Smaragdna rijeka Soča je definitivno jedna od najljepših rijeka u Evropi i predstavlja neizostavnu destinaciju na spisku „šta posjetiti u Sloveniji“. Uzevši u obzir impresivnu prirodu i činjenicu da je dolina Soče rajsko područje za sve ljubitelje aktivnosti na otvorenom, morali smo joj se prepustiti i doživjeti nezaboravan odmor, što i vama istinski od srca preporučujemo.
Koliko dana je potrebno za obilazak doline Soče?
Ne znam, znam samo da jedan ili dva nikako nisu dovoljni. Koliko god dana da ste izdvojili za nju, malo je. Uvijek će nešto ostati nedorečeno.
Mi smo bili 3 dana i vratićemo se sigurna sam u to. Dovoljna su da vas dolina Soče oduševi, prikaže i prepusti vam se, pruži odmor i zadovoljstvo.
Pišemo vam šta posjetiti u dolini Soče u 3 dana kako biste se nadivili njenoj unikatnosti, dopustili adrenalinu da vam prostruji venama, opustili se do maksimuma, istraživali je od izvora pa preko njenih pritoka do kampovanja i uspavljivanja uz šum same rijeke Soče.
O svemu vam pišemo: kako se organizovati, šta smo obišli, koliki su troškovi, šta treba ranije rezervisati, gdje smo kampovali!
Nestvarna smaragdna ljepotica je hiljadama godina rezbarila svoj put kroz alpske planine i sada kao pravi dijamant privlači pozoronost svojom nevjerovatnom plavom, zelenom, na momente čini mi se i bijelom bojom. I čuva tu svoju smaragdnu boju od izvora do ušća, do Tršćanskog zaliva, do ulijevanja u Jadransko more, svih 137 km.
Zadiviće vas iznova i iznova svaki put kada se sretnete i svaki put kao da je prvi. Jednostavno plijeni nerealnom ljepotom.
A pored se uzdižu planine Triglav, Jalovac – Mangart i Kanin, štite je i ističu njenu zapanjujuću ljepotu.
Nadopunjavaju je i njene pritoke. Svaka sa svojim specifičnostima, atraktivnošću. Upustili smo se u avanturu istraživanja njihovih nadrealnih prikaza i sposobnosti.
Dolina Soče, plan za 3 dana, ako želite da budete i aktivni, i da odmorite, i da se kupate i da se adrenalinu prepustite:
I DAN: Izvor Glijun – jezero Plužna – slap Virje – Bovec – Velika korita – kupanje na Soči – Mala korita – kamp Jelinčić na Soči
II DAN: Izvor Soče – vidikovac sa spomenikom dr Juliusa Kugyja – kupanje na Soči – kanjoning rijekom Sušec – vodopad Boka
III DAN Kobarid i njegova okolina: Italijanska kosturnica – Tonocov grad – slap Kozjak – odbrambeni sistem iz I svjetskog rata – kupanje na ušću Kozjaka u Soču – skokovi u Soču – Napoleonov most – Muzej sirarstva – Kobaridski muzej – kamp Nadiža Podbela na rijeci Nadiži
Izvor Glijun (krivac za jedan od najljepših slapova Slovenije)
Jedan od najljepših slapova Slovenije, slap Virje, kao i jezero Plužna nastaju baš od rijeke Glijun.
U jednom dahu, sa vrlo malo šetnje posjetite sve tri prekrasne lokacije.
Rijeka Glijun izvire pod obroncima planinskog lanca Kanin.
Zelena šuma koja je ukrašava, slapovi koji se razigrano spuštaju preko kamenja prekrivenog mahovinom, svježina vode koja nevjerovatno prija u ljetnim mjesecima prizivaju na posjetu i dugi boravak pored same rijeke.
Najviše me izvor Glijun podsjeća na izvor Plive u Bosni i Hercegovini.
Izvor Glijun, koji izvire na 430 mnv, najveći je i najtrajniji izvor vode na ovom području. Nikada ne presuši.
