Livno i divlji konji sa visoravni Krug su jedinstvena atrakcija u širem regionu. Uživanje u divnim, divljim konjima u kasu, nepreglednim visoravnima, cvijeću, šarenilu, je unikatna atrakcija u kojoj uživaju djeca, odrasli, parovi, jednostavno svi.
Ne može se ostati imun na posmatranje prirode u svom izvornom obliku i to iz džipova za safari. Divlji konji su vam na dohvat ruke.
Kroz našu priču upoznajte se sa Livnom, načinom života i ljepoti divljih konja sa Kruga, na koji način se možete organizovati za spektakularnu avanturu džipovima za safari, kako obradovati svoje nepce bogatom autentičnom trpezom i šta sve možete očekivati na najnevjerovatnijem personalizovanom izletu u Bosni i Hercegovini.
Kakav ugođaj?!
Livno i divlji konji sa Kruga
Za vodiče odabrasmo Livno wild horses adventure tours.
Rezervisali smo i idemo… Obavezno morate rezervisati unaprijed, ipak je ovo personalizovan izlet, nema grupa. Sve miriše na najbolje.
Po dogovoru nađosmo se ispred hotela. Sjedosmo u džip. Mi se spremili kako su i rekli. Tu je sportska oprema i jakna (gore na 1200 mnv je vjetrovito). Prva pauza je na brdu Bašajkovac sa panoramskim pogledom na Livno. Gledamo ga kao na dlanu. Nevjerovatan prizor.
Dobri domaćini nas već počeše osvajati. Kao prvo, pričaju nam o Livnu (nekada Hlivnu ili Hlijevnu). Znaju svaki kamen, svaku zgradu. Sa toliko ljubavi, pažnje, divljenjem ka ovom gradu i njegovoj okolini govore, da smo ih pratili, slušali, upijali svaku riječ.
O Livnu
Livno je grad sa bogatom istorijom. Svaki period je ostavio na njega uticaj. Iznad grada su još vidljivi ostaci Veis kule iz XVII vijeka koju je izgradio bosanski paša Sejdi Ahmet-paša.
U Livnu se nalazi veliki broj vjerskih objekata koji pripadaju različitim religijama. Neke od njih su: Dukatareva džamija, Balaguša džamija, crkva Uspenja Presvete Bogorodice, franjevački samostan Gorica, crkva Svih Svetih i Beglučka džamija. Pokazuju nam i naselja sa neboderima klasičnim za bivše jugoslovenske zemlje.
Svaki objekat je pratila neka posebna priča. Nama najzanimljiva je priča koja se veže za crkvu Svetog Petra i Pavla koja se nalazi u sklopu franjevačkog samostana Gorica.
Legenda kaže… a mi uživamo u legendama… da su mnogi odlazili kod turskih vladara u Istanbul da traže dozvolu za gradnju crkve. Niko je nije dobio. Fra Lovro Karaula bi najuporniji i sultan poželi sa njim se malo zabaviti. Dade mu pisano odobrenje da može napraviti crkvu kolika je volovska koža.
Uprkos svemu, fra nadmudri sultana, pa volovsku kožu isječe na tanku nit i opasa njome prostor za crkvu. Kada su Turci došli da obustave gradnju, on im pokaza sultanovo odobrenje i dozvolu da se na taj prostor može postaviti zvono. Morate priznati da je priča zanimljiva.
Potraga za livanjskim divljim konjima
Sa ovog mjesta nastavljamo put ka Cincaru i idemo u potragu za konjima. Put nije loš, može se autom. Naša Lenda osvaja ovaj teren samo tako. Stari vojnik je to. Djeca ćute, znači da su oduševljeni. Jakov nas i dalje bombarduje zanimljivim informacijama. Silvija je sa djecom. Zabavljaju se. Izgleda da su se sprijateljili na prvu, jer je Aljoša već u njenom krilu.
Poslije sam shvatila da oni imaju neku svoju priču, prilagođenu njima. Cure su mi kasnije pričale da u krdu može biti samo jedan pastuv, da oni vide od nas bolje 50 puta. Testirali su nas da li znamo zašto konji ne vide samo gdje im je rep. Skidam kapu domaćici, interesantan pristup djeci.
