Kraj juna, a mi na snijegu, pa na 4000+ mnv smo, čak i na 4563 mnv. Monte Rosa, Italija je u pitanju. Odličan izbor da se isprobate u visokogorstvu.
Monte Rosa se smjestila na istočnom dijelu Peninskih Alpi, između Italije i Švajcarske. Čuvar je i najvišeg vrha Švajcarske (Dufourspitze 4634 mnv).
A mi smo je istraživali na italijanskoj strani. Inače je druga planina po visini u Italiji.
Okušali smo se u penjanju njena 4 vrha iznad 4000 mnv: Balmenhorn (4167 mnv), Signalkuppe (4554 mnv), Zumsteinspitze (4563 mnv) i Vincent Pyramid (4215 mnv).
Prvi put na ovoj visini, prvi put se lično susreli sa glečerima, pukotinama, aklimatizacijom…
Smjestili smo se u domu Manitova hut, na 3498 mnv, tačno na granici iznad koje je konstantan snijeg i led, odnosno glečer.
Pišemo vam sve korisne informacije i šta vas sve očekuje na stazi, od smještaja, preko uspona, do cijena.
Želimo da doživite isto iskustvo kao što smo ga i mi doživjeli.
Svijet oko vas na Monte Rosi je nestvaran, nezaboravan.
Staza je zahtjevna, kondiciono srednje teška (Balmenhorn i Vincent Pyramid) i teška (Signalkuppe i Zumsteinspitze), a tehnički srednje zahtjevna. Ne preporučuje se samostalno penjanje bez vodiča, osim ako ste iskusan visokogorac i prethodno ste dobro izučili stazu i teren.
Mi smo imali olakšavajuću okolnost jer su nas vodili naši drugari iz Planinarsko udruženje “Abonos” Banja Luka, a na ovakvim stazama je veoma bitno da ste u sigurnim rukama.
Kakvi su ovdje predjeli! Nezamislivo je. Prekrasno. Bajkovito.
Okovali vas snijeg i led. Na bjelini samo na momente se pojavljuju ogoljeli vrhovi.
Na sve strane istačkane staze sa planinarima i skijaši koji prozuje pored vas.
Tu su i pukotine koje zahtjevaju odgovornost i ozbiljnost na stazi.
Da je lako, nije. Morate biti izdržljivi, u kondiciji, obazrivi, odgovorni, ali da je lijepo, itekako.
Morate imati obzira i da ste na velikoj visini, da i ona odrađuje svoj dio. Neke od nas je i savladala i zadržala na 4200 mnv, ali ne žalimo se.
Hodate vi i po grebenu sa strmim dugačkim okovanim snijegom i ledom stranama. U navezama ste, u koloni. Korak težak, nikad teži.
Oko vas pukotine. Nerijetko se čuje i kamenje koje se obrušava sa planine, lavine.
Upadate i u snijeg, do koljena, do pasa, ni mala kilaža vas ne može spasiti.
Ali da vam Monte Rosa sa svojim krajolikom uzvrati, itekako.
Kada bi vam neko rekao da na nižoj visini ispred sebe imate 11 km i 1300 m visinske razlike za uspon/spust rekli biste ništa što do sada niste savladali. Na ovoj visini je to ipak ozbiljan zalogaj, teško dostižan.
Gdje se smjestiti na Monte Rosi?
Na Monte Rosi ima više planinarskih domova. Prvi na putu od žičare je Manitova hut i to je bio naš izbor.
Najčešće se za smještaj biraju ili dom Manitova hut ili Rifugio Gnifeti (3647 mnv) koji su u neposrednoj blizini.
Dom Manitova hut se nalazi na glečeru Garstelet, na nadmorskoj visini 3498 m.
Odlična je početna tačka za uspon na vrhove Monte Rose.
Dom je na fenomenalnom, ali fenomenalnom mjestu i lako je dostupan, tako da i da samo uživate u pogledu sa terase, vjerujte mi da ćete se zadovoljiti.
Jedan dan smo samo leškarili na suncu i posmatrali okolinu i igrali karte. Istinski odmor.
