Ako želite stvarno da upoznate Veneciju, da u potpunosti uživate u njoj, da joj se prepustite, da vam se prepusti, izdvojite 3 dana za nju. To je optimalan broj dana. Šta posjetiti u Veneciji za 3 dana, po danima, sa tačnim redoslijedom znamenitosti, pročitajte u našoj priči.

Nismo izostavili ni njena ostrva, sa svojom unikatnosti gradnje, načinu života, specifičnim zanatima. Nije obilazak Venecije potpun bez Burana i Murana.
Sve ćete naći u našoj priči, i radna vremena, i cijene ulaznica, te kako ih kupiti online. Vaše je samo da uživate i prepustite se njoj tako čarobnoj i unikatnoj.

Šta posjetiti u Veneciji za 3 dana (plan po danima)
Venecija, razvikana, ispričana priča milion puta, ali vjerujte nedovoljno.
Istraživali je 3 dana, 3 prekrasna dana. Oduševila nas je.
Lutali joj ulicama, vozali se kanalima, zavirivali u njene znamenitosti, obilazili joj ostrva, nepce radovali njenim specijalitetima… baš smo joj se predali.

Nemojte da je posjetite u prolazu, da vidite samo njene najpopularnije znamenitosti, da se gurate u redu sa drugim turistima u najopterećenijem dobu dana i da je ne doživite u punom sjaju, zaista onakvu kakva ona jeste.
Zato vam i predlažemo naš plan kako biste je doživjeli fascinantnu, otvorenu, nekada užurbanu, a nekada posve tihu i mirnu, potpuno vama predanu u svojoj svakodnevici.

Želimo da vam prenesemo naše oduševljenje, ali i da vam olakšamo organizaciju.
Pišemo vam plan obilaska po danima i to redom:
I DAN: Trg Svetog Marka – Bazilika Svetog Marka – toranj Svetog Marka – Duždeva palata – Most uzdaha – crkva Svetog Đorđa – San Giorgio Maggiore – Canal Grande
II DAN: Rialto pijaca – most Rialto – Scala Contarini del Bovolo – Most Academy – Santa Maria della Salute – Teatro La Fenice – Liberia Acqua Alta – vožnja gondolom
III DAN: Despar Teatro – crkva Madona del Ortou – ostrvo Murano – ostrvo Burano
I ne zaboravite da besciljno lutate ulicama Venecije kroz različita naselja.
Tumarajte dijelom gdje su živjeli imućni, pa zanatlije, pa kroz jevrejski geto. Spoznajte joj dušu. Očaraće vas. Nas jeste, priznajemo.

Iskreno, samo pratite naš plan i sve uspijevate. Provešćemo vas kroz cijelu Veneciju. Odmor iz snova je pred vama.
1. DAN ŠTA POSJETITI U VENECIJI
Prvi dan je rezervisan za neke od najznačajnijih znamenitosti Venecije. Spremite se za kvart imućnih, za užitak u dokazima moći i bogatstva Mletačke Republike u zenitu svoje moći.
Ali, biće prostora i za manje popularna, mirnija, ali nikako neinteresantna mjesta i ostrva.
Trg Svetog Marka (Salon Evrope)
Posjetu Venecije treba započeti baš sa Trga Svetog Marka.
Kada se nađete na sred trga, shvatite da ste došli u srce jednog velelepnog grada prepunog znamenitosti od svjetskog značaja. Okružuju vas neke od najljepših i najznačajnijih ovozemaljskih građevina: bazilika Svetog Marka, Duždeva palata, Prokurative, toranj Svetog Marka. A sve vrvi od turista, vodiča, fotografa, pa i golubovi se iskupili. Svi došli da se dive njegovoj ljepoti.

Trg Svetog Marka se ne smatra bez razloga jednim od najljepših trgova na svijetu. I jedini on ima čast da se u Veneciji zove piazza, dok se svi ostali manji trgovi zovu campi.
Nastao je trg još u 9. vijeku, da bi se u 12. vijeku proširio. Zatrpan je kanal koji je prolazio centrom, pomjereno je pristanište, pod popločan i danas imamo jednu od najljepših pješačkih zona na svijetu.
Zanimljivo za Trg Svetog Marka je da je baš on najniži plato u Veneciji, te ćete nerijetko bit u prilici da ga vidite poplavljenog, naročito u martu i oktobru. Sigurno ste bili u prilici da vidite bar putem medija turiste u čizmama kako šetaju trgom ili piju kafu za stolovima sa nogama u vodi do koljena.
Dolazak do Trga Svetog Marka je vrlo jednostavan. Sa koje god strane da dolazite na ostrvski dio Venecije, dočekaće vas oznake u kom pravcu treba da se krećete da stignete do najljepšeg trga Venecije.

Ako dolazite iz Lido di Jezola, pristanište, odnosno riva Skjavoni (Sloveni) vas dovodi baš na trg.
Dolaskom sa pristaništa, na „Salonu Evrope“, kako ga je nazvao Napoleon, dočekuju vas dva divovska stuba. Na njihovom vrhu dva sveca, zaštitnika Venecije: Sveti Marko u obliku krilatog lava i Sveti Teodor.

Pažnju će vam sigurno privući visoki graciozni toranj Svetog Marka, velelepna građevina Duždeva palata, zatim simbol Venecije, impresivna bazilika Svetog Marka.
I tako opčinjeni ljepotom i užurbanosti Venecije, ne znate ni kada se ispred vas otvori ogroman trg opkoljen i uokviren velikim i prekrasnim zgradama iz 16. vijeka. U pitanju su Prokurative, tri povezane zgrade (Procuratie Vecchie, Procuratie Nouve i Procuratie ala Napoleonica) nadovezane u obliku potkovice.
Prokurative su u suštini istorijske zgrade sa kancelarijama u kojima su radili Prokuratori Svetog Marka, cijenjeni činovnici grada i Mletačke Republike.
Danas su u njima smješteni neki od najznačajnijih muzeja, rezidencija predsjednika Italije u kojoj on boravi kada je u Veneciji, kao i najpoznatije, najstarije i najskuplje venecijanske kafane, od kojih neke datiraju još iz 18. vijeka.
Da li ste znali da su venecijanske prokurative poslužile kao inspiracija za splitske Prokurative na Trgu Republike u Splitu?
Na Trgu Svetog Marka opazite i prekrasan toranj sa satom, Torre dell’Orologio. Izgrađen je još u 15. vijeku kako bi pokazao bogatsvo Mletačke Republike i same Venecije, ali i da bi pomogao mornarima na Canalu Grande da mogu rasporediti svoje vožnje.

