Postoje mjesta koja vas osvoje na prvi pogled i kojima se rado vraćate. Za nas je to planina Maglić. Njegove ljepote nikad dosta. Razgovora sa njegovim dobrim ljudima uvijek malo. Svježina čistog planinskog vazduha, izlasci i zalasci sunca, mirišljava polja, džinovski cvjetovi, raštrkani katuni, kravice, jahanje konja u suton, autentična trpeza i veseli planinari su nešto što se duboko urezalo u naša srca i što želimo iznova i iznova da doživimo.
U našoj priči saznajte sve o boravku u katunima na visoravni Prijevor, šta će vas sve impresionirati na Magliću i našem usponu sa djecom na najviši vrh BiH. Pročitajte šta sve možete da očekujete. Vjerujemo da će se nakon naše priče Maglić odmah naći na vašoj listi „must see“.
Odmor bez struje i signala, sa tišinom prirode i čistom svježom izvorskom vodom je uz dobro društvo savršen odmor. Naše idealno društvo je družina kam z mulcem. Putoholičari kao mi, ljubitelji prirode kao mi, avanturisti kao mi. Sve u svemu, isti smo.
U našem postu ćete se iznenaditi kakav odmor nudi planina Maglić za dvije porodice sa petoro male djece.
Uživanje u podnožju planine Maglić (visoravan Prijevor)
Visoravan Prijevor na visini od 1660 mnv je poslednja tačka dostupna vozilima sa koje počinje pravo uživanje u netaknutoj prirodi. Vrlo poznato mjesto svim ljubiteljima prirode. U podnožju Maglića, sa svojim vidikovcem, pruža užitak u pogledu na veliki dio NP Sutjeska. Kao na dlanu vidite Zelengoru, Volujak, prašumu Perućicu i vrh planine Maglić.
Vrlo često je visoravan Prijevor bazna stanica planinarima. Mjesto gdje se kampuje, gdje počinju i završavaju mnoge planinarske rute. Lokacija za sastajanje.
Na ovom mjestu počinje neka nova dimenzija.
Mi volimo boraviti na Prijevoru. Naš izbor za smještaj su katuni, autentične kamene kućice, smještene ispod samog vrha planine Maglić, a tik iznad prašume Perućica. Ušuškani i skriveni, sa svojom okolinom pružaju jedinstven doživljaj ovog dijela NP Sutjeske. Unutrašnjost katuna ispunjena zvukom pucketanja drva iz peći je nešto što se ne zaboravlja.
Sigurno se već pitati kako doći do ovog raja. Sve informacije oko organizacije, do najsitnijih detalja, možete pročitati u našoj priči Odmor na Magliću i Trnovačkom jezeru u par koraka.
Jutra i večeri su ovdje nešto zaista posebno.
Započeti dan guštanjem u prvom suncu, uz najdraži jutarnji napitak sa pogledom na nevjerovatne vrhove i to sve uz povremenu igru srndaća se ne može opisati riječima.
Česta je pojava da na ovom mjestu imate osjećaj da ste ni na nebu ni zemlji. Vrhovi iznad, a ispod vas magla. I sad me žmarci prođu kada se sjetim ovog jutra. Kafa u oblacima i dječija igra hvatanja oblaka.
Magla je na Magliću česta pojava, otuda i naziv Maglić.
Šta raditi u podnožju planine Maglić, na visoravni Prijevor? Visoravan Prijevor je idealna destinacija za početak mnogih aktivnosti:
Početna je tačka za uspon na vrh planine Maglić alpinističkom rutom. Riječ je o težoj ruti, nepreporučljivoj za djecu. Ruta vodi baš iznad naših katuna.
Sa Prijevora započinjete pješačku rutu do Trnovačkog jezera. Sa Trnovačkog jezera se možete popeti na vrh Maglića. To je bio naš izbor. Više o našem iskustvu u nastavku priče. I boravak na Trnovačkom jezeru je avantura za sebe. Više o tome u našoj priči Trnovačko jezero (srce Crne Gore).
Vidikovac Prijevor nudi jedan od ljepših pogleda na NP Sutjeska.
Visoravan Prijevor je završna tačka posjete prašumi Perućica. Naše doživljaje iz prašume Perućica pročitajte u priči o neobuzdanoj džungli.
Ali, lijepo je uživati i samo u visoravni Prijevor.
