Postoje mjesta o kojima se toliko malo zna, o kojima se tako malo priča, a predstavljaju pravu riznicu prirodnih ljepota. Takva vam je planina Visočica. Prirodna granica između Hercegovine i Bosne vas svojim grebenom uzdigne u visine, tik ispod 2000 m, i provede kroz magiju. Planinarenje Visočicom ćemo dugo pamtiti. Iza nas je jedno upečatljivo, impresivno jesenje planinarenje po BiH.
Planina Visočica se ušuškala između planina Prenj, Treskavice i Bjelašnice. Oivičila se rijekama Neretvom, Rakitnicom i Ljutom, te sačuvala svoj mir za odvažne istinske ljubitelje planinarenja, biciklizma i aktivnosti na otvorenom.
U jednom danu nas je počastila neprikosnovenom šetnjom po grebenu preko impresivnih vrhova, pogledom na skoro sve visoke bosanskohercegovačke planine, upoznala sa jednim od 10 najboljih arhitektonskih projekata na svijetu za 2020. godinu, otkrila svoje stećke i osmijehom mještana odala gostoljubivost ovdašnjeg naroda.
Pišemo vam o usponu na vrhove Drstva, Veliko brdo, Vito i Parić, kako doći do Visočice, gdje se smjestiti, šta očekivati u Planinarskom domu Vrela, kako izgleda bivak, gdje pronaći stećke i sve preostale informacije neophodne za organizaciju planinarenja na Visočici. Vjerujem da ćete se na kraju naše priče uputiti na Visočicu.
Uspon na vrhove Drstva (1808 mnv), Veliko brdo (1884 mnv), Vito (1960 mnv) i Parić (1941 mnv)
Naše upoznavanje sa Visočicom započesmo u naselju Tušila iz Planinarskog doma Vrela.
Jutro je. Napolju -4ﹾC.
PD Vrela nas dočeka sa osmijehom vedrog domaćina, užarenim kaminom, domaćom kafom i dekicom da se osjetimo kao kod kuće.
Ajme, a da im ostanemo nešto pomoći – cijepati drva, sjeći luk za ručak, samo da ne izlazimo napolje.
Ipak krećemo. Iz odžaka par raštrkanih kućica se dimi. Inje je svuda. Samo kravama ništa ne smeta.
Postoje različite kombinacije staza po Visočici. Mi smo se uputili duž staze preko planinskih vrhova Drstva, Veliko brdo, Vito, Parić, pa kraj bivka Zoran Šimić i do lokacija sa stećcima.
Ispred nas je 12 km staze sa 900 m uspona. Srednje je zahtjevna, većinom grebenska. Nije cijelom dužinom za dječije trčkaranje.
Morali smo održati lekciju o ozbiljnosti na stazi.
Staza počinje u neposrednoj blizini PD Vrela. Vodeći se asfaltnim putem, sa desne strane ukazuje vam se znak Via Dinarice i prvi planinarski znakovi. Preko poljane, pozdravismo se sa kravicama, pa u šumu do željenog cilja.
Prva 3 km staze su najteža. 600 m visinskog uspona. Pukću malci. Žale se da sam im rekla da ima malo brda.
Prolazimo kraj izvora. Na početku je staze. Nisu nam dodatne zalihe potrebne. Ujedno, to je i jedini izvor na našoj stazi.
Već uviđamo da se uzdižemo. Pogledom osvajamo Bjelašnicu. Opservatorijum na njenom najvišem vrhu nam se smiješi.
Stižemo do prirodnog amfiteatra oivičenog planinskim vrhovima Subar, Veliko brdo, Malo brdo i Drstva. Tu su i ovčice sa svojim psom čuvarom da začine ovu ljepotu.
U proljeće nakon otapanja snijega, ili tokom velikih kiša u ljetnom periodu se na ovom mjestu formira Veliko jezero. Za Visočicu je karakteristično da ima samo jezera sezonskog karaktera.
Slijedi kraća dionica, ali teži uspon do planinskog vrha Drstva.
Malo uzdaha od strane malaca, malo pogleda na divotu amfiteatra i ovčice i eto nas na našem prvom vrhu, Drstvi (1808 mnv).
Tek tada shvatamo šta je Visočica.
Dan je prekrasan, pa nam pogled seže do beskraja, ali stvarno beskraja. Vidimo i naš planinarski dom, pa se divimo koliko smo visine savladali.