Krase ga kip Majke Božije sa djetetom, mramorna statua krilatog lava, kao i dvije bronzane statue Mora (Maora), koje simbolizuju mitološke gigante i udaranjem u veliko bronzano zvono u sredini označavaju puni sat.
Jeste li znali da su dubrovački Maro i Baro najstarije bronzane toranjske figure za izbijanje satova u Evropi? Čak je i venecijanski Mori postavljen 12 godina kasnije.
Bazilika Svetog Marka
Bazilika Svetog Marka, nekadašnja Duždeva kapela, je jedna od najfascinantnijih građevina koje smo ikada vidjeli.
Izgrađena je u periodu kada je Venecija bila moćan pomorski grad, država poznata kao Republika Venecija.

Postala je važna 829. godine, kada su ostaci Svetog Marka prenijeti u Veneciju iz Aleksandrije i baš u bazilici pokopani. Prokrijumčarili su ga venecijanski trgovci. Prenijeli su ga u bačvi sa usoljenim svinjskim mesom, i tako prošli kraj muslimanskih stražara. Navedeni događaj je prikazan na jednom od mozaika na ulazu u baziliku.
Burna istorija Venecije se odražavala i na samu baziliku. Proživjela je sve faze od sjaja, bogatstva i preimućtva, pa sve do razaranja. I sve one su ostavile traga na njoj.

Jedno od razaranja se desilo u 10. vijeku, kada je kapela spaljena usled nemira usmjerenih protiv nepopularnog dužda Pietra Candiana IV. Međutim, brzo je kapela obnovljena, te u 11. vijeku dobija izgled sličan sadašnjem.
Baš tada je oformljen sadašnji tlocrt u obliku grčkog krsta, a sam izgled crkve se temelji na istočnjačkim uzorima, odnosno istanbulskim crkvama Aja Sofiji i Crkvi Svetih apostola, koja je kasnije uništena. Pri prolasku kroz baziliku u više navrata ćete biti svjedoci dizajna i prisustva istočnjačkog uticaja nesvojstvenog za katoličke crkve.
Nedugo nakon obnove, 1075. godine dužd donosi zakon koji zahtijeva da svi brodovi koji su se vraćali u Veneciju moraju donijeti nešto dragocjeno za ukrašavanje bazilike.

Darovati nešto za crkvu, za njeno ukrašavanje ili proširenje, postaje i stvar prestiža među trgovcima i političarima. Bazilika postaje sve raskošnija i raskošnija. U tom periodu dobija sa razlogom naziv Chiesa D’Oro (Zlatna crkva).
Kada zakoračite u njenu unutrašnjost, sve će vam biti jasno. Obložena je sa 4.240 kvadratnih metara zlatnih mozaika, uglavnom iz 12. i 13. vijeka. Zaslijepiće vas blještavilo, kako zlata, tako i dragulja i dragog kamenja. Impresioniraće vas bogata zbirka primjeraka vizantijske i islamske umjetnosti, kao i mnoštvo relikvija.

Oduzeće vam dah 500 stubova od rijetkih mermera, porfira, alabastera i jaspisa donijetih sa istoka.
I sama spoljašnost bazilike, sam izgled njene fasade će vas zapanjiti. Kipovi, kupole, mozaici prekriveni zlatom, mramorni stubovi brojnih nijansi. Mnogo raskoši i bogatstva na samom ulazu.
Kao i sve vizantijske bazilike, crkva Svetog Marka ima trijem, koji je predulaz prije ulaska u glavnu crkvu. Mozaici na kupolama i lukovima su iz 13. vijeka (osim Svetog Marka). Mozaici predstavljaju Stvaranje, Kaina i Abela, Nojevu barku, Vavilonsku kulu i priče o Abrahamu, Josifu i Mojsiju.
Tri portala koja uvode u crkvu okružena su mramornim stubovima. Desni portal ima bronzana vrata iz 10. vijeka presvučena srebrom sa natpisom na grčkom jeziku. U vanjskom zidu su duždevi grobovi iz 12. vijeka.
Iznad priprate je galerija sa koje se pruža najljepši pogled na cjelokupnu unutrašnjost crkve. Prva kupola od ulaza prikazuje golubicu Duha Svetoga u središtu oreola koji se proteže do okolnih apostola. Središnja kupola prikazuje Hrista okruženog zvijezdama, a ispod Mariju između dva heruvima i apostola.

U unutrašnjosti će vam sigurno pažnju privući i mramorni štit, pregrada koja odvaja laike od glavnog oltara. Karakterističan je za vizantijske crkve. Napravljen je od raskošnog polikromnog mramora i ukrašena je kipovima apostola.

I baš tu, iza glavnog oltara je grob Svetog Marka. Zanimljivo je da usled čestih poplava, njegov grob su morali izmiještati i postavljati na više mjesto.
Unutrašnjost crkve krije brojna bogatstva. Jedno od njih je i ikona Madonna Nicopeia, koja se nalazi u kapelici desno od glavnog ulaza. Poštovali su je rimski carevi u Konstantinopolju, a donijete je u Veneciju kao ratni plijen u Četvrtim krstaškim ratovima. Zanimljivo je da je poznata kao Gospa pobjede, a njen blagoslov je bio od velikog značaja u svim venecijanskim ratnim pohodima.
U bazilici se miješaju stilovi, od vizantijskog, preko gotičkog i romaničkog, pa sve do prisustva drugih stilova.
U skladu sa vizantijskim stilom, razdvaja se oblik i funkcija crkve na zemaljski i nebeski dio.
U nebeskom sjaju je mnoštvo sićušnih šarenih staklenih komada i zlatnih listića, a na podu ćete primijetiti mnoštvo sitnih komada mramora ili čak stakla postavljenog u složene geometrijske i prirodne šare kompleksnog životinjskog i cvjetnog dizajna.

U periodu između 1500 i 1750. godine neki od starih dijelova zamijenjeni su mozaicima koje su dizajnirali jedni od najboljih umjetnika tog vremena, Tiziana i Tintoretto.
Iako je ulaz u samu unutrašnjost bazilike besplatan, ne treba se zadržati samo na ovom dijelu. Upoznajte je do kraja. Zavirite u sve njene odaje koje kriju pravo blago. Posjetite Pala D’Oro, Trezor, Loggie dei Cavalli i Muzej San Marko. Za sve njih se kupuje posebna dodatna ulaznica.
Pala D’Oro je zlatni oltar rađen od 976. – 1342. godine. U pitanju je zid optočen sa 2000 komada dragog kamenja. Trebam li vam dodati kakav utisak ostavlja na posjetioca.
Na njemu dominira prikaz Isusa okruženog jevanđelistima. Prikazani su i događaji iz Hristovog života, između ostalog i razapinjanje.
Trezor je niz starih soba smještenih između bazilike i Duždeve palate. Čuvar je plijena iz krstaških ratova, uključujući dragulje, relikvije i vrijedne primjerke iz vizantijske i islamske umjetnosti.
Muzej San Marko se nalazi na galeriji, u dijelu od stepenica do trijema. Osim što pruža prekrasan pogled na unutrašnjost crkve, čuvar je perzijskih tepiha, liturgija, fragmenata mozaika, tapiserije i drugih crkvenih riznica.
Najzanimljive nam je bilo da je baš on čuvar originalna četiri konja dopremljena iz Konstantinopolja kao plijen 1204. godine za vrijeme krstaških ratova.
Slavna kvadriga, odnosno četiri konja sa kočijama se smatraju jedinim preostalim primjerkom rimske antičke kvadrige.