Tražimo konje. Imamo dvoglede pa istražujemo obližnja brda.
Na ovom dijelu planine nema stalnih naselja, samo nomadski katuni. Ljetno sklonište za nomade i stoku.
I evo i par prvih konja. Šetkaju se. Vruće je. Žele do vode.
Ima ih i radoznalih. Dođoše do samog prozora. Upoznali bi se malo bliže sa nama.
Spremno ih dočekasmo. Imamo puno jabuka. Jedu iz ruke!!!!! Nevjerovatno. Osjećaj neprocjenjiv.
Zar se ovo zove divlja životinja?!
Nisu oni oduvijek bili divlji. Dolaskom mehanizacije, 70-ih godina, nisu više bili potrebni ljudima. Njihovo držanje je zahtjevalo velike troškove, na šta seosko stanovništvo nije bilo u mogućnosti da odgovori. Pustili su ih u divljinu. Bilo ih je samo par desetina. Odolijevali su divljim životinjama, surovim uslovima, pakosnim ljudima i preživjeli. Sada se smatra da ih ima oko 700. Kakva snaga u ovim divnim bićima.
Nepregledna polja divljih konja na visoravni Kruzi
Nastavljamo put dalje. Tražimo ih u većem broju. Obližnje bare su mjesta gdje ih najčešće možemo naći. To im je zborno mjesto. Nailazimo na utabane putiće kojima svakodnevno u koloni prolaze u potrazi za hranom i vodom.
Vruće je. Ne bi nas iznenadilo ni da su se sakrili u neki šumarak. Ali, ni tamo ih nema.
Dvogledom uočismo veći broj kako ide ka drugom jezeru. Lendom jurnusmo, a tamo… raj za oči. Njih stotinjak baš ispred nas. Pasu travu, uživaju. Rasuti su svuda po obroncima.
Cvijeće miriše na sve strane. Intenzivan miris nadražuje nozdrve. Vjetar pirka, uklapa se. Daje ovoj atmosferi adekvatnu zvučnu notu. Gledamo ih opuštene, graciozne…
Šetkaju se, pasu. Uživaju u vjetriću. Opkolili nas, ali im nismo više interesantni. Drago mi je što se prave da ne postojimo. Želim da se stopimo sa njima, da ih gledamo iz što veće blizine, da uživamo u svakom njihovom pokretu. Priroda je čudo. Kakva sloboda, kakva ljepota.
Svi oni snimci, sve slike, ne mogu da ovjekovječe ovaj trenutak. Ovo je nevjerovatno. Mnogo bolje je od očekivanog.
Penjemo se i na džip, želimo da ih sve obuhvatimo jednim pogledom. Okolne planine, jezera, netaknuta priroda i konji razasuti. Satima bismo mogli ovako. Po ko zna koji put zaključujemo kako je BiH lijepa, a pogotovo ova naša priroda u kojoj je čovjekov uticaj minimalan ili nikakav. Najljepše joj je bez nas.
Posmatram u toj divljini hijerarhijsku postavku koju bezuslovno poštuju. Gledam divan porodični odnos među njima. Mnogo je mladunaca. Svi imaju majčinsku ljubav i očevu zaštitu. Štite jedni druge, pružaju nesebičnu nježnost jedni drugima. Naježi se čovjek na ovakve stvari.
Koliko je vremena dovoljno za ovaj prizor, ne znamo. Vjerujemo da bismo mogli ovako vječno.
I djeca se pogubila, rastrčala, razigrala. Lijepo im je. Imaju novu igru, uređuju Lendu. Dječija posla. Bitno je da su srećni.
Ne žele dalje. To je to što im samo treba, priroda u onom svom osnovnom obliku. U pravu su, i jeste takva najljepša.
Vrijeme je da se ide. Teška srca napuštamo divlje konje sa Kruga. Ostavljamo ih u njihovoj bajci da odolijevaju vremenu i ljudima.
Glamočko polje
Ako ste mislili da je to sve od Livna, prevarili ste se. Odvezli su nas do vidikovca sa koga se vidi Glamočko polje. Prelijepo kraško polje, poznato po krompiru i ispaši stoke. Po obodima se tačno vidi i granica do koje se plavi u kišnom periodu.