Zanimljivo je da je glijunska voda toplija zimi nego ljeti?
Zimska temperatura vode je 7°C, a u proljeće i ljeto 2-3 stepena niža, jer se u tom periodu snijeg otapa i rashlađuje rijeku Glijun. Slijevanje sniježnih otopina traje sve do početka ljeta.
Jezero Plužna
Prateći tok rijeke Glijun, u neposrednoj blizini stižemo do jezera Plužna.
Jezero Plužna je vještačko akumulacijsko jezero napravljeno za potrebe hidroelektrane Plužne.
Simpatične građevine, zeleno jezero i alpske planine u pozadini predstavljaju prekrasan krajolik za uživanje.
HE Plužna je građena između 1927-1931. godine, za vrijeme italijanske uprave gornjom dolinom Soče, kada je bila potrebna dodatna električna energija za izgradnju željezničke pruge između gradova Mosta na Soči i Tarvisia.
Slap Virje
Glavna atrakcija i razlog našeg dolaska u okolinu Plužne je slap Virje, jedan od najljepših slapova Slovenije.
Nije nepoznat Slovencima, ali nije u velikoj mjeri ni popularizovan među turistima.
Lako je dostupan, ali je ušuškan i nije na raskrsnici putevi. Zahtijeva posebno vrijeme izdvojeno samo za njega. Zasluženo. Nećete se pokajati.
Rijeka Glijun se sa visine od 12 metara obrušava i formira prekrasni slap Virje širine 20 metara. Pretapa se on preko stijena, kamenja prekrivenog mahovinom i u dnu formira smaragdno jezero.
Za malo spretnije postoji staza koja vodi iznad slapa, uz samu njegovu ivicu, pa mu boje možete sagledati i iz nekog drugog ugla.
Raskoš jezera zavisi od propuštene količine vode iz akumulacionog jezera, odnosno od potreba HE Plužna.
U jezeru je zabranjeno kupanje, ali u slučaju nižeg vodostaja možete preko kamenja odskakutati do podnožja slapa.
Korisni savjeti:
auto možete parkirati u neposrednoj blizini slapa Virje. Plaća se 5 evra za 2 sata za auto. Česte su kontrole, da znate;
ulaz na slap Virje, izvor Glijun i jezero Plužna je besplatan.
Šarmantni gradić Bovec
Bovec je šarmantno planinsko mjestašce.
Čest je izbor za smještaj turista i kao početna tačka za istraživanje doline Soče.
Pravi je raj za one koji žele aktivan odmor, jer je za većinu avantura baš on polazna destinacija.
Tako smo se mi i Bovec i upoznali.
Privukao nas je planinski biser Slovenije da lutamo njegovim ulicama, divimo se arhitekturi alpskog podneblja, uživamo u pitomosti simpatičnog mjestašca i istražujemo gastronomsku ponudu ovog podneblja.
Oduševio nas je Bovec u samo par sati šetnje njegovim uskim krivudavim ulicama. Obavezno ga stavite na popis kada se istražuje dolina Soče. Svidjeće vam se.
Velika korita (dolina Soče za raspametiti se)
Evo nas na Velikim koritima, jednoj od najpopularnijih lokacija ako želite da upoznate Soču.
U selu Soča počinje avantura zvana Velika korita. Parkirali smo se kod mosta i krenuli označenom stazom.
Parking i ulaz se ne naplaćuju.
Već na mostu jedno “vau”, a nismo bili svjesni da je to samo uvod.
Obilježena staza iznad korita.
Iznjedri Soča i oduševi. Česti su vidikovci za još snažniji pogled tik iznad samog kanjona.
Koje je boje Soča? One modre, plave i zelene što od ljepote ne da gledati u sebe.
Huči do nevjerovatne zaglušenosti.
Visoka su Velika korita do 15 m. Ježite se kad stanete tik uz ivicu da što više ljepote upijete.