Interesantne priče se vežu za čuvene bronzane konje. Ne zna im se vrijeme nastanka, ali se pouzdano zna da su krasili Hipodrom u Carigradu i da su u Veneciju donešeni kao plijen 1204. godine.
Napoleon ih je 1797. godine odnio u Pariz, ali su u Veneciju vraćeni već 1815. godine.
Krasili su oni dugo godina terasu bazilike Svetog Marka, ali se ni tu nisu mogli smiriti. Zbog oštećenja su unijeti u unutrašnjost bazilike i sada se čuvaju u muzeju.
Loggie dei Cavalli sada krase replike konja, tako da nemojte da vas zavara njihov dobar izgled, pa da se ubijedite da su to originali.

Osim replika konja, pomenuta lođa nudi prekrasan pogled, ali prekrasan na cijeli Trg Svetog Marka. Šteta bi bilo preskočiti ga.
Da li znate da „Cavalli“ na italijanskom znači „konji“, pa zbog njih i Loggia nosi čuveni naziv „Loggie dei Cavalli?
Bazilika Svetog Marka je sa razlogom jedna od najomiljenijih turističkih atrakcija Italije i kada je posjetite nedvojbeno ćete shvatiti i zašto. Sama njena posjeta vas dovodi da se od ljepote ježite.
Obavezna je na spisku „šta posjetiti u Veneciji“ i to kao prva znamenitost Venecije.
Važni savjeti:
- Obavezno je oblačenje u skladu sa pravilima odijevanja za vjerski objekat (npr. u majicama na bretele, šorcevima, kratkim suknjama, japankama…)
- U baziliku Svetog Marka nije dozvoljen unos ruksaka.
- Na ulazu su obavezne bezbjedonosne kontrole.
- Ulaz u baziliku je besplatan (osim u Pala D’Oro, Trezor, Loggie dei Cavalli i Muzej San Marko, za koje se kupuje posebna ulaznica)
- Redovi za ulaz u baziliku su ogromni. Koliko god da zamislite da mogu biti dugi, oni su još duži.
- Preporučuje se što raniji dolazak ili dolazak za vrijeme ručka.
- Toplo se preporučuje kupovina ulaznica za „skip the line“, kako biste u toku dana uspjeli posjetiti i ostale znamenitosti Venecije.
- Iz iskustva preporučujemo da malo dodate novca za turistički vođenu turu, kako biste posjetili Pala D’Oro, muzej, Loggie dei Cavalli ili trezor i doživjeli je uz stručno vođstvo u potpunosti. Ukoliko obilazak vršite uz organizovanu rutu, možete se zadržati i duže na pojedinim mjestima. U suprotnom vas obezbjeđenje požuruje i ne dozvoljava duža zadržavanja. Naša preporuka je da kupite ulaznice putem Get your guide-a
- Rezervišite ulaznice što prije, brzo se rasprodaju.
- Jedna ulaznica važi za Muzej San Marka i Loggia dei Cavalli
- Radno vrijeme bazilike pogledajte na njenom zvaničnom sajtu https://www.st-marks-basilica.com/st-marks-basilica-opening-hours/
Toranj Svetog Marka
Toranj Svetog Marka je samostojeći toranj zvonika bazilike Svetog Marka.
Uzdiže se na 98,6 m iznad trga. Vrlo lako je uočljiv.
Ima lođu koja okružuje zvonik i sadrži 5 zvona. Na vrhu su lavovi u pokretu i dvije ženske figure koje predstavljaju Pravdu.

Zanimljiva činjenica za toranj Svetog Marka je da je Galileo 1609. godine koristio toranj za opservatorij i pokazao svoj teleskop. Toranj je srušen 1902. godine, ali je obnovljen 10 godina kasnije.
Toranj Svetog Marka predstavlja jednu od popularnijih znamenitosti Venecije, prije svega po svom istorijskom značaju, ali i po prekrasnom pogledu na Trg Svetog Marka, kao i veliki dio Venecije. Za njega se kupuje posebna ulaznica i očekujte ogroman red ispred njega. Radosna vijest je da ima lift, ne morate se sami penjati.
Za radno vrijeme tornja Svetog Marka klik na link http://www.basilicasanmarco.it/informazioni-per-i-turisti/orari-di-apertura/?lang=en
Duždeva palata
Duždeva palata je obavezna na spisku ”šta posjetiti u Veneciji”. Uz njenu posjetu, kao i ulazak u baziliku Svetog Marka ćete zaista doživjeti moć i bogatstvo koje je imala Mletačka Republika.
Zamislite kako može da izgleda venecijanska palata u kojoj je u luksuzu živio vladar moćne, impresivne, bogate Mletačke Republike. Osim što je bila duždov dom za vrijeme njegove vladavine, Duždeva palata je bila i centar političke moći Venecije, okupljalište venecijanskih dostojanstvenika i administratora.
U njenoj unutrašnjosti vas očekuju vrlo vrijedne slike, freske, skulpture, namještaj i predmeti primjenjene umjetnosti. Ona krije brojna djela Tinotoretta, Tiziana, Veronesea, Tiepola, Guardija i drugih velikih umjetnika, pa čak i Tintorettov raj, najveću svjetsku sliku ulja na platnu.

A djeci posebno interesantno je kada im kažete da ćete preći preko Mosta uzdaha i zaviriti u najrigoroznije republičke zatvore iz kojih nije bilo moguće pobjeći.
Duždeva palata na najbolji mogući način predstavlja stil venecijanske gotike, odnosno mješavinu gotike, vizantijske umjetnosti i maorskog uticaja iz Španije. Mora se priznati da je očigledan i uticaj renesanse.
Prva Duždeva palata je izgrađena kao vrlo skromna zgrada u 9. vijeku. Njen tačan izgled nije poznat do današnjih dana, samo se pretpostavlja da je više ličila na neku tvrđavu. Obnovljena je ona, ali opet uništena u 10. vijeku.
U narednom periodu ona mijenja svoj oblik, da bi u 14. vijeku oformila se u današnji izgled. A baš tada je Venecija bila na vrhuncu svoje moći i baš Duždeva palata je trebala da predstavi moć i bogatstvo Republike.
Pretrpjela je ona i veliki požar 1574. godine, ali se obnovila u izvornom izdanju.
Sad razumijete zašto se Duždeva palata mora naći na spisku šta posjetiti u Veneciji, pa makar iako ste samo jedan dan u njoj.