Ako se zateknete u avgustu na Prijevoru. Uživajte u sočnom ukusu borovnica.
Igrajte se na ovim prostranim livadama i šumarcima žmirke, fudbala…
Ne šutajte loptu jako, skotrljaće se i otići u Perućicu 😉.
Ako vas zatekne kišica, pjevajte koliko hoćete. Niko neće mariti da li imate sluha ili ne. Najbitnije je da je veselo.
Družite se sa životinjama. Mazite tele, posmatrajte krave, jašite konje.
Kako vam se čini jahanje konja u suton. To se zove povratak kući sa stilom.
Pričati o Prijevoru, a ne spomenuti dobru dušu, Banja, zaštitni znak ovog dijela Maglića bi zaista bilo neoprostivo. Dočekaće vas, uputiti, pomoći, ugostiti, razveseliti, edukovati, zabaviti…
Tople, dobre duše, kao naš komšija se ne mogu opisati riječima, prikazati fotografijama. Njegovo društvo treba doživjeti.
Ako niste upoznali Radovana, Banju, niste osjetili Prijevor.
Odmah po našem dolasku je izbauljao niotkuda. Kaza da je komšija. Nismo ni znali da je moguće imati komšiju u ovoj nedođiji. Pita treba li vode, sjekira, mlijeko za djecu.
Kada ste doživjeli da vam neko na nekom kraju svijetu pokuca u 9 sati naveče sa prokuvanim, tek pomuženim mlijekom i šoljicama, da se djeca zgriju pred spavanje. Čudo jedno od čovjeka.
Jedna od čari putovanja je i družiti se sa dobrim ljudima. Upoznati drugačije načine života. Edukovati se o običajima, tradicionalnoj hrani, svakodnevnom životu ljudi koji vode drugačiji život od tvog. Neprocjenjivo bogatstvo.
Na Prijevor sa stokom dolazi svakog maja, a odlazi prvim snijegom. Tu je da uputi, isprati, pomogne.
Jedina je veza sa ostatkom svijeta za sve ljude koji borave na Trnovačkom jezeru i onih koji idu ka vrhu Maglića. Brine da li su svi stigli na odredište. Prati svakog planinara. Javlja toki vokijem čuvaru da planinari stižu na Trnovačko jezero, koliko ih stiže.
Angažovan je samo od strane samog sebe. Zna kakav je Maglić. Kao dobar domaćin, voli svakome da pomogne, da se lijepo osjeća.
Nas je upoznao sa Maglićem i ostatkom NP Sutjeska. Pričao nam o nekadašnjem načinu života u katunima. Pratio nas i dočekivao. Edukovao o biljkama koje nas okružuju, planinskim zakonima.
Kod njega se možete družiti sa životinjama.
Učio nas je kako se pravi sir iz mijeha (mješine). Tradicionalni sir čuvan u ovčijem mijehu (cijeloj koži oderane životinje). Ovaj sir se priprema isključivo u Hercegovini. Predstavlja gastronomsku autentičnost ovog kraja.
Kod njega možete kupiti mlijeko, sir, kajmak.
On je zaista neko na koga se možete osloniti, koga možete za sve pitati. On je neko ko vam pruža sigurnost na Magliću.
I tako prođe dan. Divan. Neobičan. Jedinstven. Ponekad popunjen protrčavanjem lije. Sve u svemu, u potpunosti ispunjen.
A večeri samo za poželjeti. Noć tiha. Priče i maženje sa klincima uz vatricu koja samo lica osvjetljava.
Ima li nešto ljepše za završetak dana.
Klinci kažu i da bez male igre karata uz lampe, ne smije se ići na spavanje 😉.
Mi se nismo uspjeli zadržati samo na Prijevoru. Prizivao nas je vrh Maglića, najviši vrh BiH, sa svojih 2386 mnv. Morali smo ga iz blizine pogledati.
Uspon na vrh planine Maglić sa Trnovačkog jezera
Kada doći na planinu Maglić?
Preporučujemo od juna do početka septembra. U septembru su mogući snjegovi. Ne preporučujemo šetnju hladnim danima. Snijeg se ovdje dugo zadržava. Ozbiljan je Maglić. Ne treba mu prkositi.
Kako doći do vrha planine Maglić sa visoravni Prijevor? Sa Prijevora do vrha Maglića postoje dvije staze.