Kakav čas iz poznavanja prirode nam održa naš drugar iz PU „Abonos“. Nabroja nam sve planine koje se vide, ali to su skoro sve sa područja BiH. Kakva ljepota!
Dalje staza vodi grebenom.
Sa jedne strane pašnjaci koji prelaze gotovo na mjesečevo podneblje.
Sa druge strane kanjon rijeke Rakitnice i Bjelašnica sa svojom ljepotom. Sve vrijeme tu je i Lukomir da izmami osmijeh.
Na momente je uskom grebenskom stazom strašno i pogledati niz strme litice kanjona.
U isti mah opije vas nestvarna magija krajolika, krivudave ivice grebena po čijim obrisima baš vi hodate.
U daljini nižu se jedan iza drugog vrhovi planina. Takmiče se ko će više oduševljenja prikupiti.
I vi tako nezasiti ljepote idete dalje i dalje.
Definitivno gazimo po jednoj od najljepših staza BiH.
Obilazimo vrhove. Nižu se Veliko brdo i Malo brdo. Ja sam se izgubila. Već šetam kao kroz san.
Duva jak vjetar, na čistini smo, ali nema veze. Za ovakav pogled se sve može iznijeti.
Djeca su obazriva. Uskom stazicom provlače se iznad litica. Nekada se i četvoronoške penju, ali niko ne kuka. I njima se dopalo.
Stižemo do planinskog vrha Vito, koji sa svojih 1960 mnv predstavlja treći najviši vrh planine Visočice. Na ukrštanju puteva smo.
I pored jakog vjetra, fascinantni panoramski pogled vam ne dozvoljava da pauzu iskoristite za odmor.
Vrtite se u krug i posmatrate vrhove Bjelašnice: Krvavac, Obalj, Lovnicu, Veliku Vlahinju, a Lukomir se u punoj svojoj veličini kao na dlanu prikazuje.
Djeci interesovanje privlači pogled na Zelengoru i Leliju.
Tu su još i Prenj, Crvanj i Velež. Nismo slagali kada smo rekli da se vide skoro sve planine, zar ne?!
Mi dalje grebenom Đetelaš nastavljamo do planinskog vrha Parić.
Kretanje grebenom i dalje zahtijeva oprez, ali pruža i zadovoljstvo.
U daljini nam se ukazuje bivak Zoran Šimić.
Njegovo okruženje djeluje nestvarno.
Pronađite ga na fotografiji.
Ali, staza vodi prvo do vrha Parić (1941 mnv).
Stižemo. Kao da smo na izdignutom poluostrvu magične zemlje. Šetamo i divimo se.
Osvrćemo se. Upijamo sve što se pred nama pojavljuje.
Ne možemo ni mjesto za odmor da izaberemo. Gdje god da se smjestimo, neku krasotu ćemo propustiti.
Kažu da je pauza na vrhu Parić bila duga. Ne čini mi se. Vremena na ovakvim mjestima je uvijek malo. Žao nam je krenuti, ali naslućujemo još iznenađenja na stazi.
Spuštamo se do bivka.
Bivak „Zoran Šimić“
U dolini ispod planinskih vrhova Parić i Džamija, na visini od 1700 m, smjestio se i bivak Zoran Šimić, mjesto za odmor, ali i sklonište planinara.
Da nije riječ o običnom skloništu, potvrdio je i prestižni arhitektonski časopis Design Boom kada ga je 2020. godine svrstao među top 10 arhitektonskih ostvarenja na svijetu u kategoriji izolovanih objekata i skloništa.
Kada stanete ispred njega i sagledate okolinu, poželite da tu i ostanete. Fenomenalno.
Najupečatljiviji dojam je pogled iz bivka na njegovo okruženje. Jednostavno ne možete ostati imuni na neprevaziđene pejzaže koji upadljivo dominiraju unutrašnjosti bivka.
Smješten na raskršću staza, na ruti Crvene staze Vučko traila, na stazi Via Dinarice, u blizini stećaka, sa besprijekornim pogledom na okolne planine, mora se naći na listi pri planinarenju Visočicom.
Uvijek je otključan. Možete samo iz radoznalosti zaviriti u unutrašnjost ili pak u slučaju teških uslova biti jedan od 9 njegovih stanara.
Stećci u naselju Poljice na Visočici
Od bivka smo se uputili ka stećcima. Ne postoji znak koji ukazuje na pravac kretanja. Sva sreća pa smo sa drugarima iz PU „Abonos“, oni znaju sve puteve.