U povratku se vraćamo nižom stazom. Mnogo ljepši pogled nudi. Ali oprez, mnogo je uža, klizavija. Nije baš za djecu. Zahtijeva veći oprez, ali eto, mi smo išli.
Nevjerovatne prizore daje.
Soča krivuda po svojim usjecima. Ježite se od ljepote.
Široka je od 2 do 8 metara.
Kada spojite boju, visinu, taj zvuk i svemu tome dodate da je vrlo uska, dobijete savršenstvo.
Lutali, divili, naginjali se, spuštali što više možemo, priznajemo. Ali ljudi, stvarno je prekrasna, mami. Vodili smo računa da je sve bezbjedno.
Velika Korita su dužine 750 m. Mi smo prošli jednom, a vratili se drugom stazom. Ista strana, samo niži put.
Žao mi je što dok gledam snimke i fotografije nisam uspjela da vam prikažem ovu ljepotu, samo njen djelić.
Zapratite nas na instagramu i facebooku, pogledajte highlights, mnogo ljepote stane u njih. Namamiće vas Velika Korita, ali vjerujte da je uživo mnogo bolje.
Krenuli smo u pravcu Lepene, i tu na kraju Velikih korita kupalište. I da, kupali smo se, ako se to tako može nazvati u ovoj ledenoj vodi. Ali, skokova je bilo.
Voda je hladna, da je na granici za grčeve. Za hrabra srca to nije ništa.
Smočili se, skakali, uživali.
Prekrasan dan.
Nezabilazna aktivnosti da bi se upoznala dolina Soče i u njoj maksimalno uživalo je piknik na Soči.
Usporite, odmorite baš uz samu rijeku. Posmatrajte joj boje, vragolastu narav. Dopustite da vas opusti. Prepustite joj se.
Kupajte se, ako volite hladno. Skočite, ako imate srce za to. Ali, morate joj dati vremena. Vratiće vam mnogostruko.
Korisna informacija:
Na kupalištu se ulaz ne naplaćuje, ali je parking 1 evro/satu.
Mala korita (lako dostupan vragolasti dio Soče)
Mala korita su dosta manja od Velikih korita, ali su pristupačnija.
Možete se spustiti uz same ivice kanjona. Nisu Mala Korita puno ni duboka, najviše 6 metara, a u najužem dijelu široka samo 1 metar.
Nisu ni velike dužine (100 m), ali sasvim dovoljno da modro plava boja pjenušave Soče ostavi upečatljiv utisak na vas.
Fascinantno nam je bilo posmatrati kako se Soča u svom mirnom, ravnom toku odjednom obrušava između strmih stijena i kako je kanjon uvlači u svoju pukotinu. I baš tu, na tom mjestu, nastaju Mala korita.
Djeci su se posebno svidjela, jer su ih mogli lakše istraživati, približiti im se.
Kamp Jelinčić na Soči
Želeći da što više upoznamo Soču i njenu dolinu, smjestili smo se tik uz nju, u kampu. Ali ne u bilo kom kampu, nego onom gdje počinju Mala korita. Kakav prizor.
Ušuškao se uz Soču. Uspavljuje vas njen šum. Djeca se oduševljeno upoznaju sa njom. Ljuljaju se iznad njenih talasčića. Obezbijeđen je i lagan prilaz do Soče. Možete se i rashladiti. Baš rashladiti.
Kamp Jeličić je mali kamp na seoskom domaćinstvu. Budite su uz zvuk zvona ovaca i njakanje magaraca. Daju se i pomaziti.
Dječicu oduševio njihov kutak. Malo su u pijesku, malo se ljuljaju, spuštaju niz tobogan, a u drugom trenutku igraju fudbal i odbojku. Za njih fenomenalno.
A mi, „veliki“, radujemo se što je čist, što su domaćini susretljivi, što možemo kupiti domaće proizvode iz njihove „kmetije“ (seoskog domaćinstva).