Na spoljašnjem dijelu Duždeve palate uočićete sigurno “Papirnu kapiju”, vezu između Duždeve palate i bazilike Svetog Marka. Datira još iz 1438. godine. Kapija je ukrašena tornjevima, statuama, a iznad je dužd Francesco Foscari koji kleči pred lavom od Svetog Marka i simbolizuje kako se u Mletačkoj Republici pojedinac klanjao moći države.
A zašto “Papirna kapija”? Smatralo se da su baš ovdje pojedinci čekali da predaju zahtjev Vijeću.

U dvorišu palate opet bivate očarani. Dočekuje vas Foscari Arch i Scala dei Giganti, prekrasan slavoluk sa gotičkim tornjevima i statuama, uključujući i skulpture Adama i Eve umjetnika Antonia Rica. Tu je i veliko stepenište koje vas uvodi na glavni sprat Duždeve palate.
Međutim, divovsko stepenište ipak nije toliko impozantno kao Scala D’Ora, Zlatne stepenice, koje su ukrašene pozlaćenim stropom. Građene su od 1530-1559. godine i vode od prvog do drugog sprata, a zatim do trećeg sprata i prostorija kancelarija i prijemnih soba.
Interesantno je da su za vrijeme dana Republike, samo članovi Vijeća i duždevi počasni gosti mogli hoditi njima.

A gore na spratu, posebnu pažnju obratite na prostorije Sala del Maggior Consiglio, Sala del Collegio i Sala del Senato.
Sala del Maggior Consiglio je dvorana Velikog vijeća, izgrađena između 1340. i 1355. godine, bila je sjedište donjeg doma Venecijanskog parlamenta. Ovdje se raspravljalo o svim važnim odlukama koje su se ticale Republike. Mogla je da primi 1800 ljudi sa pravom glasa. Opčiniće vas njena veličina.
Posebnu pažnju obratite na Tintorettov raj koji ispunjava cijeli zid iza sjedišta dužda i najviših zvaničnika. U pitanju je najveća slika ulja na platnu na svijetu, dimenzija je 22 m * 7 m.
Još jedno remek djelo je na plafonu, djelo Veronesea.
Impresioniraće vas ova prostorija bez obzira koliki ste poznavalac umjetnosti.

Mnogi najljepšom prostorijom u palati smatraju Sala del Collegio i Sala del Senato. U pitanju je prostorija u kojoj se sastajao Kabinet pod predsjedavanjem dužda i gdje je Republika primala svoj najvažnije posjetioce.
Bićete svjedoci neprikosnovenih djela Tintoretta i njegovih učenika, kao i Veronesea.

Niz je odaja koje će vas opčiniti svojim istorijskim značajem kao i bogatstvom umjetničkih djela. Ali, kad putujete sa djecom, njih privuku sasvim neke druge stvari. Oni su pronašli Bocca di Leone (lavlja usta), koja su služila da se optužbe mogu tajno ubaciti, a njih bi analiziralo Vijeće desetorice.
Pored Lavljih usta je i prostorija gdje je zasjedalo Vijeće desetorice, odnosno tajni državni sud, koji je bio zadužen za tajnu policiju, odnosno kontrolu nad svim u Republici. Riječ je o mračnijoj strani djelovanja Mletačke Republike.

Na drugom spratu Duždevi apartmani. Skromno opremljeni. Svaki dužd je sam sebi opremao prostorije. Za vrijeme Napoleonovog povlačenja, on je ponio sa sobom sve što je mogao, tako da je u Duždevima apartmanima vrlo malo toga ostalo.
Međutim, i dalje posjeduju djela vrhunskih umjetnika, posebno ukrašene stropove i kamine, kao i jedan dio namještaja.
A za sve ljubitelje vojne istorije Venecije, tu je i Oružarnica. Kolekcija u kojoj ćete moći uživati prikazuje oklope iz 15. i 16. vijeka, mačeve, helebarde i samostrele. Tu je i vatreno oružje iz 16. i 17. vijeka, aparat za mučenje, oklopi za konje i oklopi korišteni na turnirima.

Interesantno je da se kolekcija počela skupljati u vrijeme Savjeta desetorice kao skladište oružja.
Nakon venecijanskog “zlatnog perioda” radovi na Duždevoj palati su znatno smanjeni. Jedno od većih radova je preseljenje zatvora u novu zgradu tokom 16. i 17, vijeka, koja je sa Palatom povezana Mostom uzdaha.
Prilikom posjete Palate, zavirićete i u najstroži republički zatvor, Ne bi čovjek vjerovao koliko to može biti interesantno djeci.
Takođe sa posjetom Palate, prelazite preko Mosta uzdaha i bivate svjedoci poslednjeg pogleda zatvorenika ka Veneciji. Više o ovome u nastavku priče o Mostu uzdaha.

Republički zatvori unutar Duždeve palate su bili sigurno najozloglašeniji. Vlažne i slabo osvjetljene male ćelije nikome nisu dale mogućnost izbavljenja.

Posebno su bile strašne niske ćelije pod olovnim krovom koje su ljeti bile popute peći.
Jedini koji je uspio pobjeći iz ovog rigoroznog zatvora je slavni zavodnik Giacomo Casanova.

Važni savjeti:
- Imajte u vidu da je Duždeva palata jedna od najatraktivnijih znamenitosti Venecije i da je svima na spisku “šta vidjeti u Veneciji” pa i da ste samo jedan dan u Veneciji. Predlažemo vam rezervaciju ulaska i “skip the line” verziju. Ogromni su redovi ispred Palate.
- Kupovinu ulaznica je možda najlakše kombinovati sa ulaznicama za baziliku Svetog Marka.
- A za radno vrijeme pogledajte zvanični sajt Duždeve palate
- Ukoliko kupite posebne ulaznice, bićete u mogućnosti da posjetite Vijeće tri šefa Savjeta desetorice, Inquisitors Hall i Stanza della Tortura, gdje su zatvorenici prisiljavani da priznaju svoju krivicu dok su sudije gledala. Takođe možete posebnom ulaznicom posjetiti i najstrašnije zatvorske ćelije pod olovnim krovom u kojima je boravio i čuveni Kazanova prije samog bjekstva.
Most uzdaha (Ponte dei Sospiri)
Most uzdaha je definitivno jedan od najpoznatijih mostova na svijetu. Imao je on svoje posebno značenje i u 16. vijeku kada su njim hodili zatvorenici u svoje ćelije iz Palate preko kanala, ali i potpuno drugo značenje sada u modernom dobu.