Predjeli i dalje impresioniraju. Nema više grebena. Prelazimo preko malih brda, poljana, dijela staze sa nekim drugačijim karakteristikama.
Na mjestima preskačemo potočić. Neki bi namjerno i da upadnu.
Uzdižemo se na malo brdašce pa sa njegovih obronaka uživamo u krivudanju potočića i nanizanim vrhovima planina. Sve u jedan pogled stalo. Slika za pamćenje.
Odjednom u daljini, na sred poljane ukazuju nam se stećci.
Stećci su nadgrobni spomenici iz perioda srednjovjekovne Bosne. Većinu ih možete pronaći po zabačenim dijelovima BiH, kao što je to slučaj i na Visočici.
Nekropolu sa stećcima Poljice, lokalitet Veliko jezero, čini 49 stećaka (ploče, sanduci i sljemnjaci). Raštrkani, po neki i oštećeni i prevrnuti, bude znatiželju kod prolaznika.
Izolovani i po malo mistični, privlače pažnju planinara.
Kako bi se sačuvali od zaborava i zaštitili, 2008. godine su proglašeni Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, kao i stećci na lokalitetu Dolovi, koji su predstavljali našu krajnju tačku planinarenja Visočicom.
Nekropolu stećaka Poljice, lokalitet Dolovi, su na putu koji vodi od Gornjih Tušila prema Odžacima. Lako ćete uočiti i sa puta. Brojniji su od onih na prvoposjećenom lokalitetu. U nekropoli su čak 52 stećka.
Naše planinarenje Visočicom se na ovom mjestu završilo. Čekao nas je prevoz do planinarskog doma Vrela.
Ali, ne i avantura na Visočici. Nastavljamo uživanje u PD Vrela.
Planinarski dom Vrela
Savršen smještaj na Visočici je u Planinarskom domu Vrela. Znate li ona mjesta koja odišu toplinom dobrodošlice?! E, pa, takav vam je PD Vrela.
Čist, udoban, prostran, sa tuševima, toplom vodom, etažnim grijanjem i mirišljavom posteljinom. Jedan od najboljih u BiH svakako.
Nema signala, ali ima savršen wi fi. Moglo bi se ovdje i preseliti i raditi iz doma.
Naručite sebi domaću hranu. Uživajte u krajoliku. Planinarite Visočicom. Mazite se sa macama i cukama. Igrajte se društvenih igara. Gledajte TV. Uveče se uvucite pod deku i prigurajte do kamina. Zar nije savršenstvo?
Preporučujemo raniju rezervaciju smještaja i hrane. Najbolje je poslati im mail na jednu od adresa info@greenvisions.ba ili domvrela@gmail.com.
Cijene smještaja pogledajte na sajtu Zelene zajednice.
Kako doći do Visočice i PD Vrela
Iz Sarajeva ste za sat vremena na Visočici.
Iz pravca Sarajeva, preko Bjelašnice, odnosno kroz Babin do uputite se ka Šabićima.
U Šabićima, budite pažljivi!!!!
Na raskrsnici nemojte produžiti pravo do mosta na Rakitnici, već skrenite oštro desno ka Umoljanima.
Ne pitajte kako ovo znamo.
Vjerujte da nije prijatno bez signala, na -4ﹾC, dok još svi spavaju čekati da li će se pojaviti neko auto da nam kaže na koju stranu da idemo.
Stižete i do skretanja na desno ka Umoljanima, ali vi produžite pravo do Tušila. PD Vrela je na glavnom putu, prepoznaćete ga.
Visočica nas je potpuno osvojila. Perfektna je za stvarne ljubitelje prirode.
Ako se uputite u planinarenje Visočicom sa djecom, pregledajte dobro fotografije i odlučite da li je baš za vašeg malca. Nije za dječije trčkaranje.
Nudi nevjerovatne prirodne ljepote, nestvarne panoramske doživljaje, duge staze po grebenu gdje vam se bezbroj puta otme uzdah zadovoljstva i nezaboravni pogled koji doseže do beskraja.
Kažemo vam da je idealna za zaljubljenike u netaknutu prirodu.
Magično je planinarenje Visočicom.
Nemojte se zaustaviti, produžite do planine Vranica i Prokoškog jezera na njenom dlanu.
Ako ste više za posjetu Bosanskih Himalaja, saznajte kako je izgledao naš uspon na 5 vrhova iznad 2000 m na planeti Prenj.
2 komentara
BRAVO!
Hvala do neba