporučljiv za kretanje iz bezbjedonosnih razloga. Uzak je, neobezbjeđen, u više navrata prekinut odronima i poprilično je nizak.

Šetnja “Orlovom stazom”

Uživanje u Mačkića stijenama i njegovoj okolini je sada omogućeno novom “Orlovom stazom” izgrađenom u sklopu Via Dinarica projekta. Sam naziv je staza dobila po orlu krstašu (Aquila heliacala), koji nastanjuje ove prostore i nalazi se na crvenoj listi zaštićenih vrsta Svjetske unije za očuvanje prirode. Ovo je samo još jedan od dokaza da se radi o ekološki čistoj sredini.

Krenimo stazom ispočetka.

Na putu Banja Luka – Sitnica – Gornji Ribnik postoji obilježeno skretanje ka selu Mačkići.

U produžetku se može autom do vodovodne stanice. Parkirajte se na proširenju pored puta. Desno odavde, obilježena planinarska staza vodi u avanturu od 10 km (u oba smjera).

Orlova staza na Manjaci

Staza vodi po Mačkića stijenama i obilazi par prekrasnih vidikovaca: Ploče, Dugi kamen, Cecino ostrvo.

Nas je vrijeme poslužilo, tako da smo sa klupica na vidikovcima uživali u prekrasnom pejzažu i jesenjim bojama. Maglu smo ostavili ispod sebe, što je ambijentu dalo još malo mističnosti.

Vidikovci nemaju obezbijeđenu zaštitnu ogradu, tako da oprez sa djecom. Na tlu između kamenja često možete nagaziti na šupljine kamuflirane lišćem, zato budite pažljivi. Nemojte da vas ovo plaši, vidikovci su bezbjedni uz razumno ponašanje.

Pogled sa Mackica kamena

Mi, djeca, nismo prilazili Cecinom ostrvu. Put do njega je izrazito uzak iznad provalije. Snabdjeven je sajlama, ali nije za manju djecu.

Cecino ostrvo Manjaca

I čekanje tate je imalo svoje čari. Skakutanje po kamenju je uvijek odlična zabava.

Cecino ostrvo na Manjaci

Dalje smo Đurinom stazom, kraj Dugog ostrva jurili ka pećini i skrivenom blagu.

Manjaca

Put je divan. Uski, dobro obilježeni putići, lišće koje šušti pod nogama, jesenje boje šume, Banjica koja šumi sve vrijeme… odlična nagrada poslije duge radne sedmice.

Orlova staza Manjaca

Mačkića pećina ima dva velika ulaza. Prvi ulaz okrenut je prema zaseoku Babići, na sjeveru, i zove se Babića otvor. Upravo kroz ovaj otvor se ulazi u Mačkića pećinu pomoću sajle koja olakšava kretanje.

Drugi ulaz je okrenut prema Mačkićima i po tome nosi naziv Mačkića otvor.

Ulaz u Mackica pecinu

Legenda govori da se u pećini sakrila neka srpska bosanska banica (crna kraljica) sa svojom vojskom, slugama i narodom. Živjela je ona tu dugo i branila se od neprijatelja. Glavna straža joj je bila južno od pećine u šumici Kletištu. Šumica je dobila ime po tome što se tu vojska banici zaklela na vjernost.

Kraljicu banicu je napao neki Deli-baša sa sjevera, s jednog brda, koje se danas zove Deli-bašino brdo. Sa toga brda je pobijedio banicu i protjerao iz pećine, te sam zauzeo pećinu. Banicin novac je ostao zakopan u Crvenoj stijeni, pa tvrde da tu i danas leži blago.

Smatra se da je po crnoj kraljici – banici i rječica Banjica dobila ime.

Ulaz u Mackica pecinu

U jednoj velikoj pukotini u stijeni, na visini od 20-ak metara, nalazile su se velike drvene merdevine koje su svjedočile o priči ukradenog kotla prepunog kraljičinog blaga.

Legenda kaže da je u selo došla grupa nepoznatih ljudi koja je zaposlila nekolicinu mladića iz sela, napravila skelu i krenula u kopanje unutar pukotine u stijeni. Malo su plaćali radnike i hranu, ali su više jeli na veresiju i obećavali platu po obavljenom poslu.

Kada su došli do samo njima znanog cilja, otpustili su ljude kući pod izgovorom da se odmore. Ujutro, kada su seljaci došli po dogovoru, nije bilo ni neznanaca niti novca za hranu i obavljeni posao. U pukotini su uočili samo rupu za koju se smatra da je krila kraljicin kotao.

I sada se na tom mjestu crljeni zemlja i nikako ne može da obraste travom niti drugim biljnim svijetom.

Unutrasnjost Mackica pecine

Ponekad je po Mačkića stijenama pronađen kovani novac nepoznatog porijekla. Na sebi nije imao obilježja godine iz koje potiče, kao ni vladara za čijeg vremena je napravljen. Postojao je samo ispis „Viktoria“ i lice mladog čovjeka sa kosom začešljanom preko glave.