Zašto Most uzdaha?
Postoje dvije teorije oko njegovog naziva.
Most uzdaha je dizajnirao i izgradio Antonio Contino 1600. godine. Most je zatvorenog tipa, napravljen od bijelog vapnenca i samim svojim izgledom mami poglede prolaznika.
Njegova prvenstvena svrha je bila da zarobljenike prevede preko kanala iz sobe za ispitivanje u zatvorske ćelije ili komore za izvršenje kazne.
Prema legendi, zatvorenici su često uzdahnuli pri prelasku preko mosta i poslednjem bačenom pogledu na Veneciju kroz jedan od dva prozora. Otuda i naziv Most uzdaha.
Posjetom Duždeve palate možete biti jedan od svjedoka kako je to izgledalo.

Druga teorija dobijanja imena Most uzdaha je po uzdasima zaljubljenih parova dok se voze ispod njega.
Moderna legenda o mostu glasi da će vječno ostati zaljubljeni oni parovi koji se ispod mosta poljube baš pri zalasku sunca. Nemojte se zato čuditi što ćete vidjeti mnoštvo gondola baš ispod Mosta uzdaha.
Zanimljivo je da danas postoje dvije kopije Mosta uzdaha i to obje u Engleskoj. Jedna je u Oxfordu, a druga u Cambridgeu.
Crkva Svetog Đorđa (grčka pravoslavna crkva)
Na 100 m od Trga Svetog Marka smjestila se pravoslavna crkva Svetog Đorđa stara 500 godina. Lako ćete je uočiti po svom krivom tornju.
Bila je sjedište Grka u Veneciji. I danas ćete u njenoj blizini uočiti znatan uticaj prisustva velikog broja Grka.

Iako su Venecija i Vizantija bile u dobrim odnosima, ipak se pravoslavni obred nije smio izvoditi u Veneciji sve do 1498. godine.
Međutim 1539. godine je odobrena izgradnja crkve, te ljudi izbjegli iz Vizantije za vrijeme osvajanja Carigrada od strane Mehmeda Osvajača pristupaju pravljenju crkve Svetog Đorđa.

Kako bi se obezbijedila sredstva za njenu izgradnju, porez na brodove koji su dolazili iz pravoslavnih zemalja se usmjeravao na pravljenje ovog grčkog pravoslavnog vjerskog objekta.
San Giorgio Maggiore
Ako želite malo da se izdvojite iz gužve i da Veneciju posmatrate iz drugog ugla, onda se uputite na San Giorgio Maggiore.

Ne očekujte previše sadržaja na malenom ostrvcetu.
Od zanimljivosti dočekaće vas crkva i toranj sa kog se pruža prekrasan pogled na Veneciju.

Ako dolazite samo na jedan dan u Veneciju, San Giorgio Maggiore možete i izostaviti sa spiska “šta posjetiti u Veneciji”.
Ulaz u baziliku je besplatan, a uspon na toranj je 6€ za odrasle i 4€ za djecu.
I još nešto bitno da pomenem, uspon na vrh tornja može i liftom.
Klik na radno vrijeme i dobićete tražene informacije.
Kako doći do San Giorgio Maggiore?
Do San Giorgio Maggiore možete doći Vaporetom broj 2 iz stanice San Zaccaria.
Canal Grande (Veliki Kanal)
Kanal Grande je glavna vodena ulica Venecije. U pitanju je najveći vodeni tok koji vijuga kroz grad u obliku obrnutog slova “S”.
Svakako je atrakcija Venecije koja se ne može zaobići.

Vožnja Canalom Grande je posebna avantura. Morate doživjeti ovu žilu kucavicu Venecije. Osjetiti ovu užurbanost, jurnjavu. Gledajte turiste kako se voze gondolom, vodenim taksijem, trajektom, vaporetijem, ali posmatrajte i policajce u čamcima, radnike čistoće na brodićima, kako se vodenim tokom prenosi pošta, kako se prodavnice snabdijevaju robom.
Mnoge kuće uz Veliki Kanal imaju pristup samo sa vode, odnosno baš sa ovog kanala.

Na vrhuncu moći Venecije, svako ko je želio da se istakne, morao je imati kuću uz Canal Grande. Zato sada vožnjom Velikim Kanalom možete uživati u velelepnim zdanjima raskošnih palata iz perioda od 13. do 18. vijeka.
Redaju se neke od predivnih najpoznatijih palata kao što su Casa D’Oro, Cassa Rezzonico i Palazzo Grassi.

Tu su i zgrada opere La Fenice, crkva Santa Maria della Salute, Rialto riblja pijaca.
Prolazite vi i ispod najpoznatijih mostova kao što su Ponte Rialto, Ponte dell’Academia i Ponte Degli Scalzi.

Kako se voziti Canalom Grande?
Mi preporučujemo vožnju Vaporetom 1 ili Vaporetom 2. Doduše, u pitanju je javni prevoz, ali mi smo odnosnom cijene i kvaliteta vrlo zadovoljni.
Vožnja traje od Porta Rome do San Marco, odnosno cijelim Canalom Grande. Razlika je jedino što je Vaporeto 2 espresna linija i ne staje na svim stanicama, a Vaporeto 1 staje na svim stanicama i bolja je za prvi prolazak kanalom.
Pokušajte pri vožnji da ostanete na otvorenom dijelu, za bolji doživljaj kanala.
Postoji još mogućnost prolaska posebnim turističkim turama ili gondolom. Mada, iskreno, nama je veći utisak ostavila vožnja gondolom kroz manje kanale, nego kroz Canal Grande, ali o tome ćemo više u nastavku.
2. DAN ŠTA POSJETITI U VENECIJI
Drugi dan posjete Venecije je jednim dijelom rezervisan i za kvart imućnih, ali i za kvart zanatlija. Zavirićemo i na pijacu, uživati u najpoznatijim svjetskim mostovima, čuvenoj operskoj kući, najneobičnijoj biblioteci, crkvi opjevanoj i u našim pjesmama i konačno voziti se gondolom.
Rialto pijaca
Obožavamo, ali naprosto obožavamo zaviriti u pijace, jer tako najbolje upoznajemo neki kraj. Rialto pijaca je svakako jedna od obaveznih lokacija na spisku

Smjestila se uz Canal Grande i još od 11. vijeka na svojim štandovima nudi svježe voće i povrće, sireve, začine. Ali, kakve sve ovdje svježe ribe možete pronaći. Carstvo morske ribe je ispred vas. Mi smo se zaista izgubili uživajući u nepreglednom polju morskih životinja.
Očekujte i jak miris ribe, začina, voća, ali sve je besprijekorno čisto i moramo priznati vrlo edukativno i interesantno.