Do doma Manitova hut dolazite sistemom tri žičare iz mjesta Alagna Valsesia.
U vrijeme naše posjete, cijena povratne karte za žičaru je iznosila 45€.
Prvom dionicom se sa 1200 mnv penjete na 2050 mnv.
Prolazite iznad prekrasnih predjela. Kamene kućice sa kamenim krovom, kravice koje pasu travu na pašnjacima, na sve strane zelenilo, a između svega žubori vijugavi potok. Prava planinska idila.
Drugom žičarom stižete do 2976 mnv. Prelazite tik iznad stijene sa koje se stropoštava izdašan slap od više desetina metara. Scena za „vau“.
U daljini se niže mnoštvo malih slapova.
Polako ulazite i u svijet bjeline.
Trećom žičarom stižete do Punte Idren (3257 mnv). Već ovdje je vrijeme da se razmisli o stavljanju dereza i uzimanju cepina u ruke.
Odatle do doma vas čeka 1,5 h hoda (oko 1 km).
Staza nije zahtjevna, a i krajolik će vas zaokupirati pa stazu nećete ni osjetiti.
A dom, sigurno će vam se svidjeti. Veoma je popularan među planinarima pa ga morate mnogo ranije rezervisati.
Nestvaran je pogled sa njega, na koju god stranu da se okrenete. Posmatrati glečer, čuti njegovu gromoglasnu grmljavinu, zagledati se u jezera, u alpske vrhove koji se nižu jedan do drugog u nedogled, diviti se hrabrim planinarima, razigranim skijašima, ne može da dosadi.
Dom je čist, hrana zadovoljavajuća. Opskrbljen je svim potrebnim za višednevni boravak.
Korisne informacije:
- Cijena noćenja u zajedničkoj spavaoni (nas 50) sa doručkom i večerom u domu je u vrijeme naše posjete bilo 90€.
- U domu je navedeno moguće tuširanje uz nadoknadu od 5€, ali samo u slučaju kada ima dovoljno vode. Mi nismo bili te sreće.
- Nosite svoje peškire.
- Dom je zaista čist i uredan.
- Dobijate od njih papuče, nema potrebe da nosite svoje.
- Uveče ostavljate svoje termos boce i na njima navedete da li želite čaj ili toplu vodu. Ujutro vas vaše flašice čekaju pune. Besplatna je usluga.
- Na doručak dođite među prvima, jer što više vrijeme prolazi, izbor hrane je sve manji. Ne očekujte široku lepezu ponude jela, ali je sasvim dovoljna.
- Voda je u vrijeme naše posjete bila 3€/0,5l, ručak od 14-20€, pivo 4€.
Uspon na vrhove Monte Rose
Prvi dan smo stigli u dom, aklimatizovali se i sutradan krenuli uspon na vrhove Monte Rose.
Plan za drugi dan je bio posjetiti niže vrhove Balmenhorn i Vincent Pyramid. Međutim, s obzirom da je vrijeme drugi dan bilo idealno za planinarenje i da su na Monte Rosi često loši vremenski uslovi za uspon, plan se mijenja. Penju se prvo viši vrhovi (Signalkuppe i Zumsteinspitze), a za povratak ili eventualno sutra se ostavljaju prvoplanirani ciljevi.
Doručak već u 4:30, dereze na noge, cepin u ruke, vežemo se u naveze i avantura počinje.
Korak lagan, a adrenalin sve brže plavi tijelo.
Ljepote Alpa nikad dosta.
Na samo 4 km od doma, sa 850 m uspona stižete do dva niža vrha Balmenhorn i Vincent Pyramid.
Već na sedlu, pri visini od 4000 mnv, možete ih uočiti sa desne strane. U blizini su jedan drugog.
Vincent Pyramid (4215 mnv) ima lakši uspon i nudi lijep pogled na okolinu.
Prilikom izlaska na Balmenhorn (4167 mnv) u završnom dijelu uspona vas očekuje kratka vertikala (mini ferata) u visinu od 10-15 m vertikale.
A na vrhu malo sklonište i bronzani kip „Isusa Hrista od vrha“. Skulpturu Isusa, izvornog naziva „Christo delle Vette“ izradio je Alfredo Bai, vajar i partizanski vođa iz Drugog svjetskog rata.