Vidikovac je idealno mjesto i za istraživanje dvogledom. Na obližnjem brdu ugledasmo pauka napravljenog od kamenja. Neki pastir je bio vrlo kreativan.
Vraćamo se u grad. Dobih ponudu da vozim Lendu. Ooooo, takva ponuda se ne odbija. Mi jurimo. Prvi put doživjeh da me suprug zamoli da usporim. Nema gužve u saobraćaju. Samo gas i mijenjaj druga-treća. Ima li mojoj sreći kraja?! Dobro je pa to vješto skrivam.
Izvor rijeke Bistrice – Duman
U okviru izleta postoji mogućnost dogovora o posjeti franjevačkog samostana ili izvora rijeke Bistrice. S obzirom da je izlet privatan, sve je stvar vašeg izbora. Mi smo se odlučili da vidimo Duman.
Nalazi se u podnožju brda Bašajkovac, u podnožju stijena Crvenice.
Riječ duman potiče od turske riječi što označava dim ili maglu. Ovaj izvor zna često od kapljica praviti dimnu zavjesa, pa zbog toga i nosi ovaj naziv.
Pri prilazu izvoru, prvo što smo uočili je autentični most iz turskog perioda. Kažu da je iz XVII vijeka. Prelijep je. Ima dva luka. Jedan luk propušta glavni tok rijeke, dok drugi, manji, propušta njen rukavac.
Prođosmo između kamenih kuća, pa sa kamenčića na kamenčić dođosmo do Dumana.
Ukaza nam se stara hidrocentrala i sam izvor. Sada nema toliko vode na izvoru, ali je opet lijep. Pili smo i vodu sa izvora. To su trenuci kojima se najviše radujem. Uživam u prirodnim bogatstvima.
Lijep je ovaj dio grada, autentičan. Nedostaje neki sadržaj, restoran. Većinom su ovdje napuštene kuće. Ih, kada bi se ovdje mogla bar kafa popiti.
Ručak u lovačkoj konobi
„Nepce je najbolji podsjetnik na lokaciju“, tako kažu naši domaćini.
Na ručak smo išli u obližnje selo, u njihovu privatnu lovačku kolibu. Pažnju su nam privukle i očuvane stare kamene kuće, stare par vijekova. Neke su renovirane, a neke čisto odolijevaju vremenu i čekaju bolje dane. Šteta pa se ni u jednu ne može proviriti.
Lovačka koliba obećava dobru hranu. I ne iznevjeri nas.
Izabrali smo gulaš od divljači i pitu sirnicu. Dobismo kraljevsku trpezu. Domaćih proizvoda na pretek. Još osjećam taj miris toplog domaćeg hljeba i ukus domaće pite i gulaša. Radost za nepce.
Pored ove divne prirode, naše krajeve krase i veoma srčani ljudi.
Avantura sa divljim konjima je definitivno jedna od najboljih avantura koju smo iskusili u BiH. Nepravedno neforsirana destinacija.
Nakon avanture sa divljim konjima u Livnu, svaki konj koga smo vidjeli u slikovnici, bojanki, na livadi, u konjušnici postade nam livanjski konj. Najmlađi shvati da svi konji potiču sa Kruga.
Topla preporuka i za ovo dvoje mladih ljudi. Svjesni su ljepota svoga kraja, prijatni, topli, svestrani, kulturni, patrijahalni, tradicionalni, a još dobro kuvaju. Kontaktirajte ih, izabereti dan i jednu od kombinacija Izlet + (dorucak+rucak ili jedno od to dvoje). Možete samo uživati u izletu. Izbor je vaš.
Iznova i iznova čitam ovu priču i uviđam da vam opet dovoljno nismo dočarali ovu avanturu. Morate je lično iskusiti, a onda nam pišite kako vam je bilo.
Za potpuni užitak u livanjskom kraju, boravite u resortu Continental Adventure.
Svoje dragocjeno vrijeme provedite na još nekim divnim mjestima koji su u blizini, izvorima Plive ili Jajcu. Pročitajte kako smo se mi proveli.