Prilikom planiranja itinirera, imajte u vidu da Rialto pijaca ne radi nedjeljom.
Znate li da je u blizini Rialto pijace nastala riječ BANKROT?
Malo ispred pijace, u blizini mosta Rialto je mali trg gdje su poslovali mjenjači novca. Imali su svoje male drvene klupe koje su nazivali “banco”. Ako više nije postojala mogućnost da posluju, njihova klupa, odnosno “banco” bi se razbila na komade “banco ruptum”, što je osnova za sadašnju riječ “bankrot”.
Na ovom istom trgu nalazi se statua klečeće figure sa velikim kamenom na ramenima. U pitanju je Lapis Legibus Reip, sa koga je Orator svakodnevno objavljivao vijesti o finansijama, kao i mjesto odakle su se proglašavali zakoni Mletačke Republike.

Okolina Rialto tržnice krije i Chiesa di San Giacomo di Rialto, vjeruje se da je u pitanju najstarija crkva u Veneciji. Potiče još iz 5. vijeka.

Most Rialto (najstariji i najznačajniji most na Canal Grande)
U gradu mostova je svakako jedna od obaveznih znamenitosti na spisku “šta posjetiti u Veneciji” i najstariji most na najvećem kanalu, most Rialto. Od 16. do 19. vijeka je bio jedini most kojim se mogao preći Canal Grande pješke.
Gradio se on od 1588-1591. godine. Zanimljivost vezana za njegovu gradnju je da su se nadmetali mnogi umjetnici i arhitekte ko će da napravi najbolji projekat za izgradnju mosta. U nadmetanju su učestvovali čuveni Mikelanđelo, Sansavina i Palladi, ali je pobjedu odnio Antonio da Ponta.

I nakon toliko stotina godina od kada krasi Veneciju, njegova ljepota ništa nije umanjena i dalje budi svjetsku pažnju i oduševljava prolaznike.
Prepun je most prodavnica i zanatlijskih radnji. Sve vrvi od turista i šarene raznolike ponude venecijanskih suvenira.
Ali, kako i ne bi, kada je tako specifičan i impozantan. Ne bi se smio most Rialto preskočiti pa ni ako ste samo jedan dan u Veneciji.
Scala Contarini del Bovolo
Scala Contarini del Bovolo su spiralne vanjske stepenice iz 15. vijeka.
One su sastavni dio jedne od zgrada, ali malo zbog svoje sličnosti sa krivim tornjem u Pisi, malo zbog svoje prekrasne arhitekture u kojoj se prepliću renesansa, gotika i venecijansko-vizantijski stil, postale su popularne među turistima.

Uspon do vrha stepenicama u potrazi za prekrasnim pogledom na Veneciju je moguć na svakih pola sata.
Ulaz se naplaćuje 8€ za odrasle, za mlađe od 26 godina 6€, a za mlađe od 12 godina ulaz je besplatan.
Most Academy (Ponte dell Accademia)
Tri vijeka nakon gradnje prvog mosta preko Canal Grande, u 19. vijeku, nikao je i most Academy.
Sadašnji Ponte dell Accademia nije novi most, on je izgrađen 1985. godine, a njemu je prethodio drveni most visoke gradnje, ali nakon što se utvrdilo da je most isuviše opasan, izgrađen je novi u sadašnjem obliku.

Zašto Most Academy?
Most je dobio naziv zato što prelazi Veliki kanal i direktno vas vodi u Galleria dell Accademia, jedan od najpoznatijih muzeja Venecije.

Most Academy je specifičan za putoholičare i što vas uvodi u jedan poseban kvart Venecije, u Dorsoduru.
Uvucite se duboko u naselje, lutajte ulicama. Uputite se do Squero di san Trovaso, zgrade brodogradilišta iz 17. vijeka. Podsjetiće vas na drvenu kolibu. Smjestite se negdje preko puta i posmatrajte kako izgleda zanatska radionica u kojoj se pravi čuvena gondola. Nema ih još puno u Veneciji.

A onda napravite pauzu. Smjestite se u jedan od lokala uz Canale Della Giudecca, naručite Aperol Spritz, djeci gelato, opustite se i uživajte.
Poslije nam zahvalite za ovaj prijedlog.
Santa Maria della Salute
Santa Maria della Salute je svakako velelepna građevina u stilu klasične i vizantijske umjetnosti koja će vam privlačiti pažnju i sa Trga Svetog Marka, i pri vožnji Canalom Grande i sa Mosta Academy, odnosno sa bilo kog mjesta sa kojeg je možete uočiti.
Sagrađena je u 17. vijeku na mjestu gdje se Canal Grande spaja sa zalivom Svetog Marka kao svetište Djevici Mariji zbog spašavanja Venecije od kuge.

Krajem 16. i početkom 17. vijeka Venecijom je harala opaka bolest, kuga, koja je ubila trećinu njene populacije. Senat se obavezao sagraditi crkvu posvećenu Djevici Mariji ako se kuga povuče, što je i učinio 1687. godine. Zanimljivo je da je gradnja trajala 50 godina.
Takođe je odlučeno i da se svake godine 21. novembra, na dan Ukazanja Blažene Djevice Marije održava procesija od Trga Svetog Marka do Santa Maria della Salute. Tradicija se održala do danas.

Unutrašnjost crkve je takođe zanimljiva i krije brojna remek djela.
Ističe se oltarska skulptura “Madonna zdravlja” koja pokreće demonsku kugu iz Venecije. Tu je i Tintorettovo ulje na platno “Svadba u Kani”, koje predstavlja jedno od njegovih remek djela.
Tizian je Santa Maria della Salute podario vrhunska djela kao što su “David i Golijat”, “Kain i Abel”, te “Žrtvovanje Izaka”.
Svakako vrijedno pomena je i da je o Santa Marija della Salute pisao i naš poznati pjesnik Laza Kostić.
Teatro La Fenice (jedna od najznačajnijih operskih kuća na svijetu)
Teatro La Fenice je jedan od najznačajnijih i najpoznatijih operskih kuća na svijetu, ali i najstarijih u Evropi.
Postoji mogućnost da je samo turistički obiđete, ali i da prisustvujete nekoj od umjetničkih izvedbi.

