Zelengora i njena jezera – odmor za dušu

Cica
Jezero Gornje bare na Zelengori

Kada vam se jave oni trenuci da želite dušu svoju da odmorite, onda pravac Zelengora i njena jezera. Kakav smo mi tamo odmor sa djecom imali?! Zamislite kada vas dovezu u planinsku kućicu koja je na samom jezeru i kažu da će doći po vas nakon dva dana… Oko vas nema objekata nekih 20-ak kilometara. Nemate struje, signala, niti wi fi. E to idealno mjesto je planinska kuća na jezeru Donje bare na Zelengori.

Planinska kuca na jezeru Donje bare

Zelengora pripada NP Sutjeska. Pitoma je i blaga planina. Prepuna je pašnjaka, prelijepih jezera, raznovrsnih životinja i dobro obilježenih planinarskih ruta. Spada u omiljene planine planinara i kampera. Jedna od najboljih destinacija za planinarenje sa djecom.

Na Zelengori se nalazi osam glečerskih jezera „gorskih očiju“: Donje i Gornje Bare, Bijelo i Crno jezero, Orlovačko, Štirinsko, Kotlaničko i Borilovačko jezero. Sa naše lokacije smo obišli Donje i Gornje bare o kojima ćemo vam ovom prilikom i govoriti. Tu je i vidikovac Borić, i o njemu će biti riječi.

Jezero Donje bare – planinarska oaza mira

Kako biste se lakše snašli gdje se nalaze Donje bare i bolje upoznali sam NP Sutjeska, predstavljamo vam jednu zanimljivu kartu koja je nama bila od koristi.

Geografska karta NP Sutjeska

Sa mape se može vidjeti da se Donje bare nalaze na sjeveroistočnom dijelu Zelengore, i to na visini od 1490 m. Ponesite zato i malo topliju garderobu za jutra i večeri, bez obzira ako najavljuju toplo vrijeme. Kako ja volim reći „planina je to“.

Dugo je 250, a široko 120 metara, najveća dubina je oko 4,5 metra. Okruženo je planinskim vrhovima: Ardov (1723 m), Planinica (1874 m) i Mala Siljevica (1720 m). Oko jezera postoji stazica koja omogućava lijepu, laganu šetnju. Uživajte u prelijepoj prirodi, ribicama i patkicama. Možda kao i mi naiđete na tragove divljih svinja koje su rovile zemlju tražeći zanimljivo korjenje.

Staza pored jezera Donje bare
Pogled na planinsku kucu na Donjim barama

Zelengora obiluje bogatom faunom i florom. I nas je počastila sa svojom ljepotom.

Za Zelengoru su karakteristične divokoze. Jedna nas je htjela impresionirati pa je na kamenom dijelu vrhova planine, sa druge strane jezera, pokazala svoje graciozno stajanja na jednom kamenu. „Vau“ kakav prizor, kakva ljepota.

Sa zapadne strane nalazi se izvor vode koji puni jezero. Odlično mjesto za igranje djece i preskakanje potočića. Nalazi se odmah iza planinske kuće, uz šumu. Podvodnim kanalima voda izlazi iz jezera.

Kažu da tokom hladnijih zima jezero bude okovano ledom.

Na Donjim barama je moguće pecati, samo ćete od NP Sutjeska morati kupiti dozvolu.

Planinska kuća na Donjim barama – luksuz u srcu prirode

Idealna lokacija za smještaj. Ne može biti ljepša. Na samom ste jezeru i to sami. Ponekad navrati neki planinar i napravi pauzu na ovom prelijepom mjestu i na ovoj terasi.

Jutra i večeri su ovdje nešto posebno.

Budite se i prvo sto vidite kroz prozor je mirno jezero, onako zeleno i relaksirajuće. Skoro svi prozori kuće gledaju na jezero. Ujutro na terasi skuvamo kafu, ušuškamo se u ćebence, nagnemo se jedno na drugo, pijemo kafu i ćutimo. Kakav luksuz… Tišina. Ponekad neka ribica iskoči, te izmami osmijeh. Šta može biti ljepše od toga?!

Kafa na terasi planinske kuce na Donjim barama

Potom ustaje i mala mafija. Niko ne zna koliko je sati, niti je kome stalo do toga. Vrijeme radi za nas. Kakva divota?!

Doručak obavezno na terasi. Hrana i priroda, idealna kombinacija da djeca ćute, bar naša ;). Morate ponijeti puno hrane, dobro se jede, jer „planina je to“. Nemojte zaboraviti da nema struje pa ne računajte na frižider. Ovdje se čovjek najviše obraduje slanini, paradajzu i luku. Sve u znaku domaće hrane.