Nemojte preskočiti da kupite pastrmku i njihov ovčiji sir. Nadaleko su poznati po tebe. Sa razlogom, vjerujte.
Uveče se iskupimo oko centralnog ognjišta. Još ako budete imali sreće kao mi, pa da neko zna gitaru svirati. Savršen završetak dana na Soči.
Ako ne želite da kampujete, možete prespavati u njihovim smještajnim jedinicama.
Izvor Soče (dom zlog vodopada)
Smaragdna ljepotica Soča nas je svakim svojim kutkom opčinila i naravno da nas je zainteresovalо da јој izvor istražimo.
Kažu da su u dolini Trente živjeli bog Triglav, Jalovac i Mangart. Stigao je zli vodopad i poplavio sela. Bogovi su ga zatvorili i vezali u pećinu. Ostavili su mu samo usta dovoljno otvorena da može navodnjavati dolinu.
Kada odsluži kaznu, biće oslobođen, a Soča će presušiti.
I zaista, sam izvor Soče baš tako i izgleda, kao nečija razjapljena usta.
Na samom izvoru nismo zatekli puno vode, ali nam je bio zanimljiv prilaz do njega i vidikovac tik ispod pećine koji pruža fenomenalan pogled na rijeku Soču.
Staza je uređena, ali vrlo uska, iznad provalije. Osigurana je sajlama i klinovima i zahtijeva maksimalnu koncentraciju, naročito pri obilasku sa djecom.
Udobna neklizajuća obuća je obavezna za bezbjedno kretanje stazom. Nemojte ništa imati u rukama. Ne pitajte kako ovo znamo. Sve stavite u ranac i na leđa.
Djeci se svidjelo, naravno. Ko još ne voli malo adrenalina, bar u našim redovima.
15-ak minuta prolaska do izvora Soče sigurno će vam ostati dugo u sjećanju. Nama definitivno hoće.
Korisne informacije:
ulaz na izvor Soče je besplatan;
obezbijeđen je besplatan parking.
Vidikovac sa spomenikom dr Juliusa Kugyja
Nemojte se zaustaviti samo na izvoru Soče. Uživajte u dolini Trente gdje Soča sa svojom okolinom nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Nastavite ka Vršiču i opustite se na vidikovcu sa spomenikom dr Juliusu Kugyja koji sa ponosom gleda na Jalovac.
Fenomenalno mjesto za kratku pauzu i uživanje u krajoliku.
A Jalovac, ističe se i prkosi. Želi da se što prije upoznamo.
Korisna informacija: parking je besplatan.
Kanjoning rijekom Sušec (avantura za pamćenje)
Najbolja adrenalinska avantura sa djecom koju smo ikad imali. Evo nas na kanjoningu na rijeci Sušec.
Sat i po vremena spuštanja niz rijeku će sigurni smo pamtiti cijeloga života.
Koliko je samo tu vrištanja, podrške, bodrenja, jurenja niz prirodni tobogan bilo.
Jurili smo niz tobogane na noge, pa i na glavu. Spuštali se niz strme stijene niz konopac kao pravi alpinisti. Čak je jedan vodopad bio i od 15 metara, a da ne govorimo o spustu u pećinu. Nevjerovatno ludilo.
Uzbuđenje je raslo prelaskom i iz jednog lonca u drugi, gazeći po stijenama uz sajle.
Sve je bezbjedno, ne brinite.
A oni se osjećaju uzvišeno. Vrh.
Kako teče organizacija?
Došli smo u Bovec po dogovoru u njihove prostorije. Čekalo nas je 10-ak minuta vožnje kombijem.
Ispred nas 20-ak minuta pješačenja uzbrdo kroz šumu sa svom opremom do početne tačke za spust rijekom Sušec.
A onda spektakl. Spust.
Angažujete Soča Splash i vaše je samo da uživate.
Oni vam obezbijede opremu, odvezu, dovezu, prate, objasne, smiju sa vama i zabavljaju. Vi samo obucite kupaći i ponesite peškir.