Moguće je da je ovo prosuti banicin novac. Tražili smo ga i mi i po pećini i oko pećine, ali ništa. Ostali smo kratkih rukava.

Planinari u Mackica pecini

Unutrašnjost pećine još nije dovoljno istražena.

Pećina je prvi put istražena 1976. godine od strane čačanskih speleologa, ali zbog nedostatka opreme i teških uslova, nisu mnogo otkrili.

2012. godine su slovenački speleolozi istraživali do 120 metara dubine i 450 metara dužine pećine. Imaju dovoljno dokaza da se jama ne završava tu već da ima još neistraženih prostora.

Stalagmiti u Mackica pecini

Po ulasku u pećinu svi smo upalili svoje lampe, ukrstili ih i istraživali po ovom tajnovitom prostoru.

Nakon uskog prolaza, zabljesnula nas je prostrana dvorana, vrlo malo osvjetljena vanjskim svjetlom.

Nije potrebna speleološka oprema za ulazak u prvu dvoranu pećine.

Na kraju dvorane se nalazi veliko obrušeno kamenje, koje onemogućava daljnje kretanje. Nije preporučljivo na njega se penjati zbog njegove nestabilnosti i očuvanja pećinskog nakita.

Sama unutrašnjost pećine je bogata pećinskim nakitom koje je voda tokom mnogo godina formirala od krečnjaka. U toku jedne godine se stvore naslage debljine jednog nokta. Baš zbog toga ne lomite pećinske ukrase. Naša bahatost može da naruši ono što je priroda vijekovima stvarala. Pravi planinari uživaju u prirodi i njenom bogatstvu, a ne nose ga kući.

Kada se pećinski nakit iznese iz pećine, izgubi svoj sjaj. Zalud im trud.

Mackica pecina

Nakit je svjetlucao na sve strane. Pokušali smo fotografijom zabilježiti ovaj trenutak, ali vjerujte da one ne mogu prenijeti ovu ljepotu.

Strop je prepun stalaktita koji teže da se priljube uz stalagmite. Nadam se da ih niko neće dirati dok ne ispune svoje dugogodišnje želje da se spoje u jedno.

Vrte se male glavice na sve strane. Pitaju i pitaju i pitaju… znači da im je dobro 😉.

Stalaktiti u Mackica pecini

Postoji veliki broj dokaza da su ljudi mnogo godina unazad koristili pećinu. Na ulazu sa desne strane, na kamenu, su bile ispisane nepoznate riječi na nepoznatom jeziku. Mnogi ljudi su dolazili u pećinu, ali niko nije znao značenje niti porijeklo ispisanih tekstova.

Dokaz da su ljudi nekad koristili pećinu su i dupla ulazna vrata pećine koja štite unutrašnjost od spoljnih uticaja.

Ovdje se nalazilo i starog grnčarskog posuđa, noževa, sjekira, sablji, koplja…

Mackica pecina na Mackica stijenama

Mačkića pećina imala je i svoj životinjski svijet. U njoj su živjeli golubovi, sove, kao i orlovi krstaši. Mi nismo pronašli nikakvu životinju, samo skelete neke od njih.

Planinari u Mackica pecini

Od Babića vrata kroz niski prolaz se dolazi do Mačkića vrata. Odmorite se ovdje.

Postavljene su i drvene klupe za putnike namjernike.

Mir, priroda, porodica i ljudi koji istinski vole prirodu. Treba li još nešto.

Prolaz Mackica pecina

Na stropu i u zidovima postoji mnoštvo pukotina koje su sasvim dovoljne da zagolicaju dječiju maštu: ko ih je napravio, zašto i kuda vode ti putevi. Tražili su se i slijepi miševi, ali bez mnogo sreće.

Mackica ulaz u Mackica pecinu

U povratku se vraćamo istim putem. Sada već laganije. Sabiraju se utisci.

Planinarenje sa djeco Mackica pecina

Svraćamo na još jedan vidikovac, Dugi kamen, sa željom da još jednom osmotrimo Mačkića kamen i kompletnu okolinu. Za ovakva mjesta, vremena nikad dovoljno.

Panorama Mackica kamen

Kada nam kažete Manjača, uvijek je asocijacija bila na ogromno zeleno prostranstvo prepuno vrtača, rasutih stada ovaca i krava, toplih ljudi i ukusne jagnjetine. Sada smo se uvjerili da ona pruža još mnogo toga.

Zahvaljujemo se Planinarskom udruženju Abonos na divnom danu provedenom na Manjači, na nekim novim otvorenim vidicima.

Prvenstveno smo im dužnici što su naše male planinare podsticali sve vrijeme, bodrili ih, divili im se, odgovarali na bezbroj pitanja… sve im je to podizalo njihov ego, tako da se niko nije ni pomislio žaliti.

Planinar na Mackica kamenu

Ako volite pećine, istražite i Djevojačku pećinu kod Doboja.

Koja još pećina zaslužuje da se nađe na našem spisku „must see“?

obavezno pogledajte

Ostavite komentar