Poslije doručka je kod nas jutarnja smotra, da se vidi koliko pužića je pobjeglo, koji su novi pristigli i da im se servira doručak. Takođe se komisijski razmatra koliko su male razigrane žabe porasle od juče, je li patka izgubila koje pače.

A onda, sendviče u ruksak i u dnevne šetnje po okolini…

Nudi ova planinska kuća mnoge prednosti. Zamislite samo kupanje toplim danima u jezeru. Pristup jezeru je odličan. Mi smo se samo igrali sa štapovima i kamenčićima, vrijeme nam nije išlo na ruku. Šteta.

Jezero Donje bare na Zelengori

Kažu da je pored ove kuće bila izgrađena kamena vila (Titova vila), a da je sadašnja planinska kuća bila namijenjena osoblju. Nažalost, Titova vila je srušena. Ostali su samo tragovi kamene terase koja sada služi za predah planinarima.

Terasa na jezeru Donje bare na Zelengori

Najviše volimo kada se osjećamo kao gost u prirodi i kada nas niko od domaćina ne primjećuje. Tada najviše uživamo u prirodi. To smo baš ovdje doživjeli. Pored riba, pataka i divokoze, posmatrali smo lisice i zeca u svojoj igri. Ovo je njihovo područje, nemaju osjećaj za prisustvo čovjeka i tada nam prikazuju one svoje prave igrarije.

Sa prozora kućice smo posmatrali igru lisica, njihovo trčkaranje, prevrtanje, bježanje i ponovno hvatanje u igru sa drugarom. Nisam u mogućnosti da vam riječima prenesem taj doživljaj, treba to vidjeti svojim očima.

Jedan zeko se zbunio. Došao je na našu terasu. Gledao je on nas, a mi njega. Ne zna se kome je bilo čudnije u toj situaciji. Svi smo jedni drugima bili nepoznanica. Stajao je desetak minuta i onako zbunjen samo mrdao ušima. Kakvo iskustvo za djecu.

Posmatranje zeca na jezeru Donje bare

… a onda dođe veče. Večera uz svijeće. Ovo najviše vole i ovo pamte. Njima je odmor bez struje postao stvar dobre zabave. Odigramo koju partiju karata ili Ne ljuti se čovječe, pa ko šta vidi pod lampama i svijećama. Poslije toga stave svoje lampice na glave, prozuje sa njima po kući, ukrste svoje svjetlosti par puta dok su u krevetu, nasmiju se ko zna čemu i tajac… Milina ih posmatrati.

Jezero Gornje bare – biser u netaknutoj prirodi

Zelengora djeluje baš pitomo i nježno. Toj njenoj blagoj prirodi doprinose i njena jezera. Od Donjih bara se veoma lako stiže do Gornjih bara, oko sat vremena, ako ne zastajkujete usput kao mi. Put je odlično obilježen, možete ići bez problema.

U početku se vraćate dijelom puta koji vodi do Tjentišta, nekih pola sata. Zanimljiva šetnja kroz hladovinu drveća, može biti i dobra zaštita od kiše, kao u našem slučaju.

Put do jezera na Zelengori
Planinarske oznake na Zelengori

Dalje na putu postoji tabla koja pokazuje skretanje na dionicu koja takođe prolazi kroz šumu. Nije preporučljivo autom skrenuti na ovu dionicu putu. Mnogi se na ovom mjestu parkiraju i baš sa ovog mjesta kreću pješke na put ka Gornjim barama.

Izlazeći iz šume ukazuju vam se livade Zelengore. To mirišljavo džinovsko cvijeće. Imala sam osjećaj kao da sam u priči Alisa u zemlji čuda. Sve poznate biljke su mi se činile nestvarno ogromne, a mirisi najintezivniji koje sam do sada mogla osjetiti.

Staza do jezera Gornje bare na Zelengori

Staza je dalje impresivna. Milina je gledati te brežuljke i te divne biljke. Žao mi je što je dan bio maglovit, pa nam pogled nije mogao daleko dosezati. Uživajte i vi malo u ovim slikama.

Staza do jezera Gornje bare
Okolina jezera Gornje bare na Zelengori
Proplanci Zelengore

Nanjušismo mi i polja borovnica. Tu je zastoj. To je to od našeg napretka na putu ka Gornjim barama. A naše sreće. Prvo smo štapovima morali malo lupkati po biljkama da nas ne iznenadi neka stanovnica Zelengore, a onda branje borovnica. Nije ni medo blesav što ih jede. Kako su ukusne na ovom svom prirodnom staništu.