Zapratite nas na instagramu i pogledajte naš reels bez filtera sa kanjoninga rijekom Sušec. U svakoj sekundi se čuje kako nas je adrenalin obuzeo. Ma nije obuzeo, nego istinski tresao.
Nevjerovatna avantura.
E da, sigurno se pitate kako mogu djeca.
Mogu, prilagođen je kanjoning njima. Važno je da imaju više od 7 godina i da znaju plivati.
Kanjoning rijekom Sušec obavezno stavite na spisak „šta raditi u dolini Soče“.
Slap Boka (najmoćniji slap Slovenije)
Na putu Bovec – Žaga, već sa mosta, možete vidjeti najmoćniji slap Slovenije, slap Boka.
Visok je 144 m, a širok 18 metara. Ako ga posjetite u proljeće ili ljeto, doživjećete ga silnog, u svoj svojoj moći, prepunog vode.
Interesantno je da se planinski potok vrlo brzo nakon izvora u litici obrušava preko stijene. Možda to ne bi ni bilo tako čudno, da nije tako moćan i impozantan.
Omogućen je sam prilazak do slapa. Kod mosta je parking, a do slapa Boka vas dijeli samo 15-20 minuta lagane šetnje u jednom smjeru.
Nas je loše vrijeme zaustavilo u ovoj avanturi. Zadovoljili smo se samo pogledom sa mosta, ali sasvim dovoljno da osjetimo njegovu raskoš. Definitivno je poseban biser koji krije dolina Soče.
Slap Kozjak
Slap Kozjak je vječito bio na spisku obaveznih lokacija za posjetiti u Sloveniji.
Kako i ne bi?!
Taj graciozni, uski, snažni slap visine 15 metara koji se okružen mračnim, mističnim stijenama obrušava u smaragdno zeleni bazen nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Kako kažu Kam z mulcem, na ovom bajkovitom mjestu samo patuljci nedostaju.
Kada stanete ispred njega i čujete taj gromoglasni zvuk vode koja se obrušava i kada vas hladne kapljice iznenadno zaspu, ostanete bez teksta.
Pogled će vam privući i pukotina iznad glava koja stidno pušta svjetlost u ovoj tamnoj polukružnoj stijeni. A baš na njenom kraju izranja sam slap.
Neki drugi svijet ispred nas.
Dođe vam i da se okupate na ovom rajskom mjestu, ali to nije dozvoljeno. Reći ćemo vam gdje možete.
Potok Kozjak izvire pod Krnčicom i pravi mnoge bazene, te šest slapova. Dva su dostupna posjetiocima. Pišemo o oba, naravno.
Stazom kroz šumicu koja vodi do slapa Kozjak vam neće biti dosadno, sigurni smo.
Staza je lagana, zanimljiva, rashladna i prepuna zanimacija.
Na više mjesta drvenim mostićima prelazite rijeku. Za kraj drvena terasa za spektakularan pogled, baš nasuprot slapa Kozjak.
Na stazi nailazite i na drugi, Mali Kozjak. Obrušava se, huči, pomalo vas sa svojih 8 metara visine uvodi u ono što vas čeka kod Velikog Kozjaka.
Šetnjica za poželiti.
Nikako nemojte preskočiti kupanje na ušću Kozjaka u Soču i na samoj rijeci Soči. Ne preskočite ni skokove kod mosta sa stijene u smaragdnu Soču. Naravno da smo imali svog predstavnika.
Ulaz na slap Kozjak se naplaćuje. Porodična karta je 12 evra, a za ostale se informišite na zvaničnom sajtu Dolina Soče.
Možete se parkirati u blizini slapa Kozjak, ali vam preporučujemo da se krećete kružnim Kobaridskim istorijskim putem.
Kobaridski istorijski put
Kobaridski istorijski put je staza na kojoj se nalaze važne istorijske, kulturne i prirodne znamenitosti u Kobaridu i okolini.