Otkud naziv Teatro La Fenice, pa zato što je u svojoj istoriji spaljen tri puta, ali se svaki put uzdigao iz pepela.
Poslednja obnova je bila 2004. godine.
Ako niste u mogućnosti prisustvovati nekoj operi, koncertu ili baletu, obavezno se ušunjajte u teatar i uživajte u raskoši, blještavilu, zapanjujućim detaljima i motivima. Imaćete osjećaj kao da ste se vratili u 19. vijek, jer je baš u tom stilu i uređen.
Pažnju će vam svakako privući i raskošne lože, a najviše centralna, odnosno Kraljevska loža, koja je prvenstveno urađena za Napoleona, da bi se kasnije preuredila za kraljevsku porodicu.
Morate se uvući u najljepšu ložu i osjetiti se kraljevski, bar na trenutak, te bacite pogled na kompletni fascinantni teatar.

U toku posjete imaćete mogućnost da se prošetate i kroz prekrasne dvorane Teatra La Fenice.
Po dolasku u teatar ili već kod kuće obavezno instalirajte aplikaciju Teatro La Fenice koja će vas kao audio vodič provesti kroz impresivni teatar. Ono što je posebno zanimljivo je da postoji audio vodič za djecu, ali i za odrasle. U teatru je obezbijeđen wi-fi, pa nije problem ni kod njih izvršiti instaliranje.
Obavezno na spisak “šta posjetiti u Veneciji” ubacite i teatar iz 1792. godine. Oduševiće vas, sigurni smo u to.
Za više informacije o radnom vremenu i cijenama ulaznica posjetiti zvanični sajt https://www.teatrolafenice.it/en/.
Liberia Acqua Alta (plutajuća biblioteka)
Liberia Acqua Alta je slavna biblioteka pogotovo među korisnicima društvenih mreža. Nerijetko ćete vidjeti fantastične fotografije baš iz Liberia Acqua Alte.

Kako je Venecija podložna poplavama, ista sudbina često zadesi baš i ovu popularnu biblioteku. Međutim, vlasnik nije htio ni da čuje da se knjige bacaju iako su vodom uništene, pa je od njih napravio zaštitne zidove, stepenice… Baš ove kreacije su jedna od najpopularnijih mjesta za fotografisanje.
Važno je navesti i da u Liberia Acqua Alta možete kupiti mnoštvo knjiga, ali i suvenira.
Očekujte ooogromnu gužvu, a na ulazu je i upozorenje da čuvate svoje vrijedni stvari od lopova.

Što se nas tiče, možete je i izostaviti sa spisak “šta posjetiti u Veneciji”, ukoliko nemate previše vremena.
Vožnja gondolom
Vožnja gondolom je najzanimljivije iskustvo pri posjeti Venecije. Nama se nalazilo na vrhu liste obaveznih stvari za uraditi u Veneciji i vjerujte da je opravdalo svoje tako visoko kotirano mjesto.

Jedinstveni drveni dugački čamac koji se provlači ispod mostova, uskim kanalima, Canalom Grande, kroz najskrivenije kutke Venecije je svakako doživljaj koji se ne zaboravlja.
Nas je najviše plašilo gdje ćemo naći adekvatnog gondolijera, gdje su im stanice i kuda je najbolje da se vozimo.
Vjerujte da ih ima širom Venecije. Vrlo lako ćete ih pronaći.
Najskuplji su oko Trga Svetog Marka i drugih najpoznatijih znamenitosti. Možete se voziti Canalom Grande ili nekim uskim mirnim uličicama. Najbolje da malo prošetate gradom, upoznate grad, pa donesete odluku kojim kvartom biste najviše voljeli provozati se u gondoli. Baš zato smo vožnju gondolom ostavili za drugi dan.
Mi smo našeg gondolijera pronašli na putu od željezničke stanice do pijace Rialto i vozili se malo uskim sporednim kanalima, ali jednim dijelom i Canalom Grande.

Više nam se svidjela vožnja uskim kanalima. Više nam se dopalo čuti izvorni zvuk Venecije bez glasova turista, kada vidimo njih dvoje kako ispijaju kafu na svojoj terasici okruženi cvijećem, kada osjetimo život Venecije, kada im zavirimo u njihove skrivene prilaze kući, pa reklo bi se i u njihove odaje.
Žive oni svoj život u svojoj svakodnevici, a vi ste tu da ga malo iz gondole upoznate.
Iznad vas veš se suši. Zalivaju cvijeće, promatraju da li će nekoga politi vodom. Mašu vam, a vi razvučete osmijeh zadovoljni svim doživljenim.
Još uvijek mi odzvanja glas gondolijera “oooo leeee” kada najavljuje naš dolazak iza ugla zgrade i bezbroj njegovih pošalica kako bi nam vožnju učinio što prijatnijom.
35 minuta je trajala naša kraljevska vožnja, a urezala se kao da je bila vječnost.
Ako se pitate kakve su cijene, u vrijeme naše posjete je 35 minuta koštalo 90€ za nas 5. Ali da bismo ponovo, bismo sigurno, jer vrijedi.
3. DAN ŠTA POSJETITI U VENECIJI
Dan rezervisan za najšarenije ostrvo, radionicu za proizvodnju stakla i jevrejski geto sa svojim znamenitostima.
Ispred vas je plan šta posjetiti u Veneciji treći dan, a da je pri tome on sadržajan, edukativan, zabavan i romantičan.
Kvart Cannaregio (jevrejski geto)
Da bi se Venecija u potpunosti doživjela, morate proći kroz sva njena naselja, samim tim nemojte izostaviti ni kvart Cannaregio, jevrejski geto.

Godine 1516. vladari u Mletačkoj Republici su odredili dio grada u kojem će stanovati samo Jevreji. Bilo je zabranjeno napuštati jevrejski geto od zalaska do izlaska sunca, a vrata geta su bila dobro čuvana.
Međutim, i pored navedenih ograničenja, Jevreji su uspjeli zadržati svoje dobre pozicije u društvu kao uspješni trgovci, bankari, farmaceuti…
Ograničeno kretanje im je trajalo oko 270 godina, sve do osvajanja Mletačke Republike od strane Napoleona. Zidovi i kapije su srušeni, a Jevrejima je omogućeno slobodno kretanje.
I kad se zavučete u ovaj dio grada, imaćete osjećaj kao da ste u nekoj drugoj Veneciji. Potpuno su drugačije zgrade, drugačije su im boje, malo zagasitije, nemaju ni puno raskoši na sebi.

Osjetićete drugačiju energiju ljudi, više ćete se sresti sa stanovnicima Venecije, osjetiti njihovu svakodnevicu, razgovor, ispijanje kafe, šetnje… Oko vas veš koji se suši, djeca koja se na ulici igraju. Reklo bi se Venecija u svom domaćem izdanju svojih stanovnika.
Obožavamo zaviriti u ovakve kvartove, da istinski osjetimo život jednog grada.
Imamo i jedan prijeteljski savjet za vas. U kvartu Cannaregio imate mnoštvo dobrih restorana sa pristupačnim cijenama. Idealno mjesto za obradovati nepce venecijanskim tradicionalnim jelima.
Despar Teatro (prodavnica sa najljepšim zidnim dekoracijama)
Despar Teatro je nezvanično najljepši supermarket u Italiji.
Vrlo zanimljiva prodavnica sa najljepšim zidnim dekoracijama što sam u nekom marketu vidjela.