Jedna vodi sa Prijevora direktno na vrh planine Maglić, Banjalučkom stazom. Pruža se baš iznad katuna. Kraća je, ali teža. Za ovakav podvig je potrebno iskustvo i alpinistička oprema. Zahtijeva tri sata uspona.
Druga staza je pored Trnovačkog jezera. Staza je duža, ali lakša. Ovo je bio naš izbor. Staza obuhvata 2 sata do Trnovačkog jezera i 3 sata od jezera do vrha (nama je trebalo 2,5 + 4,5 sata. Ipak smo mi još uvijek mali). Predlažemo spavanje na Trnovačkom jezeru, pa sa njega uspon na vrh, zbog lakšeg savladavanja puta.
Po našem ličnom mišljenju, staza od Prijevora do Trnovačkog jezera je jedna od najljepših planinarskih staza u kojima možete uživati u BiH. Duga je oko 5 km. Nije zahtjevna i pogodna je za sve šetače. Više o ovoj stazi pročitaćete u našoj priči sa Trnovačkog jezera.
VAŽNO: ponesite potrebnu dokumentaciju, imajte u vidu da na ovoj dionici izlazite iz BiH i ulazite u Crnu Goru.
Prije samog uspona na vrh planine Maglić smo od iskusnih planinara dobili vrlo korisne savjete, kojih smo se pridržavali, koji su nam bili od velikog značaja i koje ćemo vrlo rado podijeliti sa vama.
Kao prvo, prespavali smo na Trnovačkom jezeru. Sačuvali smo snagu.
Nemojte kretati sami. Nas je činila ekipa od 9 članova, 4 odrasle osobe i 5 malaca od 5-11 godina.
Javite se čuvaru na Trnovačkom jezeru kada krenete u pravcu vrha Maglića.
Krenuli smo u 6 sati ujutro, jer se prvo prelazi zapadna strana Maglića. Trebali smo preći što veći dio dionice hladovinom. Nemojte da vas najjače sunce uhvati na vrhu.
Ne kretati ka vrhu Maglića ako postoji bilo kakva naznaka da može početi grmljavina. Na vrhu je to veoma opasno.
Ponijeti sa sobom veće količine vode. Niste ni svjesni koliko ćete tečnosti popiti.
Namazati se kremom za sunčanje. Kada namažete klince, nemojte i sebe zaboraviti. Ne pitajte kako ovo znamo.
U ruksak ubacite još i standardnu opremu: prvu pomoć, astro foliju, hranu, presvlaku, štapove, sunčane naočare, zviždaljku, lampu, kapu i puno slatkiša.
Sa Trnovačkog jezera se vidi ruta kojom se stiže do vrha. Prije polaska smo je dobro odmjerili i krenuli.
Staza je duga 5,5 km u jednom smjeru i zahtijeva 3 sata. Mi smo je prešli za 4,5 sata.
Odlično je obilježena. Nema mjesta strahu, niti mogućnosti da se izgubiti. Uostalom, staza je toliko utabana, da vam markacija nije ni potrebna.
Prvi dio staze vodi oko jezera. Nakon toga ulazite u šumu. Prva dionica od jezera do sedla (prevoja Presjeka) je najteža dionica. Za samo 2,5 km prelazite visinsku razliku od 700 m.
Nakon šume, počinje sipar. E, to je najteži dio staze. Pomislite da ga nikada neće nestati.
Ono što vam daje snagu je činjenica da vam se pruža sve ljepši i ljepši pogled na jezero i okolinu. Nevjerovatan prizor.
Mi smo pravili česte pauze. Raspoređivali smo snagu.
Djeca su bila snažna na ovom dijelu. Ponosni na sebe što su se uputili na ovu dionicu. Posmatrali su kako se naša brvnara udaljava, kako jezero poprima oblik srca, gdje su katuni na sredini Volujka i čekali da se popnemo pa da dobiju zaslužene slatkiše.
A gore, nevjerovatan pogled. Kakva nagrada. Za ovakav prizor vrijedi svaki trud. Koliko možete biti na ovom mjestu, ma cijelu vječnost. Trebalo je krenuti dalje, da što manje hodamo po ovom grebenu dok je sunce u zvjezdanu.
Imajte u vidu da su na grebenu svi vremenski uslovi mnogo izražajniji. Sunce jače prži, kišne kapi su mnogo krupnije i snažnije, magla je vrlo česta pojava, a o grmljavini da ne pričamo.