Dug je 5 km i za njega vam treba 3 – 5 sati šetnje (nama cijeli dan) i opet nismo sve stigli.
Parkirajte se u Kobaridu i zatim Kobardiskom istorijskom kružnom stazom posjetite Italijansku kosturnicu, Tonocov grad (odlično očuvan i jedan od najvažnijih kasnoantičkih visinskih naselja u Istočnim Alpama), slap Kozjak, istražujte odbrambeni sistem iz Prvog svjetskog rata, kupajte se na ušću Kozjaka i u Soči, prošetajte uz Soču, pređite Napoleonov most, posjetite Muzej sirarstva u Kobaridu i Kobaridski muzej.
Nemojte preskočiti Kravca sladolednu avantura u Kobaridu.
Odbrambeni sistem iz I svjetskog rata
Na Kobaridskom istorijskom putu nailazićete na dijelove odbrambenog sistema iz Prvog svjetskog rata. Tu su skloništa, opservatorijum, mitraljesko gnijezdo.
Dolina Soče je mjesto velikog stradanja i jedan od najkrvavijih frontova za vrijeme Prvog svjetskog rata. Baš ovdje se odvijalo 12 velikih bitaka između Italije i Austrougarske.
Krvave bitke, surov teren i strašne zime su odnijele 1,7 miliona života.
Napoleonov most
Zavirivali u sve moguće prokopane pećine i zamišljali kakve su se bitke odigravale i kako su živjeli vojnici. Malo se okupali u Kozjaku, skočili u Soču i nastavili šetnju niz rijeku kroz prekrasan krajolik. Smaragdna rijeka, malo šumice, nanizanih košnica, razuđenih kampova i eto nas do Napoleonovog mosta.
Kameni Napoleonov most je dobio ime po Napoleonovoj francuskoj vojsci koja ga prelazila.
Rušen, obnavljan, rušen, obnavljan, od 1750. godine pa sve do danas. Malo je bio drveni, malo kameni, pa opet drveni, pa opet kameni.
Ostavile na njega uticaj mnoge bitke i svi svjetski ratovi.
A sada ponosan spaja dvije strane Soče, i kao svjedok burne istorije uljepšava okolinu Kobarida.
Muzej sirarstva i Kobaridski muzej
Stižemo u Kobarid, a u njemu dva izuzetna muzeja: Muzej sirarstva i Kobaridski muzej.
Da li ste znali da je sir u prošlosti bio sredstvo plaćanja i da je Bovški sir bio cjenjeniji u odnosu na ostale sireve?
U Kobaridu možete posjetiti Muzej sirarstva Planika u kome možete pogledati istorijske etnološke zbirke koje predstavljaju baštinu planine i tradiciju sirarstva u regiji.
Kobaridski muzej, odnosno Muzej I svjetskog rata je muzej koji istražuje i prezentuje Prvi svjetski rat sa akcentom na prikazivanje „Soške fronte“, odnosno „Bitke kod Kobarida“. Bio je to jedan od najvećih sukoba u planinskoj regiji u istoriji, te najveći vojni sukob na teritoriji Slovenije.
Italijanska kosturnica
U Kobaridu se na brdu nalazi jedina vojna italijanska spomen-kosturnica u Sloveniji. U Italijansku kosturnicu su prenešeni posmrtni ostaci 7014 poznatih i neznanih palih italijanskih junaka koji su se borili u dolini Soči u Prvom svjetskom ratu.
Zanimljivo je da ju je 1938. godine otvorio fašistički vođa Benito Musolini na koga je tom prilikom planiran atentat.
Franc Kavs je osuđen zbog pokušaja ubistva, ali istoričari nikada nisu otkrili zašto ga nije izvršio. Pretpostavlja se da nije bacio bombu na Musolinijev automobil, jer je bio okružen djecom.