Borovnice na Zelengori
Borovnice u okolini jezera na Zelengori

Dalje prateći utabani put stigli smo do travnatih jezera. Mislili smo da je to to. Malo smo se i razočarali. Sva sreća naiđoše planinari pa nas uputiše da skrenemo lijevo putićem koji vodi do Gornjih bara. Ovdje vodite računa da ne produžite pravo na Uglješin vrh, već skrenite lijevo. Ovdje ne postoji tabla sa oznakom.

Zelengora i planinarenje

I na kraju te utabane stazice ukaza se veličanstveno jezero… Gornje bare.

Jezero Gornje bare na Zelengori

Gornje bare su nešto manje od Donjih bara. Nalaze se na vrhu livade na nadmorskoj visini od 1650 mnv, dugačko je oko 150 m, a široko 80 m, njegova dubina je 2 m. Postoji putić oko jezera kojim se može prošetati.

Jezero plijeni svojom ljepotom.  Vjetrić njiše biljke, pravi male talase na jezeru i pri tom donosi miris prirode. Iznad jezera se uzdižu ogoljeli vrhovi planina i nagovještavaju da su stanište divokoza. Nisu nas ovog puta htjele počastiti svojim prisustvom. Sjediti na kamenu i posmatrati ovu ljepotu, ima li išta ljepše i više opuštajuće.

I djeca vole šetnje kada za nagradu dobiju ovakvu ljepotu. Svjesni su da je ovakav prizor nestvaran, osjete to.

Ne znam koliko smo tako sjedili opčinjeni. Imate osjećaj kao da vas je neko bacio na neku drugu planetu. Sami ste i nigdje nikoga na vidiku, a ovakva ljepota. Ne zna čovjek gdje bi se prije okrenuo, gdje bi prvo pogledao. Ne može se odjednom obuhvatiti sva ova ljepota. Ne postoji mogućnost ni da slika ili snimak prenesu jedinstvenost ove panorame, niti riječi da opišu ovaj pejzaž.

Koliko god da ste na ovakvim mjestima, malo je.

Planinarenje sa djecom Gornje bare

Počastismo se našim sendvičima, pa smo morali krenuti nazad. Vrijeme se pogoršavalo.

U produžetku Gornjih bara za pola sata se stiže do Uglješinog vrha. Mi se nismo usudili krenuti, zbog vremena, morali smo se vratiti do kućice.

Vidikovac Borić – zapanjujući pogled na NP Sutjesku

Laganom šetnjom sa Donjih bara se za 40-ak minuta stiže do vidikovca Borić. Put je odlično obilježen, tako da samostalno bez problema stižete na vidikovac. Prva dionica vodi putićem preko livada. Često srećemo tragove divljih svinja. Djeci je ovo postalo zanimljivo. Ne znam da li bi im bilo i da ih sretnemo.

Zelengora i planinarenje

Nastavak puta vodi po obroncima planina, jednim dijelom prolazite i kroz šumu. Na svakom mjestu gdje vam drveće dozvoljava ukazuje vam se prelijepa panorama. Mi smo i sa ovim bili zadovoljni. Često smo stajali, odmarali i uživali u pogledu.

Staza do vidikovca Boric

I na kraju puta njegovo visočanstvo, vidikovac Borić. Njegova nadmorska visina je 1450 mnv.

Pristup je bezbjedan, ali ne postoji zaštitna ograda, pa zbog djece treba malo pripaziti. Možete ovdje odmoriti i uživati u pogledu od 270⁰.

Pogled doseže do kanjona rijeke Sutjeske, Vučeva, Maglića, Volujka, prašume Perućica, Dragoš sedla i Prijevora, doline Tjentište, ostatka starih gradova Vratar i Vratac, kao i Kosmana. Mi nismo uspjeli sve vidjeti zbog oblaka, ali bilo nam je dovoljno da nas baci u opuštanje. Idealno mjesto za popiti kafu i pauzirati. Malo se i naježite pri pogledu na ove strme gromade od planina i Sutjesku koja teše svoj put.

Vidikovac Boric na Zelengori
Vidikovac Boric na Zelengori

I tako prođe naše vrijeme na Zelengori. Nekako za naš ukus prebrzo. Mogli smo još šetati, uživati u zajedničkim pričama, društvenim igrama pod svijećama, biti okrenuti samo jedni ka drugima, smijati se dogodovštinama usled privikavanja na život bez struje, zaboraviti da TV i mobilni telefon postoje, hodati musavi od borovnica… Mnogo je lijepih stvari koje pruža ovakav vid odmora. Dobijemo kvalitetno zajedničko porodično vrijeme prije svega i pregršt lijepih uspomena, a to je najbitnije.

Ukoliko želite saznati šta, kako i za koliko možete u planinsku kuću na Donjim barama, pročitajte . Za sva dodatna pitanja vam stojimo na raspolaganju.

obavezno pogledajte

Ostavite komentar