Despar Teatro je imao vrlo burnu istoriju. Nekada je bio pozorište, pa bioskop. Koristio se i u svrhe univerziteta Ca’Foscari, pa je jedno vrijeme bio i napušten, da bi se renovirao i sa svojim prelijepim freskama bljesnuo kao najljepša prodavnica.
Zanimljiv ambijent, priznaćemo. Vrijedi ga posjetiti ako ste u blizini.
Ulaz se ne naplaćuje, ali izlazite uz bar kod sa računa.
Crkva Madona del Ortou
Ako se pitate gdje je grobnica slavnog Tintoretta, otkrićemo vam da je baš u Veneciji, u crkvi Madona del Ortou u kvartu Cannaregio

U pitanju je matična župa Tintoretta i čuva niz njegovih djela.
Svakako jedna od znamenitosti koju trebate staviti na spisak “šta posjetiti u Veneciji”.

Radno vrijeme od ponedjeljka do subote od 10-17h.
Cijena ulaznice je 3€ i ne očekujte veliku gužvu.
Ostrvo Murano (ostrvo poznato po proizvodnji šarenog stakla)
Ostrvo Murano je ostrvo poznato po proizvodnji šarenog stakla i iskreno nas su oborila s nogu njihova umjetnička djela.
A još kad znate da oni još uvijek ove nevjerovatne kreacije prave duvanjem u staklo, tek onda se pažljivo zagledate u svaki izloženi primjerak u izlogu i ne možete da vjerujete da je to ljudskih ruku djelo.

Vjerujte da je ostrvo preplavljeno prodavnicima figurica od stakla, ali i fabrikama stakla u kojima možete prisustvovati samom činu pravljenja figurica od vrhunskih majstora.
Pa naravno da smo morali iskusiti ovo nevjerovatno iskustvo. Zaista ga svima od srca preporučujemo.
Dok vam majstor svojim spretnim pokretima i duvanjem u staklu pokazuje kako napraviti prekrasnog konja koji se propinje i provede vas kroz cjelokupan proces od zagrijavanja stakla u peći, duvanja u njega, oblikovanja, hlađenja, pa sve do prezentacije nevjerovatne kreacije, voditelj vas sve vrijeme na više jezika upućuje o samom procesu proizvodnje. Vrhunsko iskustvo. Događaj za pamćenje.

Na kraju prezentacije vas provedu kroz svoju prodavnicu u kojoj možete kupiti vrhunska djela majstora. Imajte na umu da stakleni predmeti uopšte nisu jeftini.
Zanatske radnje su definitivno obavezne na spisku “šta posjetiti u Veneciji”.
U vrijeme naše posjete ulaznica je bila 5€ za odrasle, a za djecu mlađu od 6 godina, ulaz je besplatan.
Možete rezervaciju izvršiti ranije, a ako imate vremena, malo se prošunjajte, malo raspitajte, izaberite radionicu koja vama odgovara i sačekajte prvi slobodan termin. Ulaz je na svakih sat vremena otprilike.
Ostrvo je puno radionica vjerujte.
Murano je postalo glavno mjesto za proizvodnju stakla još 1291. godine, kada su se zbog opasnosti od požara svi proizvođači stakla morali preseliti na ostrvo Murano.

Staklarstvo se razvija i počinje se sa izvozom predmeta od stakla. Prvo su to bile staklene perle i ogledala, a kasnije predmeti proizvodeni od aventurin stakla koje je stvoreno u Muranu. Proslavljeni su i lusteri iz Murana.
Tako ostrvo Murano postaje centar srednjovjekovne Evrope po proizvodnji stakla.
Život ostrvljana je imao dvije strane medalje.
Od 14. vijeka ostrvljani su mogli nositi mač poput plemića, imali su imunitet od kaznenih progona, njihove kćerke su se mogle udavati u najbolje plemićke kuće.
Ali, nisu smjeli napustiti ostrvo ni pod kakvim uslovima. Mletačka Republike je željela da zaštiti tajnu proizvodnje stakla, što je, priznaćete, u to doba bila izuzetna skupa roba.
Ostrvo Burano (najšarenije ostrvo)
Da li znate da je Burano jedno od 25 najljepših sela na svijetu?
To je našarenije mjesto koje sam vidjela. Posebne i svakako vrijedne njegove posjete su kuće vrlo jarkih boja.

Mislila sam da je to samo jedna ulica koja se uvijek prikazuje na fotografijama. Ali, ne, bukvalno je cijelo ostrvo šareno i vrlo izražajanih boja.
Interesantno je da i kada vlasnik danas želi da oslika svoju kuću, prvo mora da podnese zahtjev gradskoj upravi, koja konačno određuje koje boje će biti fasada.

Postoje dvije legenede o bojama kuća:
- Zbog guste magle u zimskim mjesecima, ribari su bojili kuće u jarkim različitim bojama, da bi ih po povratku mogli Bilo im je teško u gustoj magli u uskim kanalima pronaći svoju kuću, kada su sve bile iste.
- Da bi se raspoznali različiti ogranci u porodicama.
Burano je sada malo mirno selo sa oko 2500 stanovnika.
Do 16. vijeka glavna privredna djelatnost ostrva Burana je bila ribarstvo. Međutim, svijetom se pročulo da žene sa ostrva Burana rade prelijepu čipku, tada čipka postoje glavni izvozni proizvod ostrva Burana.
Čipkarstvo je oslabilo 1700-ih, ali se 1872. godine otvara škola čipkarstva i ono ponovo doživljava procvat.
I sada na ostrvu Buranu možete pronaći čipkane proizvode, iako ima samo par čipkarnica.

Nemojte napustiti ostrvo Burano, a da niste probali Buranov essi. U pitanju je slatka punjena delicija, kao kiflica, u obliku slova “S”.

I ako nas pitate, obavezno, ali obavezno ostrvo Burano ubacite na spisak “šta posjetiti u Veneciji”. Iznenadićete se njegovom ljepotom i unikatnošću.
Prije odlaska u Veneciju pročitajte 19 zanimljivosti o Veneciji koje će vas zaintrigirati.
Venecija je sigurno destinacija koju morate posjetiti bar jednom u životu. Međutim, put u Veneciju nije potpun, ako ne posjetite i Veronu, pa bar na jedan dan. Mi imamo sjajan prijedlog kojih 14 impresivnih znamenitosti Verone posjetiti u jednom danu za samo 27€.