Kobarid ili na italijanskom Kaporeto je zapamćen kao mjesto velikog stradanja. Posebno je mjesto u srcima Italijana koji su za vrijeme I svjetskog rata pretrpili ogromne gubitke od strane Austrougara. Baš zbog toga se u svakodnevnom govoru Italijana kada je nešto užasno kaže „Kaporeto“.
I tako na kraju još jednog prekrasnog dana koji nam je pružila dolina Soče u Kobaridu i njegovoj okolini, dođe vrijeme i za savršen završetak dana.
Kamp Nadiža Podbela
Moramo sa vama podijeliti idealno mjesto za kampovanje.
Zamislite zeleno prostranstvo postavljeno tik uz rijeku. Na svakom koraku po neko drvo za hlad. Kamperi dobro znaju koliko ono znači.
Na sve strane razbacani šatori, kamp kućice. Svaki sa svojim ogromnim prostorom, taman tolikim da imate svoju intimu, komociju, mir… idealno.
Mi se raširili kao kod nekog dobrog drugara sa ogromnim dvorištem. 4 šatora u polukrug, mi i Kam z mulcem.
U sredini zborno mjesto. Sto i stolice ušuškali ispod tende. Baš tu smo se iskupljali, pričali, ručkali, smijali… neki i svjećice duvali. Koje dijete još o tome ne sanja?!
Djecu smo jedva održavali i za vrijeme ručka na jednom mjestu. Prizivale ih tramboline, tobogani, odbojka i fudbal na pijesku.
Nerijetko su otrčali i do rijeke Nadiže. Kamp Nadiža Podbela se nalazi na njenoj obali. Savršeno mjesto za kupanje ili samo bacanje kamenčića dokle vam volja. Neki su se zabavljali i uz stolove za stoni tenis.
Bilo je zanimljivo posmatrati i malce u pijesku, iako smo mi to prerasli.
Ono što je nama “velikima” izrazito bitno je čistoća. Toaleti i cijeli kamp su besprijekorno, ali besprijekorno čisti. Nema gužve ni u toaletima, kabinama za tuširanje, mjestima predviđenim za pranje suđa.
Djeca su se divila toaletima prilagođenim maloj dječici, sve je minijaturno, a mi odrasli mašini za pranje suđa, veš mašini.
Ako vam se ne da spremati, restoran nudi izvrsnu hranu.
Sve smo čari kampa probali.
Toliko nam se svidio da smo ostali jedan dan duže iako su tu noć najavljivali oluju. I da bila je, ali ko bi propustio logorsku vatru uz šator, pa neka grmi cijelu noć koliko god hoće.
Ispred svakog šatora možete zapaliti vatru. Veoma bitno ako imate piromane u vašim redovima. Nama jeste.
Ako biste se isprobali u kampovanju po prvi put, obavezno idite u Kamp Nadiža Podbela i sigurni smo da će vam se kampovanje svidjeti.
Kako malci prokomentarisaše, ovo je kao na moru, samo bez mora.
Ujedno smo vam dali i odgovor na vaše često pitanje gdje smo bili smješteni kada smo išli na kanjoning rijekom Sušec i pri posjeti Kobarida (slapa Kozjak).
Kakva 3 dana nam je podarila dolina Soče?! Priznajemo da bi se ovdje moglo biti još 33 puta više. Vratićemo se, sigurni smo u to.
Ali, idemo dalje. Ne napuštajte Sloveniju, posjetite Sedmera jezera, jednu od najljepših staza kojom smo planinarili. Šta vas očekuje, kako se organizovati, koji su troškovi, smještaj, pročitajte u našoj priči Dolina Triglavskih jezera (Sedmera jezera).
4 komentara
super, prekrasno opisano,uživao sam sa Vama, Lp
Hvala Josipe. Dolina Soče je prekrasna, nije joj se teško prepustiti da te opčini.
Fantastičan putopis! Bravo ekipa!
Hvala Kao čokolada. Bilo je ovo baš nestvarno putovanje.