Ako vam je potrebna dodatna zaliha vode, možete je pronaći na grebenu, čim se popnete na prevoj Presjeka, mjesto gdje se ukrštaju staze sa Trnovačkog jezera i Mratinje. Sa desne strane se nalazi izvor. Morate skrenuti nekih 300 m. Postoji markacija, ali staza nije utabana.
A gore, na grebenu, narednih 2,5 km, neki drugi svijet, čaroban i lijep. Staza mnogo ravnija. Svuda kamenje, nisko rastinje i to mirisno cvijeće. Neko džinovsko cvijeće. Ni maslačak nije kao onaj iz našeg komšiluka. Jedva ga prepoznasmo.
Prizore koji se ukazuju, možemo samo pokušati dočarati.
Dan idealan. Bez trunke magle, a na planini Maglić smo. Kakva sreća! Rijetki su ovakvi dani na ovom gorostasu.
Oko nas ostaci snijega. Prolazimo, čudimo se, uživamo, ali ne ostaje zadugo samo na tome. Mame hrpe bijelog prekrivača. Morali smo se grudvati. Pa šta ako je jul mjesec. Na Magliću je sve dozvoljeno. Je li kralj ili nije?!
Ovako zamišljamo raj. Poigrala se priroda. Lijepo se poigrala.
Pogled vam doseže ko zna dokle. Prepoznajemo Pivsko jezero i divimo se kako sa jednog mjesta možemo da vidimo Pivsko jezero i vrh Maglića. Pogledajte snimak na našem instagram profilu Putovanja za pet.
Cijeli svijet je na dlanu i otkriva se tu pred nama.
Staza po grebenu vodi sve do crnogorskog vrha Maglića. Lako do njega dođosmo. On je viši od onog na BiH strani. Njegova visina je 2388 m. Uočićete ga po hrpi naslaganog kamenja i štapu koji je u njega zaboden.
Pogled sa njega je još jedan od onih impozantnih.
Jedna od cura reče da je njoj dobar i ovaj vrh. Ne mora dalje. Nekako lako do njega dođosmo, a pogled je zadivljujući.
Već smo bili na dohvat cilja. Malo prođosmo kroz livadu i dođosmo pod uzvišenje na kome se nalazi najviša tačka BiH.
Kratak je uspon na završnoj dionici, ali veoma oštar i zahtjevan. Nismo htjeli odustati. I djeca su željela i smatrala da mogu ići do samog vrha.
Pentrajući se četvoronoške, uz puno timskog rada, vedrog duha, koncentracije, volje i želje, svi se nekako dovijasmo na vrh.
To je to. Vrh Maglića, vrh BiH.
Nevjerovatan osjećaj.
Vrtite se na sve strane i više ne možete ni da zamislite koje sve planine vidite sa ovog mjesta. Ne odlazi vam se odavde.
A djeca… oduševljena.
Dan prelijep, sunce ne prži. Mi sami na vrhu. Idealna prilika za uživanje u ovoj divoti.
Kažu da smo bili sat vremena, ali se čini kao desetak minuta.
Mogli smo ostati i duže. Ni vjetar nas nije tjerao. Sve one klasične propratne otežavajuće stvari koje prate planinare pri usponu na vrh Maglića su nas poštedjele tog dana. Mogli smo da uživamo u svakom dašku vjetra, u svakom pregledu grebena, livada, jezera. Veliko hvala!
I povratak ima svoje čari.
Ne samo da se treba popeti, nego treba i sići.
Neke je toliko savladala euforija da nisu prestajali sa pričom. Čak ih je adrenalin toliko preuzeo da su pričali i dok smo se teškom mukom spuštali niz sipar sa početka uspona.
Spust ovom dionicom je najteži dio puta. Milili smo.
Najbitnije je da smo uspjeli.
Šteta bi bilo ne upoznati ovu ljepotu Maglića, ne uživati u ovoj oazi savršenstva.
Ko ga je upoznao, zna o čemu pričamo. A ko nije, neka se spremi.
Pa zar nije kralj ovaj naš Maglić?!
Sa Maglića, pravac na rafting Tarom. Pročitajte našu priču Rafting Tarom – savršena adrenalinska avantura, spremite se i uživajte. Poslije ćete nam reći hvala.
Ako vam se sviđa naša priča zapratite nas na društvenim mrežama facebooku Putovanja za pet i instagramu Putovanja za pet.