Tokom rata se zakleo da će postaviti jedan kip na visini višoj od 4000 m kao znak mira i spomen na sve stradale u toku II svjetskog rata, bez obzira na njihovu nacionalnost.
Prilikom montiranja 1955. godine, skulptura je podijeljena na 11 dijelova i nosilo ju je do vrha 35 vojnika-planinara iz svih provincija Italije.
Na vrhu se nalazi i malo sklonište iz 1985. godine nazvano po lokalnom vodiču Feliceu Giordanu koji je poginuo u jednoj akciji spašavanja.
Sa sedla staza dalje vodi do vrhova Signalkuppe i Zumsteinspitze.
Ako biste gledali udaljenost od doma Manitova hut do vrhova, udaljenost u jednom smjeru je 5,5 km.
Od svih navedenih vrhova za uspon, najteže je bilo ispenjati vrh Zumsteinspitze. I ne samo zato što je najviši, nego i zato što su najteži uslovi za njegov uspon, pa samo i da uzmete u obzir da staza do njega vodi uskim grebenom čije strane se strmoglavo pod snijegom spuštaju u nedogled.
Završnica je jako strma i iziskuje pomoć drugih planinara i aktivno učešće cepina.
Kada uzmete uslove koji vas okružuju i visinu, bitno je biti maksimalno skoncentrisan i pažljiv.
A na vrhu skoro sve zaboravite, pregršt je sreće zbog ostvarenog cilja, pogleda i ponosa.
U neposrednoj blizini je i vrh Signalkuppe.
Da li ste znali da se zgrada na najvišoj nadmorskoj visini u Evropi nalazi na Monte Rosi?
Monte Rosa, na vrhu Signalkuppe (4554 mnv), na samoj granici između Italije i Švajcarske krije planinarski dom koji predstavlja zgradu izgrađenu na najvišoj nadmorskoj visini u Evropi.
Izgrađen je 1893. godine tako što je planinarski dom prvo složen u dolini, a zatim su dijelove nosili magarci, da bi ih na višim visinama nosili ljudi.
Na vrhu je dom ponovo sastavljen.
Otvoren je u prisustvu italijanske kraljice Margherite, po kojoj i dobija ime Capanna Margherita.
Međutim, sa razvojem alpinizma i planinarstva, novo vrijeme je donijelo nove zahtjeve za planinarske domove.
Stari dom je rastavljen i na njegovo mjesto je izgrađen novi, sadašnji dom, koji je u mogućnosti da pruži smještaj za 70 planinara.
Priznajte da je na savršenom mjestu.
I kada sve ispenjete i krenete nazad u dom, mislite da je najteže prošlo.
Ali, snijeg se već otkravio. Propadate do koljena, pasa. Svaki korak vam je težak, pretežak.
I pukotine na snijegu su vrlo vidljive, šire, veće.
Opreza nikada previše.
Ali, i dalje se oduševljavate prizorima. Nikada ih se čovjek zasititi ne može.
Iskrene čestitke za sve koji ispenju vrhove Monte Rose, viteški je to podvig.
Ali, ako sve koji su planinarili po Monte Rosi pitate da li bi došli ponovo, sigurno će reći da bi uvijek.
Nestvarna je Monte Rosa.
Da li znate kako je Monte Rosa dobila ime?
Postoji više teorija o porijeklu imena masiva Monte Rosa.
- Masiv Monte Rosa se prvo nazivao Rosa, što u jednom smislu označava „roze boju“, baš kako njeni vrhovi izgledaju pri izlasku i zalasku sunca.
- Prema drugom značenju ime planine dolazi od „glečer planina“, jer „rosa“ koja dolazi od riječi ‘rouése’ što je lokalna riječ za ledenjak.
Ako ste ljubitelj zimskog visokogorstva, posjetite Stol u Sloveniji, a sve informacije možete pronaći u našoj priči „Zimski uspon na najviši vrh Alpi Karavanki (Stol – 2236 mnv)”
2 komentara
Wau…Bravo!
Hvala puno 😉